Rijetko gdje ćete danas u Zagrebu dobiti klasičan američki burger, tretiran tako da u meso ide samo meso i eventualno loj, a sve ostalo lagano prelazi ili je odavno prešlo u segment pljeskavice. Nama koji smo odrastali u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih je posebno teško prihvatiti taj ukus bez pojačivača, paprika, lukova, češnjaka, papra i soli, i jako veseli kad upoznaš nekoga tko se čvrsto drži pravila.
Upravo je takav lik Salih Salihbegović, koji sa suprugom Sandrom drži maleni kiosk Fast Food Joe na Botinečkoj tržnici.
Prekrasno uređen izlog, letvice, mini vrt, detalji i sitnice jedina su svijetla točka na tržnici na kojoj baš i ne radi puno toga, što Joeu još daje na efektnosti. Priča seže u dane kad obitelj Salihbegović, inače cijela zaposlena u obiteljskoj tiskari, shvaća da je Covid opaka stvar za male poduzetnike, i dio snaga baca na kartu fast fooda. Idejni je začetnik Salih, koji i inače non stop nešto prtlja oko roštilja i uvijek ima četu frendova pred kojima mora doći do savršenstva, ili se uopće više ne petlja s tim.
„Baš zato i ne želim raditi ćevape, iako me svi nagovaraju na to. Jednostavno, mislim da ne znam napraviti dovoljno dobru smjesu, i zato ih nema na meniju.“ Govori nam Salih dok rukom valja burgere koje sami oblikuju nakon što ih kupe u mesnici Super Mario koju doslovno vidite ako pogledate iza njihove kućice. „Dođemo, pogledamo, odaberemo, i onda nam to samelju. Ako je presuho, dodamo malo loja i to je to!“ govori Sandra dok reže peciva i peče pekarski krumpir, omiljeno jelo klinaca iz obližnje škole, koji su i najčešći gosti.
Nakon početne ideje iz 2018., kad su htjeli otvoriti fast food iz gušta, pa do realizacije iz drugih pobuda nakon dugog i mukotrpnog posla („Ne želite znati kako je izgledalo prije nas“, Sandra), Joe je otvoren u travnju 2021., a ime je došlo zato što se nisu mogli sjetiti pametnijeg, a ovo im je bilo baš onako zvučno. Sve je brendirano, od naljepnica, preko kišobrana do noževa, imaju li tiskaru ili što, a super je detalj da svima koji dođu prvi put poklone i kemijsku olovku! No, došli smo probati hranu, pa smo krenuli redom.
Sendviče smo preskočili jer su prema njihovim riječima potpuno klasični, sa salamama i pečenom piletinom, pa smo tražili piletinu u tortilji. La Tortilja iz Dubrave se pokazuje kao izvrsna, debela i fina, a kombinacija ukusa i mekoća piletine je na zavidnoj razini. I bila je dobra i navečer, za preporuku! Kako smo se satrali večer prije, odbili smo sjajan Pulfer i naručili Coca-Colu u limenci, što su i jedine dvije stvari za piće u Joeu, te nastavili s dvije vrste burgera.
I tu dolazimo do najbitnijeg dijela, „Meso je meso, a namirnice moraju biti kvalitetne, jer inače istog trenutka prestajem raditi“, govori Salih i pokazuje stvarno sjajne sireve iz Runolista, talijansku pancetu, peciva iz Bread Cluba… Umačem krumpiriće u umak Luki Joe i trenutno se zaljubljujem. Za raju, ali raju koju voliš. Cheeseburger kvalitetan, meso sočno, dovoljno ali ne i previše sastojaka, jakna zaflekana jer sam jeo i hodao umjesto da samo jedem, dakle još jedan plus. Malo previše kopra s krastavcima, ali to sam ja. Kasandri je zasmetala krupna sol na mesu, ali to je ona, sljedeći je burger došao s mljevenom.
Big Joe je najskuplji na meniju, s krumpirićima i umakom 60 kn, ostali su od 42-55 kn, tortilja 25-30, hot dog 18 kn, tako da i nisu najjeftiniji u gradu, ali stvarno je sve što smo vidjeli i probali vrhunski i kvalitetno. Big Joe je kompletan obrok i uz 50’s na Europskom Trgu nešto najbliže burgerima koje sam onomad na turneji zbora zobao po istočnoj obali SAD-a. Svaka čast.
Za kraj smo pojeli izvanredne Sandrine fritule i zabilježili se za adventski program koji uključuje kobase, još sendviča i nećemo vam reći baš sve. Svakoga dana osim nedjeljom Joe vas zove da od 11-21 pojedete stvarno izvrstan fast food. Zapamtite Botinec!
Joe
Bašćanske ploče 5, Botinec
https://www.facebook.com/Joe-106428391520566
