Uz Gibonnijevog tatu, Korčulanin Marko Turković je valjda jedini čovjek koji kopa po dalmatinskim brevijarima kako bi pronašao riječ dostojnu pjesme, ili u njegovom slučaju – lokala. Tako je nakon što je otišao iz Sopala (pepeo), utočište našao u Bekalu, inače u prijevodu, krhotini tanjura.
Marko ovdje ima svu slobodu svijeta, moćnu, pomno odabranu ekipu i velikog Tvrtka Šakotu kao supervisora i desnu ruku, a bogami i dobavljača fantastičnog kruha iz Sala.
Sama ideja Bekala je da se sva jela spremaju isključivo na vatri od drva i ugljena (kad zagusti), u kuhinji nema plina, akamoli indukcije, pa tako onaj tko dođe prvi na posao mora naložiti drva kako bi se zakuhala kava. I tako svakoga dana od 17-24, dok subotu rade cijeli dan, a nedjeljom su zatvoreni.
Lokal je smješten u bivšoj Šalši na Trešnjevci, pet minuta hoda od bivše Name i provjerenog utočišta ljubitelja craft piva, X Bara, prema Eriksonu pa lijevo dok ne pomislite da ste zalutali. Ulaz ne obećava, ali na katu je brutalan man’s cave, i ženski, također!
Što se tiče piva, dobra je vijest da se toči Varionica, a puno je brutalnija priča s organskim vinima jer je Turek alergičan na sumpor (a nije da ne voli dobro vino), pa karta sadrži tridesetak zanimljivih etiketa sa svih strana svijeta. Škrlet Kosovec stoji 28, Tomac Diplomat 70, a prosječna cijena butelje je oko 45 eura.
Ako ste kojim slučajem posjetili Sopal u Teslinoj gdje je Marko radio do pred pola godine (naslijedila ga je sjajna Katarina Vrenc), svakako ćete se ugodno iznenaditi i s ekipom sjajnih mladih elokventnih i nasmijanih ljudi koji stalno kure vatru, dodaju na nju nova drva i ugljen, pušu, mašu i nikada ne staju, a većina njih je došla upravo za njim s Turekovog bivšeg radnog mjesta u Teslinoj ulici.
Bekal je od Sopala zadržao dosta istih vina i jednostavnost jelovnika, ali ovdje je sada na prvome mjestu – vatra.
U većini muškaraca čuči mali piroman, ali u ovom sjedokosom kreativcu (Betega!) se skriva cijela četa, pa je divno gledati njegovo remek-djelo, višenamjensku peć na drva, tu čudesnu napravu u sredini transparentne kuhinje gdje se loži na sve strane, u kojoj janjeće lopatice vise s nape, a povrće se pecka na žeravi u posudama za fritezu.
Nadrealno i totalno zarazno, poput neke dobre nove serije s koje ne možete skinuti pogled sve dok ne dođete do kraja sezone, odnosno dok se pred vama ne pojavi hrana.
Dobro, tatarski nije s vatre, ali je s naribanim hrenom i sušenim goveđim srcem originalan i totalno zanimljiv… Nježan, elegantan, s naglaskom na meso koje dolazi iz provjerenih izvora, pretežno s Bilogore. Bilogora je mjesto uzgoja i većine povrća koje ćete kušati u Bekalu, a sljedeći tanjur stavlja naglasak upravo na povrće jer jedemo tahini s makom, pečenom ciklom i škripavcem. Da, vjerojatno ste se namrštili i pogledali ‘nako, baš kao da ste očekivali pomfrit a dobili batat, pa sam i ja par trenutaka bio sumnjičav sve dok pri prvom zalogaju nisam shvatio moć kombinacije do pred deset sekundi nespojivog…
„Postoji ona izreka da se ne smije igrati s hranom, ali ja sam od toga napravio karijeru!“ govori Turek kroz smijeh i ostavlja nas da zbunjeni stružemo vilicom po dnu tanjura. Kako smo htjeli probati što više, tražili smo umanjene porcije, tako da su prava jela puno veća nego na slikama.
Onda je došlo još povrća, sve netom ubrane bilogorske kupusnjače na kremi od inćuna i sirom iz mišine, te onda još i zapečena cvjetača okusom poput nekog zdravog ćevapa. Briljantno. Hamom nas je Turek oduševio još u Sopalu, ali umjesto blitve u vodi od dagnji kao prilogom, sad ova sočna i meka riba dolazi s čičokom i lišćem limuna. Beskrajno lagano i sočno s kreker hrskavom kožicom te kruhom iz Sala na Opatovini za macanje…
I odojak i janjetina dolaze na metalnom ovalu kao u starim pajzlovima (daju se i rotirati, divno za reelse!), i tu je kraj s usporedbama ova dva glavna jela jer je odojak pečen preko noći u krušnoj peći, a janjeća nožica dimljena pred vašim očima i samo liznula plamen te došla na stol gotovo rare, meka poput duše i bogata mediteranskim mirodijama. Postoji li riječ raretovana? Neka uđe u zapisnik!
Priložna je brokula platila danak napunjenom želucu i jedina je ostala nedokrajčena, ali je zato play of the day odnio pečeni krumpir na majonezi od pečenog kvasca. Mili Bože, koliko je ovo savršeno, kuhan, hlađen, na papiru za pečenje dovršen krumpir i Afroditina pjena za toćanje kao točka na i fantastičnog dana. Savršeno u kombinaciji s odojkom koji mi je jedini bio „samo dobar“, a da nisam bio oduševljen.
Dobro, bila je tu i točka na j u vidu nježnog sutlijaša s kruškom te nevjerojatnog čoko kejka s rogačem i gorkom narančom, također pečenog u krušnoj peći. Dakle, Bekal je Disneyland za hedoniste, mjesto gdje ćete probuditi i razigrati zapostavljeno dijete u sebi, sjetiti se najljepših priča iz mladosti i s putovanja te poželjeti doći već sljedeći tjedan. Epohalno, daleko najbolje novo mjesto u gradu u 2023.
Cijene nisu male, ali satisfakcija je ogromna. Predjela su od 8-15 eura, glavna jela od 16-22, ali ostavite sve što ste znali o gastronomiji pred dosta jezivim ulazom u Bekal i doživite potpuni užitak u genijalnosti ekipe na čelu s Markom Turkovićem. Ovo je doista izvanredno, fenomenalno iskustvo, nešto najbolje što ćete još neko vrijeme doživjeti u Zagrebu. Dubok naklon.
Bekal, Zagreb
Bar i pečenjarnica
Kostelska 11
095 388 7244
bekalzgb@gmail.com
Foto: Vilicom kroz Hrvatsku
1 comment
Da, baš će vam doc odlikaši pa da se nadime dima i da im se robica odmah usmrdi.