Bistro Beška, Čakovec: Kreativna kuhinja uz nova sjajna iznenađenja

Kako biste došli do Beške, toplo vam preporučujemo da upalite signalizaciju, jer kad vam i ona robot teta konačno kaže da ste došli na lokaciju – i dalje ćete tražiti lokal po fiškalskoj ulici malo izvan centra. A ona je tu, između kuća, skrivena i dotjerana kao da ste u Provansi, a ne Čakovcu, u prirodnom hladu, vrtnom alatu i detaljima, okružena stotinama biljaka i jednostavno savršena za sjesti i naručiti – domaći sok.

Da, ovdje se uz koktele i kvalitetan izbor vina i crafta, igraju i s takvim stvarima, pa prateći sezonu naručujete sok od borovnice, jagode, bazge, gaziran ili negaziran i s hrpom leda. A kad je led probijen, i kad smo malo došli sebi od vreline dana, red je i opet ponoviti da je samo sjedanje na trijemu Beške već otplatilo nešto preko sat vremena vožnje iz Zagreba. Prekrasno.

Bešku nam je prije dvije godine preporučio Matija Bogdan, rekao je da je vodi Difovac Luka Damjanović i da je to od 1966., najstariji lokal ovoga grada, koji danas poslužuje stvarno vrhunska jela. Tada smo se oduševili pričom o nekadašnjoj boemskoj birtiji koju je Luka preuzeo i preuredio te s chefom Nevenom Kosorom (ex Terbotz) i pastry cheficom Martinom Žuljić (ex Mundoaka) postavio filozofiju – ovdje će se jesti hrana kakvu volimo, s kvalitetnom i svježom namirnicom, pri tom uzimajući u obzir najbolje iz njihovog okruženja, ali i bogatstva koje nudi Jadransko more.

Uživali smo tada u juhi od šparoga, hrskavoj piletini s džemom od paprike i patlidžana te ručno valjanoj tjestenini uz aromatičan pesto od medvjeđeg luka.

No, u Beški se isključivo prati sezona, pa je sad na meniju skoro sve novo!  „Ljudi nam nekad zamjeraju što bi htjeli pojesti nešto što su naručili pred šest mjeseci, ali mi smo odlučili ovako”, priča nam Luka. Ipak, unatoč ovakvoj filozofiji odlučili su klasike iz tri godine rada zadržati u stalnoj ponudi, uz sitne sezonske korekcije.

Najnovija „akvizicija“ je Ines Jurišić, Lukina djevojka koja je u pogon došla prije šest mjeseci nakon Esplanade i Theatriuma, “Nevenova desna ruka”, ali je i uvelike zaokružila cijelu priču sa prije spomenutim domaćim sokovima, koktelima te unijela novu energiju u već uhodani tim.

Još jedan od noviteta je da Beška ima i svoj vrt iz kojeg dolazi sezonsko povrće i začinsko bilje koje prati jelovnik, ali i kartu pića. Muke po vrtu im nisu strane, puževi napadaju, ali tu je iskustvo i mudrost bake koja uvijek ima metode “zato jer se to tak radi”. S mesom i ostatkom namirnica se trude koliko mogu nabaviti iz blizine, ali za kvalitetu im nije problem potegnuti gdje treba.

Sam jelovnik je čisti minimalizam, ali djeluje kao da ga je sastavljalo više ljudi. Bezbroj namirnica u nazivu jela i dugo razmišljanje što biste naručili, ali sve što je navedeno – zove na ozbiljno uživanje. Kako nas je bilo četvero, odlučili smo probati skoro sve. I isplatilo se, jer je chef Kosor doista virtuoz na umacima, jako voli citruse i kombinacije i možda jedina sitna zamjerka je da ponekad ima i previše okusa na tanjuru. Ako to može biti zamjerka, jer su izvrsno složeni. Tanjuri su prelijepi, maštoviti, ne prekrcani, a obilati. Dugo je trajalo slikanje, ah, ti food blogeri…

Naručili smo par craftova obližnje craft pivovare Međimurski Lepi Dečki i svega par od pedesetak vina iz cijele Hrvatske s naglaskom na sve kvalitetnije lokalne vinare i ponajviše uživali u kućnoj graševini vinarije Belović. U Beški sve što mogu rade od početka – od tjestenine i kruha, pa do đemova i zimnice. Na prijelazu iz proljeća u ljeto isprobali smo juneća rebra u tamnom umaku od karameliziranog luka i kave, s kremom od krumpira i borovih iglica, uz chutney od mrkve. Vrlo slični, a opet toliko drugačiji su meki obrazi u tamnom pivu, luku, češnjaku i korjenastom povrću na kraju posuti tostiranim lješnjacima, uz brioš punjen camembertom, celer i mladi grašak. I moćno i zanimljivo, dubok naklon za mekoću obraščića…

Hit dana su bili cappellacci, cacio e pepe, šeširići od tjestenine u umaku od limuna s uljem od vlasca, al dente, zanimljivi i neodoljivi, nestvarno mekan i ukusan carpaccio od hobotnice, s kremom od naranče i šafrana, komoračem, fileom naranče i hrskavcem od chie i crnog sezama. Naklonili smo se i kroketu od dalmatinskih kozica, s meni savršenom, kremom od slanih inćuna i egzotičnim coleslawom koji sadrži i svježi ananas.

Ugodno su iznenađenje i rižoto sa šparogama s dimljenim dagnjama, kao i ponos chefa Kosora – zubatac na beurre blancu. Slastice Martine Žuljić već godinama privlače i mlado i staro, a trenutno su na meniju Paris Brest (to je ono u obliku kotača!) s nježnom kremom, čokoladni desert s lješnjacima i prstohvatom dimljene soli ili kolač od sladića, lovora i zelene jabuke kojem sam zaboravio ime – svega za svakoga.

https://ribafish.com/bistro-beska-oaza-vrhunske-hrane-u-skrivenom-kvartu-cakovca/

Cijene u Beški su nešto više, ali opravdane, ako želite kvalitetu i kreativnost – ovdje ćete je i dobiti. A to košta, sorry. Poznati su i po svojim drugačijim doručcima (omelette sa šparogama, open face sendvič sa kruhom od kiselog tijesta, pestom o rikole i drniškim pršutom, naan sa humusom i dimljenim lososom…). Oduvijek su i pet friendly, oprostit će nam na travi koju je pogazio Dživo umjesto da leži na željezničkim pragovima! Sjajno!

Uglavnom, Beška je ugodno iznenađenje, kreativna kuhinja, drugačija ponuda pića i pristupa gostu, mjesto za odmoriti dušu i nagraditi želudac. Ako idete u posjet za Porcijulunkovo ili kako god se ono zvalo, Donje ili Gornje Međimurje ili na Balaton, svakako stanite u Beški. Nešto sasvim posebno…