Nisam puno puta u životu nastavio voziti dalje od Zaprešića, pa mi je pogled na Pušću, brežuljke, vikendice i pogotovo školu u centru ovog mjesta po prekrasnom sunčanom danu bio pravo oduševljenje.
Cilj je bio tek nešto dalje, iza table za kraj Dubravice, u prekrasnoj kući u čijem se podrumu nalazi vinarija Rogić.
Kako sam nakon dva naporna tjedna bio malkice mamuran, bio me strah kakav ću dojam ostaviti ljudima koji su me pozvali da pričamo o njihovim vinima, ali srećom, nisu ni oni bili skroz odmorni, pa smo se zavalili na terasu i počeli s pričom.
Kasnije smo bili i u podrumu koji je zbog korone trenutno u fazi dovršavanja pretvorbe u kušaonicu, i sve se završilo kao da se znamo desetljećima, uz priče o vinima, putovanjima, dobroj klopi. Hrabar i dosta rijedak potez, cijenim ljude koji se usude na nešto takvo.
Davor i Pavla, bračni par Rogić koji stoji iza ovog „projekta“ 2010. godine su se odlučili nastaviti priču koju je započeo Pavlin otac kupivši zemlju u Iloku i posadivši vinograd. Uglavnom rade vina od graševine i traminca, ali pred par su godina odlučili otići korak dalje i stvoriti pjenušac. Ove su godine u Londonu na International Wine and Spirit Competition (IWSC), koji se smatra najprestižnijim natjecanjem ovog tipa u svijetu, za njega osvojili brončanu medalju!
Svjež, pun, fino zaobljen i aromatičan, možda još mrvicu premlad pjenušac Rogić je savršen kao aperitiv, ali i za pijuckanje uz lagana jela, a ne bismo ga odbili niti uz kamin I čekanje odlaska na spavanje u dobrome društvu. Zanimalo me kako su ljudi iz Zagreba krenuli u avanturu branja grožđa u Iloku i finalne obrade na pola sata od centra metropole te sve to pretočiti u medalju na IWSC-u. Pa ih upitah…
Tko ste uopće vi, što radite, i kako to da ste se odlučili u slobodno vrijeme baviti vinom?
Mi smo obični ljudi koji smo odlučili nastavi obiteljsku tradiciju. Tradicija, afiniteti i mogućnost da se kreativno izrazimo nas je ponukala da spojimo ugodno s korisnim. Smatramo da današnja gastro i eno kultura ima relevantno mjesto u društvu.
Zašto traminac, zašto ne nešto lokalnije?
Kako je traminac tradicija u Iloku, a mi obožavamo to vino, htjeli smo održati tu tradiciju na svoj način. Suprug Davor redovito odlazi u Ilok pogledati vinograde te obavezno na berbu.
Tko brine o vinogradu, berbi, tko radi vino u podrumu?
Brigu i održavanje vinograda vodimo zajedno sa našim tehnologom i enologom te s nekolicinom obitelji s tog područja s kojima imamo dugogodišnju suradnju.
Koliki su vinogradi, koliko uberete, koliko vina imate u tankovima?
Vinogradi su cca 3 ha, 35% traminca i 65% graševine. Ubere se 20 – 25 tona grožđa. Cca 10 000-15 000l, s time da se 25% bere ranije za pjenušac (5 tona). Za traminac radimo svake godine predikatnu berbu, ovisno je li klasična, kasna ili izborna berba bobica. Ove godine je bila predikatna berba, te očekujemo vrhunsko vino.
Što sve imate od etiketa? Koja vam je ideja, nit vodilja, filozofija vinarije?
Graševina Rogić, visoko kvalitetno vino, traminac Rogić vrhunsko/predikatno vino (svake godine), pjenušac R vrhunsko pjenušavo vino ekstra brut.
Nit vodilja nam je bila autentičnost, da očuvamo i pretočimo sve ono što nam je priroda, klimatski uvjeti i tlo dalo te da to pretočimo i sačuvamo u boci. i naravno, da održimo tradicija bez obzira na udaljenost.
Mislite li jednog dana živjeti isključivo od vinarstva?
Za prvu generaciju vinara je to veliki izazov koji bi voljeli jednog dana ostvariti. Trenutno nam je to hobi uz stalan posao.
Cijene bazne graševine i traminca su dosta realne, dapače i niske, kako je s pjenušcem i gdje ga se može ili će se tek moći nabaviti?
Smatramo da je to dobar omjer cijene i kvalitete. Unatoč kvalitativnim dosezima želimo biti prihvatljivi s obzirom na prosječnu kupovnu moć hrvatskih građana. Ujedno želimo tako doprinijeti kulturi konzumacije vina u Hrvatskooj.
Kako ste došli na ideju pjenušca, koji su omjeri sorti, kojim postupkom se radi?
U skladu sa svjetskim trendovima prema kojima mlađa populacija sve više voli pjenušce, oni se danas mogu konzumirati u svim prigodama, bile one svečane ili dio nekih intimnih opuštajućih trenutaka. Sve više se konzumiraju uz razna lagana jela. S obzirom na to da se i mi osjećamo dijelom te populacije, odlučili smo se okušati u izradi pjenušca, kojeg radimo tradicionalnom metodom vrenja u boci od sorata graševine i traminca.
Koja je budućnost vinarije Rogić, obzirom na prekrasnu kuću u kojoj se nalazi? S kim biste se mogli i željeli usporediti?
Da i dalje radi vino s ljubavlju i veseljem te da se širi i raste. Vina koja proizvodimo smatramo suviše bliskima. Od samog starta nismo imali želju uspoređivati se s drugima. Tu je uloženo mnogo truda, ljubavi i brige i zato naše vino doživljavamo previše subjektivno. Mi bismo radije prepustili vinoljupcima da kušaju naša vina, pa tako i čitateljima tvojeg bloga. A nama će biti užitak čuti njihove komentare.
Gdje se sve danas mogu popiti vaša vina?
Za sada kod nas ili dostavom.
Kakvi su planovi za budućnost tijekom korone, a što poslije nje?
Smatramo da je potrebno konstantno ulaganje, rad i trud kako bismo jednoga dana postali prepoznatljivi te da imamo priliku biti u samom vrhu proizvođača vina u HR.
Mislite li se širiti i kad vas možemo vidjeti na nekom sajmu, festivalu?
Svakako planiramo izlaziti na festivale vina i vinske sajmove, ali trenutna situacija je nepredvidiva i trebamo se ponašati u skladu s preporukama.
Koja je vaša poruka krajnjem kupcu?
U ovim izazovnim i turbulentnim vremenima poručili bi svima da budu odgovorni i dobri jedni prema drugima i da znaju kada si žele priuštiti trenutak mira, sreće i opuštanja da nas uvijek mogu kontaktirati za dostavu vina. Živjeli!
