Dnevnik navijača – dan prije ždrijeba

Dnevnik navijača 19

Uploaded with ImageShack.us

Vidljivo pripit izlazim iz aviona u kijevskoj zračnoj luci.
Seksi stjuardesa mi krišom namiguje i daje papirić s nažvrljanim brojem svoga mobitela, naime, ja sam joj kao slavni novinar obećao večeras puno pričati o ljepotama Jadrana.
Na kraju dugog crvenog tepiha čeka me visoka delegacija ukrajinske vlade s pomno biranim uzorcima dimljene jesetre, boršča i tri vrste kavijara te probranim pivima, orkestar svira himnu, a ja se ponašam šeretski kao Donald Sutherland u “12 žigosanih”.
Znate onu scenu kad glumi pukovnika i pita nekog pitomca “Odakle si sinko?” on sav ustreptao odgovara (lagat ću), “Stenton, Ohio, sir!”, a ovaj kulerski kaže – “Nikad čuo…”

I tako, ja i dalje na tepihu, predsjednik me čeka u ruci s nekim ordenom i ključem od vile Ševčenko, spreman da mi je preda na korištenje tijekom EURA i sav usran jer ipak sam ja Ribafish, ono, zvijezda.
Taman dođem na metar od njega, bataljun ispali počasni plotun, grlice se uzletiše, kad sa strane uleti deset plavuša i sve dižu majice “Ribo, ne vjeruj im, oni su korumpirani!”.
Stotine gorila krene na golosisne sirotice, ali ja mahnem rukom i svi stanu.
“Čekajte, idemo do mene, sve ćemo riješiti.” Uzmem ključeve iz ruku znojavog predsjednika, srknem dvije kamenice, povučem lajnu kavijara i butelju votke, zagrlim prve dvije plavke koje su najviše plakale i krenem u limuzinu.
Budale, nisu ni skužili da sam špijun koji će iste večeri nakon bjesomučnog seksa provaliti u zatvor i oteti Juliju Timošenko sa sve onom kosurinom koju mora satima češljati prije spavanja…

Budim se skroz umoran shvativši da ležim na leđima, što znači da sanjam pizdarije, ali pritom i hrčem, pa vadim djetetov smirujući lakat iz vlastite sljepoočnice.
Da, moji dani s juniorom, dani legića i puzzla gdje oko seže, kuham kavicu i proklinjem previše palačinki od sinoć, uvijek mi teško legnu.
Ukrajina.
Kud baš Ukrajina.
Dalje je od Poljske (kad uračunamo na čekanje na grani), ljudi su grozno siromašni i ljuti na režim, režim zajeban, nije se baš uputno napiti i očekivati vrhunski tretman u zatvoru – ne zaboravite da je ovo najistočnije europsko prvenstvo ikad održano.
Navodno su Ukrajinci još sporiji i od samih Grka prije Olimpijade u Ateni, pa je i to jedan od faktora koji bi nam više sugerirali grupu u Poljskoj.
Svejedno, ova ogromna žitnica u kojoj se od piva ponajviše piju Chernihivske i Obolon bi ipak financijski mogla biti isplativija, pa se potrudite preko couch surfinga i internet bookinga što prije srediti što povoljniji smještaj. Nije da obiluju pouzdanim hostelima…
Lavov mi je ostao u lošem sjećanju, valjda su ga izasfaltirali malo od 1988. (da, star sam, ubijte me), Kijev je jedno vrijeme bio najzelenija metropola Europe, Harkov ima milijun i pol stanovnika i najveći trg u Europi, a Donjeck je dalekooo…
Ali kako ljudi tamo dobro znaju za Srnu i Dudua, možda i najbolji ukrajinski grad domaćin…

Kupite današnje Sportske novosti za nastavak, barba Riba ima kolumnu!