Bio sam sedmi be.
Ili osmi, ili šesti, ko će znat, uglavnom, tako davno da se svibnjem još itekako automatski dizalo na sirenu u 15.05…
Lijeni debeljuškasti cinični klinac vrijeme bi provodio čitajuć stripove, romane, knjige, gledajuć telku i lagano se zatvarajuć u sebe jer je bio u glupom kvartu.
Naime, živjeli smo u centru Zagreba okruženi oficirima JNA koji su radeć klince nekako uspjeli fulat moje godište, pa nas je u cijeloj ulici bilo 3-4 polunormalna.
Starog nije dovoljno bilo doma jer ga je klalo na poslu, stara je uvijek stara i žensko pa ti nakon pete godine više nije zanimljiva.
Puno godina kasnije zaključio sam kako je u osnovnjaku bilo najljepših trenutaka od kvatrologije vrtić-škola-gimka-faks, ali toga tada, naravno – nisam bio svjestan.
I jako me nerviralo kad bi se Karlo i Mario htjeli mlatit jer se meni oblom, dežmekastom i lakomlatljivom – nikako nije mlatilo.
Cure me nisu zanimale jer nisu čitale alanfordove , skupljale sličice nogometaša i grozile se kad bi podrignuo, a barba Ribin podrig u svako doba dana je tih dana bio na cijeni, da bi koju kodinu kasnije postao i prvak Jugoslavije.
Ah, mladosti…
Nisam dobro igro nogač, stalno bi visio u napadu kraj stative i tu i tamo ugurao koji otpadak.
Damn, pa upravo od toga žive i Hrubesch, Inzaghi i još uhuhu njih, ali skrećem s teme.
Uglavnom, doma nit sam išta pitao, nit sam išta saznao.
Na jedno uho nutra, na drugo van.
U školi je umjesto naše profe iz biologije na predavanje o seksualnom odgoju došla neka druga teta na koju se nismo pelcali nego i dalje igrali država-grad-rijeka, potapanje brodova ili pokušavali šlatnut Ivanu, Luciju ili Sašu koje bi sjedile ispred nas, često riskirajući topli šamar.
A seksualni odgoj je bio sveden na dva sata.
Ne tjedno, ne mjesečno, ne godišnje – u školovanju!
Doma nije bilo šanse nekog pitat, pa sam tajne o jajašcima, dražici i međici saznao tek nakon vojske, uživo.
Uglavnom, da skratim, bio sam jako povodljiv.
Stari mi nije bio idol jer bi se strgan od posla strovalio u krevet i rekao da ne galamim.
Mama je slagala pasijans, rješavala križaljke i pomagala kad bi zapelo s fizikama i matematikama.
Pravog frenda nisam imao.
Tog dana sam se kao i obično vraćao doma iz škole napucavajuć kamičke.
Prošao sam i pored Gimke, igrališta s malim vrtićem s dvorištem.
Od tamo su mi mahnuli Kiki, Robi i Hrvač.
Kiki je bio cekavac, panker, Robi je dobro igro nogač i nekako divalj, Hrvač je bio ok ali u svom svijetu.
Pozvali su me do sebe.
Kiki je rekao – „Oš snifat s nama?“, držeći pritom jeftinu najlon vrećicu (pod utjecajem kvarta, zvali smo ih „kesicama“) u jednoj i Tigar Pirot izvana crveno a iznutra žuto gnjecavo tekuće ljepilo.
Stao sam u čudu.
Kroz glavu mi je prolazilo – čovječe, konačno ću bit frajer, napokon će me drukčije gledat!
Jer, naime, curice su tada gledale Gorana koji je doma imao video, Borisa koji je imao novi digitalni sat S CRVENIM BROJKAMA, Sinišu koji je najbolje igro nogomet…
A ja sam bio tek sitni knjiški moljac koji nije pokazivao fizičke znake razvoja i koji je tek u četrnaestoj prvi put otišao u trst i kupio si limenku Fante koja mu je onako prerezana na vrhu još pet godina služila kao kantica za olovke.
Kužiš, mogu se nasnifat i bit faca, ono, sve će mislit da sam ono, kužiš, ne…
Dolazim doma, bacam stvari, urlam „Mama, odo vaaan“…
Mama me naravno low kickom zahvati na izlazu i dovuče do stola na juhu i piceka, pokušava saznat kak je bilo u školi, a ja samo mislim kako moram požurit jer mi upravo izmiče razredni rejting godine.
Jer je do tad bio najviši kad sam se zrigo u busu za Pionirski grad.
Uglavnom, progutah to živo pile, odletim van i dotrčim do vrtića.
A tamo tri murijaka vuku svaki svog kretena za uho i guraju u maricu.
Iako sam u prvom trenutku pomislio „Čovječe, zamisli koja bi tek faca ispo da me murija dofura upred školu“, od tada puno više cijenim piletinu.
Pet godina kasnije na jednom tulumu sam opet sreo Kikija koji je ostao panker i navukao na hors te pretežno kvario kvartovske tulume jer nije pazio na higijenske navike.
Ostao je legenda kvarta po dvije stvari:
Na tom je tulumu Denis stavio petardu u slavljeničku tortu pa je ista završila po zidovima. Kiki je taj tren ušao u kuhinju i sav zbunjen pitao – „Ko je rigo po stropu?“
Druga je bila na koncertu Leta 3 u Šmidhenu kad su donijeli i bacili u publiku deset kila cipala govnara iz riječke luke. Starih par dana. Kiki je, tad već jako načet uredno skupio jednog cipla s poda i nosio doma u Zaagreb za pojest. Nažalost, u busu u kojem sam i ja bio…
Kikija odavno više nema.
Ubio ga nekvalitetan hors.
Kao i Slavka iz jedne druge priče.
I doktora iz treće.
I mogao bi još desetak priča ispričat o veselim i simpatičnim klincima koji ili nisu slušali starce ili su naletili na idiote koji su im dali da probaju neku drogu kako bi si digli profit i kupili jaču bemburu i skuplju Simonu.
I otišli kvragu…
Umro je Dino Dvornik, veliki talent, glazbenik, performer, zajebant.
Vječito dijete, tema razgovora, idol, sastavni dio svakog tuluma.
Ne cigla, nego prva deka u kući hrvatske moderne mjuze.
On je isto jedan od tih Kikija, Slavka, Doktora i sličnih koji su se rano navukli na drogu i koja ih je prerano i potpuno uništila.
Iako, koliko je Dino bio lud, ne bi me čudilo da danas iskoči iz groba i napravi najluđu feštu u povijesti funka i gurne Jamesa Browna i Princeta na drugo i treće mjesto.
Gade mi se ljudi poput Gala i Lukića koji daju izjave o njegovoj smrti u stilu „Ja sam ga stvorio, ja sam mu bio najbolji prijatelj, ja sam znao da je talentiran…”
Puni su tih „ja, ja“…
Jeste mu vi i iglu u ruku zaboli?
Još mi se više gade mediji koji ne žele jasno i glasno reć da ga je uništila droga i da je to zlo i da se treba pazit.
Neki dan u tramvaju vidim prekrasnu curku, 16-18 godina, lijepa, blijeda i potpuno odjevena kao Amy Winehouse, spirsana, stetovirana, pundža…
I smrdi.
Kompletan ugođaj.
Netko tko prati medije mogao je pronaći na par mjesta vijest kako je Dino znao uzet brdo droge, zatvorit se mjesec dana u studio i izaći van s albumom.
I to je super, vauuu…
Užasavam se droge i korumpiranog sistema koji dopušta dilanje i štiti dilere.
Potkupljene suce i sve živo, kako je divno opisao TBF u Trilogiji.
Počeo sam razgovarati s Rokom.
Mjesec dana do trećeg rođendana.
Sad je u fazi zaštoa, sve ga zanima i guta informacije ko novi komp.
Prokleto bi htio uglavit mu kako je najbolje bit umjeren i da nisi napet ako si graničan nego ako si veseo i iskren – što sam na svom primjeru shvatio u 29-oj kad sam se pomirio sa starim i oprostio mu što mi nije kupio video za diplomu.
Dino, Kiki, Slavko… Svi koji ste naletili na drogu a niste znali niti imali koga pitati kuda će vas odvesti, počivajte u miru.
Svi vi mladi koji se nećkate, pitajte nekog starijeg i ne izigravajte heroje.
To vam kaže idiot koji je bio dva gutljaja juhe udaljen od vjerojatnog pakla droge jer je bio glup, bahat, povodljiv i nije slušao starce.
Dobro, relativno…
Tulumi na nebu su vjerojatno sjajni, ali nema aftera…
Serem.
A šatro moralist ide popit x piva prije tekme.
Engleze na breze!
PS: Samo da preduhitrim debile s komentarima “Pićko, Dino je bija kralj a ti si glupi Purger”, ovaj post nije bio kontra Dina nego protiv drogiranja. Hvala onima koji su shvatili…
59 komentara
nisam u potpunosti ziher koliko bi te prvo snifanje odvuklo u smrt.. jer bi ti vrlo vjerojatno zgadilo… ali post ti je na mjestu.. jedan od rijetkih (polu)ozbiljnih… vidimo se ispred konzuma kod dinama?
kissy kissy
ti isti mediji koje spominjes se ne libe pisati i pricati o preljubu i unistavati zivote tracanjem (jesu li koga spasili pisuci o ljubavnickim aferama???!!!) ali se i te kako libe jasno progovoriti o drogi koja je sveprisutna…a mozda bi ipak nekome pomogli. I jedan spaseni mladac bio bi bar mali uspjeh…No, u sistemu izvrnutih vrijednosti malo je onih koji ce progovoriti jasno o stvarima koje donose profit jakima…
prijo svaka čast.odavno nisan pročita bolji post.prošli vikend san brzinski bio u zg na svadbi pa san igrom slučaja završio kod tvog poznanika Kolje.A jesi poznat nedilje ti
Problem vidim i u tome što buš se više trsio Roku ili ja svome klincu nešto “prokleto utuvit u glavu” vjerojatno će izazvati kontraefekt. Po tvojoj priči o roditeljima, vidljivo je da je teška, dugotrajna i naporna šljaka klincima zapravo bez tupljenja stvoriti atmosferu i okruženje u kojem uopće neće osjetiti potrebu da odu u lokalni park i dokazuju se pred Perom i Darkom da i oni mogu gutat droge.
Jer jedno moramo shvatiti: droge je bilo dostupne čak i kada smo mi bili tinejdžeri, ne znam koji bi roditeljski policijski režim uspio spriječiti na silu da Rok uopće ne dođe u dodir s istom. Znam jer su me na tulumima i po diskačima uvijek zaskakivali s nekakvim LSD-jem i hašem i maricom.
Ja sam na svu sreću toliko neotporan na droge (povraćanje, bad tripovi) da sam zamrzio sve droge koje sam ikad probao, jer jedini efekt koji su imale na mene bio je čekanje “da prođe” i nešto odvratnih halucinacija.
Zajebano je to.
Od ovog što si za Dinota rekao, izdvajam “ne bi me čudilo da danas iskoči iz groba i napravi najluđu feštu u povijesti funka”. Pogotovo kad se uzme u obzir da je zaista planirao promociju albuma tako da izađe iz lijesa 🙂
Nije da mi se nešto posebno sviđa ta glazba niti da je toliko genijalna, kako sada odjednom post festum svi dociraju, ali bio je iznimka u ovoj maloj zemlji, istina.
No kao što rekoh, čekam da prođe i današnji dan pa da skužim da zapravo sve ipak nije marketinški trik-
…u istom smo kvartu odrasli i još i dan danas (iako nisam više u kvartu, ali svakodnevno navraćam) susrećem “bezube i blijede sjene” koji su nekada bili fantastični ljudi i uz koje me vežu prekrasne uspomene, ali spletom okolnosti ili sudbinom nisu se znali othrvati…
a mnogih od njih više niti nema… (sad kad ovo pišem, bar 5 ih mogu odmah nabrojat)… no što sam htio reći je da ih nimalo ne osuđujem za njihove postupke i da kad ih vidim “takve”, duša i srce me zabole.
A što se tiče Dina – definitivno je kralj i iako mnogi smatraju da je podbacio u ovom našem “kraljevstvu svjetovnom”, vjerujem da će zasjati na posebnom mjestu i sebi svojstvenim svjetlom u onom nebeskom.
jako dobar post…nadam se da će nekome dobro doć…ko i tebi ona “2 gutljaja juhe”…
Izvrsno napisano! Nadam se da će mnogi pročitati, shvatiti, razmisliti. Tužna i ružna tema, ali si me jako ugodno iznenadio.
Ne znam baš da li bi mi ikad plesali na Ti si mi u mislima, ili Afrika da nije bilo tih supstanci u njegovim žilama…
Svaka cast Riba,
potpisujem sve sto si napisao. Samo mi je zao sto mnogi nece ovo procitati (unatoc vise od 1000 ulaza dnevno).
svaka cast, iz splita san i iman puno dobrih prijatelja koji propadaju ali se nije lako maknit iz tog djira kad jedan navlaci drugoga, pozdrav dobar post!
Ovo si jako lijepo napisao. Nije potrebno željeti biti facom tek kada ti se ponudi droga i pomisliš kako će sve to popraviti ono čime si dosada bio okružen, a to je “nevidljivošću” za okolinu. Pročitao sam onu knjigu “Mi djeca s kolodvora ZOO” i shvatio sam tada jedino koliko je svijet droge gadan i koban u dosta slučajeva. Tek sam shvatio kako svakoj vrsti droge treba pristupiti s “Hvala, ali ne hvala!” Baš čitam jutarnji članak u kojem Danijela optužuje sve one ljude koji sada hvale Dinu, a nisu mu htjeli pomoći kada ih je za vrijeme života trebao. Toliku licemjernost i dvoličnost ne mogu pojmiti. Kao što sam rekao jednoj znanici, izgleda da trebaš umrijeti da bi bio cijenjeni i uvaženi glazbenik ili neki medijski eskponirani čovjek kojeg će svijet (ili bolje državica poput Hrvatske) dugo pamtiti. Za vrijeme života, to pravilo – očito ne vrijedi.
Pozdrav i pohvaljujem tvoj članak koji je dobro i poučno napisan.
najbolje je kako čovjek kad odapne ima puuuno prijatelja, ko bi mislio…pa onda padaju u nesvijest i preseravaju se…kad je meni umro frend, jedna je “prijateljica” došla sa buketom bijelih ruža, onda kad ga je vidjela,pala na koljena, pa počela plakat, bacila ruže na pod…još danes čekam da joj jednom zabijem one ruže u dupe…bez vazelina…mamu joj jebem preseratorsku (ili tatu, however)…sorry na riječniku…
btw, to ni fakat bio zajeb stoljeća, da Dino iskoči iz lijesa 🙂
Volim kad se zavitlavas, ali jos vise volim kad si ozbiljan.
ja sam probala sve i svašta pa nisam upala u nikakav pakao droge nego sam se na kraju ipak odlučila za alkohol petkom 🙂
Nekako se sve toplo nadam da je ipak riječ o marketinškom triku. Ma baš se nadam.
Droge nam klinci neće moći izbjeći jer sretamo ih na svakom koraku i priče i djela. Pitanje je samo koliko će imati sreće izvući se neozlijeđeni kao što smo se i mi izvukli. I dalje mislim da je dobra konverzacija s klincima doma, presudna stvar :))
Zato pričaj sa Rokom puno i ne štedi jezičinu, tu si bar dobar :))
Jako si dobro ovo napisao.
Istina droga može biti i slučaj, ali nekako sam uvjerena da su cure i momci koji se u to upušaju iz nekog razloga u nekim teškoćama i nesnalaženjima sa vanjskim svijetom. Ili u sukobu sa tim svijetom. imala sam u kući primjer (na sreću sad je sve u dobrom stadiju ali, uz veliki trud, iako je prošlo godina i godina, a ni danas čovjek nije posve miran, strahujem i pazim) nažalost i znam o čemu govorim.
Zar nije i tvoj slučaj indikativan. Opisao si sebe u toj dobi i samo te majčina požrtvovnost slučajno izvukla iz takvih teškoća, ali možda se i nebi zakačio. Puno je onih koji provaju ovo i ono iz tog asortimana, ali ne idu dalje.
Poznavala sam ( nebitno) Dina još u doba djetinjstva. Imao je viziju što se glazbe tiče i želju da uspije. Na sreću je njegova ‘neprilagodljivost’ rezultira je kreativnošću. Žao mi je zbog njegove prerane smrti. Zbog njegove ženice i male. I meni idu na nerve dušobrižnici i oni ja pa ja. Dino je sve postigao svojom upornošću i uz ogromnu pomoć svoje supruge i naravno svojih roditelja. Dobro ne treba zanemariti dobre prijatelje i prave suradnike, ali iznad svega suprugu koja sve sve to izdržala.
Saću si ovaj post isprintat i sačuvat da jednog dana pokažem svom još nezačetom djetetu!
Znam da tvoj hint nije na Dinu već na drogu, ali ipak da nešto velim o Dini.
On je bio tipičan umjetnik-boem. Takve kreativce teško možeš ukalupiti u neke “normalne” okvire. Ko što bi reko Pervan, ozbiljan si jedino ako voziš bijelog golfa i imaš brkove. Takvi kreativci ponekad moraju malo “zabrazditi”. No, trebali bi paziti da to ipak ne bu previše. Da Tin Ujević nije tolko cugao moguće da nikad ne bi čuli za njega.
meni je prezalosno sto ljudi kategoriziraju i trpaju sve u isti kos…, steta za jednog ovakvog vjecnog djeteta koji se odupirao odrasti, koji je prkosio svim pravilima, koji se izdigao sam nad sobom, koji je nasmijavao sve oko sebe i bio iznimno talentiran…. Dino- R.I.P.
mda.. i sad ću ja to fino isprintati ( ovaj tvoj post) i dati ga popodne mom sineku ( 8.b) nek pročita.. jer iako ja njemu pričam, pričam, pričam.. on me gleda “ko još sluša starce..” pogledom, a znam i što misli… al kad mu kažem nek si pročita što piše jedan urednik plejboja, možda i povjeruje 😛 ili bar počne jesti juhu ( DVA gutljaja)
ja o drogiranju, a ne o sviranju, to ostavljam drugima
Krasan tekst Riba!
Razumijem da se brineš što će s tvojim malim biti jednog dana, ali iako droge ima, meni se nekako čini da nam je mladost potonula u moru alkohola.
Ja počeo s legendarnim “piroćancem” a zvrsio s diplomom na cugi.
Smrt horsu a ne od horsa!
Predivan tekst. Vrlo istinit. Nervira me način na koji mediji pristupaju temi droga poznatih ličnosti: deklarativno to osuđuju, ali u suštini ostavljaju taman toliko prostora da čitava priča dobije dodatni šmek. Seljačkom logikom dolazim do zaključka da je u pitanju nečija debela zarada.
Kako bi barba Boris stigao pročitat s Dinom kad je pio s Batom životinjom. Rezime. Bolje lokat nego drogirat se jer možeš ufatit 20 godina više…
ne pročitat nego popričat
i ja svojima pokušavam nešto dokazati.. no, ja sam ipak samo majka – sve zadnja doznam.. doduše, Nasljednik je nakon tri dana doznao da je poginuo Tošo. Za Dinu smo mu pokušali na vrijeme javiti.. he he, taj tek živi u svojem svijetu…
netko je jednom rekao: “ne možeš napisati dobru pjesmu, ako si sretan…” i s tom izjavom se slažem. neizbježno je i to, da oni koji su bili nesretni, droga im je bila drug. a opet, sa druge strane, da nisu bili nesretni i drogirani, ovaj svijet bi bio siromašniji za nekoliko stotina legendarnih pjesama. prokletstvo…
Bravo, brate!
Ti si mi u mislima je pjesma posvećena horsu, vjerojatno jedina na svijetu tako iskrena i afirmativna.
Aloo maheru, nisam siguran koliko itko može konstantno pisati dobre postove, al ovaj je u svakom slučaju genijalan. Puno nas je koji smo tokom života (dugog il kratkog – nije bitno) bili neposredno blizu ‘propasti’. Da odmah kažem, podosta sam mlađi i kad opisivaš svoje (svojevremeno) društvo, znam da moje baš i ne odskače, bilo po navikama ili po vrednotama koje ovaj debilni svijet cijeni. Ništa, ostaj živ i zdrav. Pozdrav iz Dubrovnika!
ma svaka čast za post! ko zna zna!
i mene konstantno nervira što nekako olako ispuštaju činjenicu da je ipak umro od posljedica droge…nekako, kao da se namjerno izbjegava!
ja sam generacija kod koje je pola društva odnijelo to zlo. imam i u familiji slučajeva. bilo je toga i oko mene koliko oš…nekad me spasio trenutak ko ta tvoja juha, a nekad moja urodjena tvrdoglavost da necu da budem ko svi 🙂
ne znam sta je ustvari bilo presudno, drustvo mi je bilo sklono tomu, starci nisu imali pojma da droge ima svuda oko nas (oni su u blazenom neznanju ostali donedavno, do slucaja u familiji), ja i nisam bila neka stabilna tinejzderka, pucalo me sve ono u pubertetu sto inace puca…al eto…mala kombinacija prgavog karaktera i srece, valjda…
previse je lipih stvari u ovozemljaskom zivotu za sjebat ga…
a dinu jako volim. to je moj tip glazbe. da ne bude zabune 😉
jos jednom svaka cast za post! odoh, pocinje tekma :):):)
Hm, pa nitko se ne drogira jer mu je lose. Barem u zacetku.
Ali cudesno kako je vecina nas odrastala u kvartovima punim droge, pa ta vecina, cudesno, nije se zakacila na opojna sredstva. Svatko u svojoj generaciji ima barem desetoricu za kojem se da ih droga zela, ali svi ostali su se cudesno odhrvali. Pitam li se, pitam, kako ?
Iso Kriste, sto ja znam biti nepismen.
cetvrti red, sredina treba glasiti => ” za koje se moze reci da ih je droga zela”
problem je samo u tome sto moralizatorsko drustvo automatski cini droge cool i samim time privlacne klincima.
drogirat se trebaju starkelje, i samim time bi klincima droge ucinili nekul i necime sto rade samo starci i luzeri
a i starcima bi bilo bolje u zivotu
mediji su i u ovom slučaju, u trenutku rastanka sa dinom, pali na ispitu. što naslov u sd-i mladima sugerira: dino gori gušta?! “Tata, vidimo se gore uskoro!”-ella…
Fakat, dida: “Ti si mi u mislima je pjesma posvećena horsu”. Tekst se slaže u potpunosti, dapače kad ga čitaš, vidiš da nije o nekoj osobi. Duboko je on bio zabrazdio.
e pa ne slažem se s tobom, ja sam punio nos sa svime i svačime pa nisam završio kako bi po tebi trebao!
kralj alkohol je gori od droge!
osim toga i dan danas zna se desit da se nešto stavi u nos, i to je meni bolje od bilo koje pive ili vina ili neznam čega, eventualno roštilj i gemišti mogu doč u zamjenu sex nikako!
šta fali dobrom žutom ili bijelom tu i tamo, ili dobar mix !
e da sad če se javit gomila seronja i počet srat kao i obično, uostalom kao i ti, ali bitno da je ok. popit gomilu rakije i pivetine več ujutro oko 11 sati, kao dotična ekipa na planici, ali jednom u pet godina stavit nešto u nos e to je u pičku materinu strašno!
jiba,meni nitko nije punio glave pricama kako je droga bad pa sam svejedno dobro ispala,stvar je osobe i njene glave..tesko ce te netko nagovoriti na neku idiotariju ako znas sto zelis…
pace, danas se djeca pocnu drogirat s deset godina. a onda brate – jos nisi osoba.
Istina… Evo vidi Ribu… Blizi se 40-oj, a jos nije osoba :)))))))
Droga je postala dio odrastanja, definira te jednako kao i glazba koju slušaš, odjeća, mjesta za izlaske…
Ne mogu reć na žalost, ali nije ni da odobravam, jednostavno…
Ali informacije su svakom mladom čovjeku dostupnije nego što roditelji misle…
Svi smo mi točno znali sa čime imamo posla, što nam se može dogodit od čega, i čega koliko možemo konzumirat da bi postigli određeni efekt.
I većina nas je taracala po raznim opijatima u vrijeme dok smo tražili svoj identitet, a onda smo odrasli, zaposlili se, pustili kosu, ošišali kosu, pustili brkove, obukli pristojnu odjeću, rodili dijete, podigli kredit… I zaboravili da nekad, dok smo bili mladi i naivni, nismo mogli započet dan bez jointa, završit dan bez jointa, zaplesat bez bombona, poševit bez kokaina, ili se jednostavno navuć speeda i smucat se po kvartu ili utripani u utorak u 3 sata ujutro buljit u izloge po gradu…
A svi oni koji su bar jednom uzeli to žuto sranje točno su znali što uzimaju i kako će završit ponove li to.
Dina i familju mu poznavala sam osobno. I pokojnog barbu Borisa. Njegova ranija glazba mi je nešto najbolje ikad što se dogodilo na ovim prostorima. Live ’95 u Munchenu najsavršeniji live album izdan ikad…
Ali opet, to što je bio kreativac ne pravda ga ni na koji način. Znam previše kreativaca koji se ne ubijaju sranjima a jednako su genijalni i kreativni i uspješni, isto tako znam i brdo ekipe koja je zagrezila u dop i skinula se nakon par godina, i to bez metadona (mislim, ono, heroin, heptanon… Nije govno nego se pas posra!), bez sestara Bernardica, Isusa i glinenih pepeljara, jer su shvatili da je takav život shit, da ih niko ne voli, ne cijeni i ne poštuje, čak više ni roditelji, da će krepat ko stoka i zadnje smeće, da su uništili život sebi i ljudima oko sebe…
A bilo im je užasno teško.
Neki su danas skroz normalni, čak poštovani članovi društva. Neki vuku i vuć će privjesak dopaša dok ne umru, ali se nose sa time. I ljudi ih nakon nekog vremena počinju ponovo cijeniti.
Ali užasno me nervira:
1. Što se čovjeka toliko diže u zvijezde a trebalo bi ga uzet ko primjer sjebanosti i labilnosti (Kreativna izmučena duša! Tuga jer je svijet ružan i zao! Dopaške priče!)
2. Što su cijenjeni građani mog grada i razni prijatelji i suradnici iskoristili nečiju SMRT!!!, ej, SMRT!!!, i to ovakvu kakva jest, da bi organizirali “tribute to” pučku veselicu lakih nota!!! A čovjek se još nije ni ohladio!
To mi je nešto najneukusnije ikad!
3. Što će sad neko tu probat zaradit.
4. Što su razne Alke Vuice i Zlatki Galli zlostavljali javnost svojim javnim pižđenjem na TV-u.
5. Što se ekipa dežurnih pametnjakovića koja se smijala showu Dvornikovi, rugala njegovom dj umijeću (a bio je stvarno loš dj), pljuvala po zadnjih 10-ak godina njegovog rada i naslađivala neuspjesima, sad okolo cmizdri za Dinom genijem i kraljem funka…
A što se tvoga djeteta tiče… Koliko god ga učio i odgajao i želio mu sve najbolje, on će ipak napravit po svome.
Odgoji ga da bude pametan i misli svojom glavom, da zna procijenit posljedice svojih odluka;
Voli ga, i ako ipak jednom zabrazdi u sranje pruži mu podršku i pomoć.
Ali mislim da nećeš imat problema s njim; nerdizam je genetski 😉
Sretno!
Odličan, 5!
Svaki drugi kometnar je suvišan.
🙂
svega se nadrobilo ovih dana oko dina.jedino ostaje da je propustija napravit dobrih ploča zbog droge. svi su digli ruke od njega, ali ih je zabolilo kad je otiša- iz samo jednog razloga- otiša je prvi iz generacije. Sve ostalo zanemarimo. a djecu ne možeš odgojiti i da hoćeš po pitanju droge- čista sreća je da ti se dite ne drogira.
hvala na ovom postu riba 🙂
…ja se u potpunosti slazem s tobom u dijelu o heroinu i ostalim teskim drogama…to je zlo, veliko….nikad nisam mogla razumjeti ovisnike…biti rob takvoj gluposti…..stavila bih na stranu marihuanu..jos uvijek se bavim proucavanjem te biljke i ne smatram je opasnom, cak dapace-ljekovitom (ovo je strogo IMHO).
Pitam se : da je Dino bio takav ovisnik da li bi mogao funkcionirat u obitelji, drustvu, glazbi itd….sigurno je imao perioda kada je intenzivnije uzimao opijate no mislim da je to sve bilo u nekim granicama jer nikada nigdje nisam pročitala ili vidjela da bauljao okolo bezrazumno ili zavrsio u bolnici overdoziran…..cinjenica je da je konzumirao razna opojna sredstva kao i vecina glazbenika i s vremenom je to totalno unistili njegov organizam i oslabilo srce…ja volim Dina i njegov rad jako i uzasno zalim za njim, ne mogu se pomirit da ga vise nema….ali isto tako smatram da je drogiranje bilo njegova privatna stvar ! Djecu treba educirat a ne im zabranjivat…moram priznat…imam sina od 18 godina, sve sto ga je zanimalo sam mu objasnila i pojasnila, nikad mu nisam nista zabranjivala i pravila se da sam veliki autoritet…dosao je k meni kad je pozelio probat travu. Da , dala sam mu za pljugici,jesam..pa sta..da sam pocela divljat i branit mu otisao bi van i ko zna kaj bi jos osim trave probao…ovak su bili doma u njegovoj sobi, meni na oku…..
zaboravih…..klincima obavezno dati da procitaju Djeca sa kolodvora Zoo…to je meni dala moja mama, u pravi cas, jer sam vec bila na krivom putu…a ja sam dala svom sinu……nevjerojatno koliko je ta knjiga utjecala na moj stav prema teskim drogama……a moj klinac je samo rekao: uzas…..fala Bogu da toga kod nas nema(aha,mos mislit)……
@porta nije 11 ujutro, nego 6 ujutro!!! A ruku na srce da je droga sranje, tko bi se onda drogirao? Uostalom zašto plakati za Dinom kad je živio po onoj egidi Jack Londona “Nisam blesav da tratim život, samo da bih ga produžio”. A možda i Daniela sad konačno nađe neki posao, dosta tog lizežavanja na kauču brate…. I zašto nitko nije gurnuo Alku Vuicu u raku dok je držala onaj svoj prijetvorni, licemjerni i seronjski govor….
great post!! ko bi rekao.. 😉
a, Dino je živio kratko i slatko, šta reć..
eh, a u vezi razgovora i tvog malog Nasljednika – bitno je razgovarat, bolje da tebi kaže nego nekom tamo prijatelju iz kvarta koji će ga brže bolje utješit, jer zna kako i s čime..
eto, od mene toliko, mislim, mogla bi ja još pisat, al kad vidim članak od komentara, preletim ga..
I drink to that 😀