Curling u Slovačkoj

1.2K

Curling u Slovačkoj
Bratislava, 6-7. veljače. 2010.

Ošli Čunjaši trenirat na pravi led.
Do Bratislave ima oko 430 kilometara, a kako je riječ o kolopletu autocesata, brži auto to ubije za 4 sata.

Ajd prvi put za 4 i pol.
Kad Puf časti pivom a Kolar rakijom – pet.

Al to samo zbog tone snijega koji nam je napravio i ovo!

Vinjete puta tri, slo, aut, slv (slovačka je za kombi oko 5 eura), plus naša cestarina, plus pazite se skupog austrijskog dizela, mamu im lopovsku…
Curlingana je dio prekrasne Samsung arene (veliko klizalište, malo klizalište, curlingana s dvije staze) u istočnom dijelu grada.
Petnaestak minuta taksijem (9 eura) od strogog centra.

U blizini je par ne pretjerano urednih ni novih hotela, ali nas je noćenje u trokrevetnom socrealističkom čudu s parkingom i bijednim doručkom izašlo 20 eura po glavi.

Najbolji opis hotela Turist: Netom probuđen idem prema kupaoni na tuširanje i to prijavim usnulom Pufu. Puf me gleda, gleda starinski ormar, krevete ko iz Snjeguljice i TV iz 1963 i kaže – Ostavi mi malo tople vode…

Adresa je Ondravska 5, ili www.turist.sk

Samsung arena je velika za naše pojmove, ali Slovacima je hokej daleko ispred nogometa, pa ne čudi masovnost – pomoćno klizalište je u dva dana bilo prazno svega par minuta.

Zato je curlingana skoro cijeli vikend bila prazna.

Nakon slovačkih amatera i bečkih čudaka,

u podne smo došli i mi na red.
Puf, Tenšek, Ogi i Kolar iz Čunjaša 1, Rex i ja iz dvojke.

Staze održava simpatični Čeh na privremenom radu, sklon pivi i pošalici.
Pojavi se i predsjednik slovačkog saveza, popije pivu i ode.
Simpa lik, mrvu štreberkast, ali ne pravi probleme i Puf je dogovorio buduću plodnu i pitku suradnju.
Makar sa Slovakonjama morali igrat…

Sat vremena preko vikenda po stazi je 25 eura, preko tjedna i manje, a za sve informacije kontaktirajte Pufa

koji je sve savršeno izorganizirao.

Problemi s dvoranom.
E sad…

Nema birtije kao na ulazu u Budimpešti,
led je tanak i ispucao, ispod gornjeg sloja se prozire rupičasto dno,

i malo imaš dojam da će ti izronit neki tuljan,
umjesto gledališta u ravnini terena je teretana za debele hokejaše,
gledalište je kat iznad,

svlačionica još nema.

Prednosti.

Dvorana je blizu hotela i centra,
jeftinije je a i grad je nekako simpatičniji kao i ljudi,
piva na gornjem šanku je 1 euro,
u zahodu nema papira kraj školjke nego na ulazu u kabinicu (!?!?!)

Osim toga, duplo je šira i triput viša od torok balent budaorške sardinice…

I održavanje dolazi na vrijeme.
Taksista koji zorom pere auto – nema.

Led je nekako težak, spor, čudan.
Trebalo je vremena da se polovimo, ali pred kraj je već bilo solidno…
Nema cruncheva za iznajmit ko u Budimpešti (slidera i partviša ima), druže Čadež, jel nam možete ispilit tri komada, hvala unaprijed!

Čunjaši…
Popili gajbu Newcastle Alea, dvije Bulldoga, jednu veliku gajbu miješanog tamnog i svijetlog Lobkowitza.
Da, hvala www.beershop.hr na sponzorstvu, ovo je bilo prekrasno!
Naš prošlogodišnji budimpeštanski vozni sponzor Marijan opet nas je iznenadio, ovaj put sa svojim novim vozilom koje nam je stavio na raspolaganje.
Skoro ni kap nismo prolili, ipak je to piva…
A onda smo pijuckali po Bratislavi od koje bi izdvojio Hockey pub, na 20 metara od Turista gdje za 4 i pol eura ima takvih rebaraca da sam htio uzet državljanstvo, a i rade svoj vrhunski gorkasti njami Pilsner.

(cijevi vode iz kotlova do šanka!!!!!!),

i 1. Slovak Pub

u centru grada zbog ždere, preporučam juhu od češnjaka u žemljurini,

žemlja se jede, jeee!

Ne piti tamni Šariš jer je iako vizualno dojmljiv presladak i pregust…

Bili na ledu preko deset sati.
Trenirali više od pola, igrali manje.
Frakcija Rex, Kolar, Riba dobila je ostatak 3:0, ali to niš ne znači jer smo samo vježbali.

Dobro, osim za moj egotrip, mmm Riba, kako si dobar bio.

Ogi od blistanja do katastrofe.
Kolar jako napredovao, konačno ima samopouzdanja.

Juniori Rex i Tenšek lipsali pred kraj oba dana, nije lako curlati. Velika pojačanja, samo treba još upornosti i bit će sjajni.
Puf nedorečen u izbačaju, iako je i dalje glavni ideolog, lider, taktičar i vođa.

Predsjednik, mi, presto pit prvi. U subotu išo leć u 23.00 (u 2 su uletili svi u sobu da idem gledat najveće dojke Sovačke dole u pub al ih netremice ignorirah), i u nedjelju u 4 popodne stao s rakijicom, pa ga se čudno gledalo. Inače konačno da jednom ne dođem na tekmu i moram igrat pod presijom nakon tri bačene kegle. Sad sve ima puno više smisla. Smješka nam se Olimpijada… U Sarajevu… Lijepo, zadovoljan. Inače, bacah isto kao i Ogi, od tuge do savršenstva. S naglaskom na tugu, 3:2…

Nedošli članovi, Stokuća, Sin i Pero snosit će posljedice u vidu donošenja suhomesnatih resurasa na sljedeći sastanak pivopija i Čunjaša.
I dogovor za novu Bratislavu.
Jer iako im tete i nisu nešto, skloni su perverzijama,

a i jezik nam je sličan

iako ponekad znakovit,

kao i dobar cug.

Uglavnom, Slovačka je zakon.

Mi Čunjaši!!!

————————-

E, da…
Bio sam na australskim Floydima.
Dok sam žmirio, bilo mi je fino.
Kad sam otvorio oči bilo mi je malo smiješno, ali opet… Vratio sam se jako daleko u prošlost i dane kad sam loše bario po Korčuli.
Jedina glupost su bili rastrčani ljudi, osoblje Lisinskog koje je po direktivi moralo gestapovski trčkarat okolo i zabranjivat ljudima slikanje tijekom koncerta. Minus Australcima, ali mjuza je zakon…

Evo slike s Nokije.

Sad sam skužio i kako tekst poruke stavit na naslovni prozorčić i da downloadanje aplikacija ne ždere preveć bajta.
Jedino me muči baterija koja ne trpi moje tuljenje walkmana.
Ali je genijalan filing kad staviš samo slušalice jer se nekak čudno taru po vuhima pa imaš osjećaj kao da popravljaš odašiljače po Velebitu!
I još mi nije opala.
Kralj!