Maslina je puno manje zahtjevna od vinove loze, reći će svatko tko o tome čita u novinama ili pak samo sluša priče o tome kako je nešto urodilo, a nešto nije. Kao unuk seljaka s Korčule iskreno se divim ljudima koji su danas ostali na zemlji i rade nešto kvalitetno od njenih plodova, kako na mojoj Korčuli, tako i u prekrasnoj Istri. Potvrdu o visoko kvalitetnim istarskim maslinjacima dobili smo i neki dan kad je Dolija dobila nagrade na festivalima u Italiji i Njemačkoj.
Draga Marija, možete li nam se predstaviti i reći kako je nastala Dolija?
Heh, kao tvrtka službeno je nastala na inicijativu mojeg pokojnog oca 2008. godine, ali realno čitav život je u nastajanju. Da, od mojeg rođenja je maslina tu, bila je i prije mene, nadam se da će ostati i nakon mene. Kako si u uvodu spomenuo lozu, moram ponoviti onu staru: Lozu sadiš za sebe i djecu, a maslinu za unuke. Eto ja sam i unuka i dijete i roditelj, a možda jednom i baka. Berem stoljetne masline, a u isto vrijeme sam i ja ta koja je sadila nove masline. To je jednostavno začaran krug dok ga netko ne prekine – nadam se da neće 😊. Lijepo je, teško je, jednom riječi rekla bih SVE je.
Koliko se dugo bavite maslinarstvom?
Možda je najbolje reći od rođenja iako nisam toga bila svjesna. Kada sam osvijestila masline, negdje oko sedme godine, moram priznati da ih nisam nikako voljela. Jedino u čemu sam tada guštala bile su štorijice koje bi nama unucima pričali baba i dida. Masline smo brali ručno krajem studenog, početkom prosinca, vikendima. Sjećam se dobro kako sam se smrzavala na buri berući “bobice” uz dojam da ih nikada nećemo pobrati. Bio je to dug proces, danas mi se tako čini. Trajale su te berbe par tjedana, a nakon toga smo plod čuvali na “šufitu” da se dobro osuši dok ne dođe naš red na preradu u uljari.
Ipak evo i službenog odgovora na ovo pitanje: od 2017. godine sam sama sebi i bratiću poslodavac. Oboje smo u tome od rođenja iako nam to nije struka, rekla bih da nam je to u krvi.
Gdje su vaši nasadi i koliko ih ima?
Maslinici su smješteni na jugoistočnoj obali istarskog poluotoka, u malom selu, velikog imena “VELIKI VAREŠKI”. Raštrkani su uokolo kako se zemlja nasljeđivala. Za sada je tu 2.000 stabala maslina. Moram priznati da stabala ima previše kada su radovi (rezidba i berba), a premalo kada ostanete bez ulja za klijente. Trenutno nemam planove širenja nasada.
Koje sve sorte imate i koju količinu maslina i ulja?
Prevladavaju autohtone sorte kao Buža, Istarska bjelica, Rošinjola, uz Leccino, Pendolino, Cipressino, Karbonaca… Meni je najdraža sorta Istarska bjelica zbog svoje pikantnosti i jačine. Najpopularnije ulje je Buža zbog svoje blagosti i nježne voćnosti, a i stvorila se nekakva fama oko te sorte.
Eh, količina ubranog ploda varira od godine do godine, kao i količina ulja. Nije ovakav tip poljoprivrede, proizvodnja na traci. Recimo berba 2021. godine, s jedva 1.000 litara bila nam je najgora ikada, ali izgurali smo nekako i taj period.
Gdje se mogu probati vaši proizvodi, a gdje kupiti?
Imam malu trgovinicu u centru Pule, uz samu pulsku tržnicu. Otvorena je samo u ljetnom periodu. Kako se ono kaže: turistička ponuda 😊 Dugo sam razmišljala ima li smisla čekati da se kupac sam javi ili da mu ponudimo domaći proizvod na poziciji gdje se odvija ponuda svega i svačega. Veliki je izbor svakakvih maslinovih ulja na samoj tržnici. Onaj tko uđe u trgovinicu “mora kušati“ barem jedno ulje iz ponude. Znaš, kada onome tko kuša ulje objasniš zbog čega nastaje grebanje u grlu koje te tjera na kašalj, zašto je ulje gorko, zašto peče, koja je razlika u mirisu i okusu vrhunskog proizvoda i onoga loše kvalitete, kada odradiš kratku edukaciju, odradio si veliki posao.
Zanimljivo mi je to kako se većina pravda da nisu profesionalni degustatori, da nemaju pojma o ulju i kako ga kušati. Moj odgovor takvima je: “Svima su nam osjetila istančana kada se radi o nečem finom ili nečem lošem. Lako prepoznajemo dobar od lošeg proizvoda. Ponekad po mirisu, okusu ili ako nam je proizvod teško probavljiv. Tu ste da osvijestite da svatko od nas ima tu sposobnost uočiti razliku između takvih proizvoda.” Volim taj dio posla. Te razgovore s nepoznatim ljudima, koji mi se vraćaju i postaju prijatelji.
Ima jedna zgoda koja mi je jako draga. Prije pet-šest godina, gospođa Nives iz Berlina došla je kupiti ulje sasvim slučajno. Kroz degustaciju smo se zapričale o koječemu. Vraća se svake godine po ulje, te mi je jednom prilikom donijela knjigu koju je napisala kao katarzu za određeni period svojeg života. Prije nego mi ju je poklonila pročitala mi je poglavlje posvećeno meni. Rasplakala sam se tada, a i danas me stegne oko srca.
Što uopće znači Dolija?
Moram reći da je ovo vrlo često pitanje. Svi znaju za amfore, a malo tko zna za dolije. Dolije su velike posude od terakote koje su se u doba antike koristile za skladištenje ljetine. Bile su dijelom ukopane u tlo, ili su stajale na metalnim nosačima. Znaš li da u doba antike još uvijek nisu znali za drvene bačve. Sve si mislim kako bi povijest bila drugačija da su stari Rimljani umjesto amfora i dolija, imali drvene bačve za skladištenje i prijevoz robe. Eto Dolija zato što su se koristile i za skladištenje ulja, te nam se učinilo da je ime vrlo prikladno, s obzirom na to da proizvodimo ulje i skladištimo ga do prodaje. Vidiš, sve neki edukativni trenuci kroz ovaj razgovor… 😊
Kakva su istarska ulja u usporedbi s talijanskima i grčkima?
Joj, ja sam samo mali proizvođač. To bi pitanje bilo prikladnije za nekoga tko se profesionalno bavi ocjenjivanjem ulja. Vrlo sam samokritična kada je u pitanju moj proizvod, te mi se često čini da nije baš nešto to maslinovo ulje koje proizvodim, da sigurno može biti bolje i da su tuđi proizvodi bolje kvalitete. No koliko vidim, sudeći po nagradama i nije baš tako.
Volim si kupiti ulja drugih proizvođača kako hrvatskih tako i stranih. Svakakvih mirisa, okusa, intenziteta ima. Kada se radi o ispravnom proizvodu ne mogu reći da su niti bolja niti gora od naših ulja. Jednostavno drugačija.
Koji su trendovi u svijetu maslinarstva?
Moram priznati da ne pratim trendove na niti jednom polju, pa čak niti u svijetu maslinarstva. Možemo govoriti o poboljšanju tehnologija berbe, proizvodnje, skladištenja, ali baš o nekom trendu u maslinarstvu ne bih znala nešto pametno reći. Ako ćemo govoriti o trendovima među sortama maslina pa na koncu i ulja, primjećujem da se zadnjih par godina ulja blage voćnosti puno više traže nego intenzivna, pikantna ulja.
Kako to da ste poslali uzorke u Njemačku i Italiju?
Ulja šaljem na razne smotre, od lokalnih do svjetskih. Radoznala sam kako će koji panel ocijeniti istu sortu ulja. Ima situacija gdje ista sorta na jednoj smotri bude visoko pozicionirana dok na drugoj lokalnoj smotri dobije tek srebrnu medalju. Iskreno ne čude me pretjerano takve situacije. Ipak nije stroj taj koji ocjenjuje organoleptička svojstva ulja, već grupa ljudi koji i pored velikog znanja i iskustva mogu imati različite preference. Kako se ono kaže o ukusima se ne raspravlja. A zbog čega sam ove godine odlučila sudjelovati s uljima baš na AIPO u Veroni i Der Feinschmecker Olio Award u Njemačkoj, to ni sama točno ne znam.
Možda je za Olio Award presudilo to što nam je veliki broj kupaca upravo s njemačkog govornog područja, pa da vidim kako će kotirati naš proizvod na njihovom panelu. AIPO u Veroni cijenim jer su Talijani pravi majstori na području proizvodnje maslinovog ulja kao i vrhunski znalci kada govorimo o organoleptičkom ocjenjivanju.
Koja je filozofija vašeg poslovanja?
Nema tu puno filozofije. Jednostavno, prizemljeno, ljudski i nasmijano. Kada je neki problem u điru, znam da će se nekako riješiti, proći će i taj period. Znaš ono kada ti kažu “A da, lako je tebi, ti se uvijek smiješ”, ja im odgovorim: “Da li se smijem ili plačem isto mi se piše. Bolje mi je onda da se smijem i dobro spavam.” Možda bi to bila moja filozofija.
Imate li svoju uljaru?
Mi nemamo vlastitu uljaru. Često me ljudi pitaju imamo li namjeru otvoriti svoj pogon, a ja im spremno odgovaram: ne! Bio bi to previše velik teret i stres. Ovo kako sada radim i što radim mi je prava uživancija i ne želim si pokvariti takav odnos prema „poslu“.
Imate li poruku za kraj, zašto bismo trebali kupiti baš vaša ulja?
Dobro nauljite salatu. Pripazite samo na kvalitetu sastojaka i naravno ulja koje koristite.
Još samo adresa dučančića, radno vrijeme i neki mejl, broj te društvene mreže!
Instagram: @dolija08_olive_oil_istra
FB: Dolija
Adresa trgovine koja radi samo ljeti od 9:30-13 sati: Narodni trg 3, Pula
Za dogovor oko degustacije ulja najbolje je nazvati na broj : +385 (0)91 125 1175
Hvala još jednom na svemu!
1 comment
Savršeni intervju. Lijepo je kad nešto dolazi od osobe koja voli svoj posao cijelim svojim srcem i u njega ulaze ne samo financijska sredstva i puno truda, vec i cijelu svoju dušu. Primjer jedne uspješne i poduzetne žene koja je pokazala kako se voli ono što se radi.