Čunjaši osvojili Brod, Brođani osvojili Čunjaše…

Rezultati prvog, povijesnog turnira u Curlingu u Hrvatskoj, Slavonski Brod, 01.02.2009. u organizaciji Curling Kluba Legija

By ribafish

Veliku nagradu Slavonskog Broda – kutiju čvaraka osvojila je kombinirana ekipa

1. CK HPB-Čudnovati Čunjaš – CK Zagreb

By ribafish

(Ogi ZG, Puf ČČ, Riba ČČ) 2:0

2. CK Legija 2 (Soja, Junior, ona legenda – isti Čak Noris,

By ribafish

Bambi) 1:1

3. CK Legija 1 (Miro, Marin – Vilin konjic, Una) 1:1

Pred oko pedesetak promrzlih obožavatelja plemenite veštine Curlinga, masa je mogla uživati u priredbi i vrhunskim potezima aktera:

Padovi – 1, sitan, nebitan
Potrgana oprema – 0, tj. mene boli ligamenat, ali ko mi kriv kaj oću bit elegantan
Popijeno vina – 2 kotlića, Soja svaka čast na ubacivanju limuna
Stradalo kobasa – sve, al ostalo je malo senfa na dnu tegle
Rakijica – voćna, žufka, žeže
Atmosfera – po PS-u
Vremenske prilike – hladno, oblačno, suho
Led – gladak, klizak, dobar za igru iako nije lovio desni felš
Najbolji pojedinac – Una Radojčić iz Legije 2

By ribafish

Ima nešto u mužjacima što ih vodi na sportske terene.

Neki su talentiraniji za naganjanje lopte pa ostanu na terenu, drugi svoje veselje nalaze gledajući, navijajući ili pak sprdajući one koji se trude.

Većina od nas u kasnom pubertetu prođe taj stadij urlanja na dečke kojima baš i nisu išli hrvatski i matematika, i iskreno, ima u tome nekog finog gušta.

Ako pobijedite, zapiješ se, sretan si, urlaš.

Ako izgubite, krivi su suci, namještanje, mala smo zemlja, svi su protiv nas, zapiješ se, skreneš na zeku i opet super – dođeš curi doma mek ko janje.

Dobro, janje koje smrdi ko da se zrigalo, al svejedno…

Kao mladić sam tu i tamo otišao na utakmice nižerazrednih klubova, Dubrava, Trnja, čak i Zagreba dok nije bio u prvoj ligi.

Stotinjak gledatelja, većinom rođaci, redikuli i zgubidani, pivica, koštice, kibicarenje i provale…

Bez trganja stolica, davljenja bengalskim dimom, ujedanja policijskih pasa i inih sitnica koje uveseljavaju današnje nesretne tinejdžere.

Uvijek bi se tu našao neki polukivni bjegunac od aždaje koja bi doma u pregači i s nabrušenom oklagijom zvocala da di je do sad, a on bi uz deseti gemištec dobacivao nešto pomoćnom sucu, protivničkom golmanu ili treneru svoje ekipe koji mu je bio šogor ili nešto slično.

Poput Zeke, autista koji bi na svaku tekmu nosio tranzistor i komentirao svih devet utakmica za šačicu ljudi oko sebe u maniru Riste Kubure, Tomića, Pezzija i ekipe…

Subotu navečer i nedjelju sam proveo u Slavonskom Brodu.

Curling Klub Čudnovati Čunjaš u krnjem ali jakom sastavu – Puf i ja,

By ribafish

nakon što su nas dočekali domaćini, prvo je pojeo platu veličine Bjelorusije u Unu (hvala gospodinu Prkačinu na ničim izazvanoj litri i vodi), popio nešto vinčeka, otišao do Mojstera

By ribafish

na još malo vinčeka i onda sutradan igrao za prestiž na turniru uz kobaje, dvije vrste čvaraka, rakijicu, kuhano Sojino vino i ladne Krušovice.

Prvi turnir u Curlingu u modernoj Hrvatskoj.

I to na otvorenom, jer Hrvatska nažalost još nema dvoranu za Curling.

Kako su kiša i snijeg i hokejaši i svi živi uspjeli pokriti onaj centar kud idu kegle (da vas sad ne zamaram stručnim izrazima koje ionako uvijek fulam), tako su legende iz Legije, naši domaćini, došli u 7 ujutro i nacrtali ga temperama.

Klizalište je prekratko, pa se igra ukuso, ali je opet prekratko, što pogoduje Čunjašima jer nam je inače predugo – ko nije probo, nek zna da nije baš lako tutnut kamenčugu od 20 kila na udaljenost od 45 metara…

S druge strane, Curling nije rukomet ni nogomet da političari od ukupne vrijednosti 200 milijuna nečega sebi u džep mrknu sto i daju raji da maše zastavicama, tako da smo stvarno uživali.

Jer sam se vratio dvadeset godina unazad dok je igrač CK Zagreb i reprezentativac Hrvatske, inače Brođanin, bacao zadnji kamen za našu ekipu, a kibicer s tribina mu dobacio – «Ogi, promaši to, znam di živiš!»

Pedesetak ljudi u gledalištu, Marin na mikrofonu, kuhano vince u pauzama bacanja i ne samo u pauzama, rodbina, prijatelji, žene, djeca, muzika, klopica, cijeli grad zna da se nešto događa, ljudi pokazuju prstom na tvoju trenirku…

By ribafish

Pa lokalac koji kaže, niste normalni, skupili ste deset puta više ekipe nego jučer hokejaši, troje ljudi gledalo…

Pa pobjedismo dvije utakmice (dok su Legije međusobno remizirale) i osvojismo prvu nagradu – kilu čvaraka koji su skuplji od kobasa.

I gdje sam se opet složio s Pufom,

By ribafish

naime, ja volim veće a on manje, kao što on voli sitnije čvarke a ja krupnije.

Baš kao što se slažemo i s pivama pa je ponio i tamnu i svijetlu gajbu Krušovica.

U obje smo partije jedva dobili Legije, svi smo bili pomiješani, juniori, seniori, Zagreb i Čunjaši, pa nije bilo ni nerviranja ni durenja, samo šega i smijeh.

Zakon.

I podigli mi čvarke u zrak,

By ribafish

razgledali sportski centar u sklopu kojeg je i klizalište, kojem bi i Zagreb pozavidio.

Pa smo pijuckali i smijali se i pričali sa sjajnim Brođanima o budućnosti Curlinga, Ogi nam je prepričavao doživljaje s europskog prvenstva sa sjevera Švedske kad su našli birtiju s malom Karlovačkom po pedeset kuna, Soja nas je pozvao kod sebe na brdo na roštilj a mi obećali da ćemo dogodine doć obranit titulu.

Čvarci su u gepeku Klite

By ribafish

zajedno s kamenjem koje vraćamo na Velesajam, trening je u utorak u ponoć, pa kom se da nek naleti.

Treba se veseliti sitnicama, jer su sitnice u biti velike stvari ako im se veselimo ko da su velike.

Jel ja baš uvijek moram srat kad mi bude lijepo?

Nemojte me vuć za jezik

By ribafish

ali baš je bilo dobro!

Hvala puno Brodu i Brođanima, em smo ušli u povijest ko prvi osvajači turnira, em su nas ugostili ko Tile Sofiju Loren, em se nasmijasmo – vidimo se na prvenstvu u Budimpešti!!!

Mi Čunjaši!

PS I dok se vrancuzi vesele i pjevaju «Monblane Monblane ča barjak ne viješ» ili «Ko ne pije Alzašanin nije», ja bi i opet mijenjo Linu, kolko god vi mene pljuvali…
Da nismo turnir osvojili, teško bi zaspo.