Nasljednik gena, duhovnih bogatstava, moguće proćelavosti i sklonosti debljanju te pokojeg duga majstorima – već je tjedan dana na moru.
Tamo ima Mateu za urlanje i šoru, dedu i baku koji ga obožavaju, sladoleda ko u priči u oba Šiptara i mora, mora, mora…
Kaže mi ex-punica da ga se mora čakljom vadit iz plićaka i da se obožava brčkat ko pingvinčić.
Isti tata, kad smo onomad na Korčuli napravili gol za vaterpolo pa haklali već od deset ujutro, pa bi ekipa išla odmorit oko 11 a druga ekipa išla na picigin, pa ja s njima, i kad ovi smore, već je opet prva postava na vaterpolu pa k njima i tak ukrug.
A gore čeka babin sendvič od debelo narezanog parizera, senfa i starog kruha…
Uf…
Nakon radnog praznika, i sutrašnjeg završetka broja, trebam samo preživjeti današnje stavljanje tri plombe, dolazak parketara, soboslikara i ljudi koji će uništavat hodnik jer su mi idioti sfušali vrata koje ne žele odmontirat ni vratit pare ni ništa.
Pa u petak do Bebariboslava Mokrog i jedno poduže tunkanje s njim, poludit ću do tadaaa.
Ili da ostanem nadzirati majstore?
Strah me da se ne ponovi povijest kad bi nakon škole čučao kod tete podvornice u maminoj školi i čekao da mama završi s poslom a tate ne bi bilo doma jer je radio ko konjina pa bi bio nervozan kad bi došo doma i išo odma leć a ja nisam imao ni bracu ni seku za zeku pa sam bio tužan.
Ne ostanem li s majstorima, mogli bi izmislit nešto da produže s radom, a ne odem li do Minimoja, dete će me još malo i zaboravit.
Ja bi rađe da je on tu nego na 5 sati vožnje prema jugu, ali kad mu je dole savršeno.
A isto tako bi htio i da ima najljepšu sobu na svijetu.
Ali bi se i brčkao s njim, i punio mu balone za “Lopta baaam”, i da crtamo po kamenju i da me potapa i onda onako blesavo ceri kad izronim zbunjen.
Pa si gledam slike…
Idemo mi i u bazene za velike!
Ali i za male: Stari, si vidil onog komada!? Di, di?…
Kao i na žustre potočiće. Pogodite tko se na slici zaboravio namazat pa je sad pavijanošupkolik?
Tu su i togobani, izvor neopisivog veselja,
iako nas je malo strah samog sljubljivanja s vodom.
Togobane inače apsolutno obožavamo, ali kako smo još mali i zmotani – ništa ne prepuštamo slučaju…
Dobro, skoro ništa…
Mislim, kaj, ono, malo klora se popilo i bok…
Bili smo i u navijačkoj euforiji (Tata, Rok bi Tabiseee – čekaj sine, evo ga Klasnić…)
Igrali smo i mini golf u Topuskom, ali s lopsicom-hopsicom i granom jer nije bilo ničega za iznajmit. Mnogo težak sport…
I tako kreće četvrtak, dugi četvrtak.
Slutim happy end, bit će happy end.
10 komentara
a kak ste se uspjeli spustit na zelenom toboganu, kaj nije na kraju neka guma, il kaj je to vec??!
dragi, ja bih ti preporučila dahtanje za vrat majstorima.. znam da savjet nije popularan i nije ono što bi ti htio čuti.. no… drugo, pita moje dijete malo odakle su slike – Topusko??? Izgleda kao u Aqua Paradise (odmah do Gardalanda) s tim kolutima i toboganima svih fela (Guzda i ja pili pivo u hladu jer smo djecu pogubili skoro pa oma..)
Ti na more a nekog kome vjeruješ ostavi s majstorima.
hm, moja mama bi ti možda bila najbolja za to … ali ima isplaniran petak (jedna gospođa iz ulice paralelne s našom ju je prošli tjedan bezicirala za obračun s neodgovornim parketarom… eh, takva je moja mama)
Mala nasljednikova guzica će se namočiti u moru tek za mjesec dana…a kad smo Česi bez nekretnina na moru, sa bakama i dedama koji još rade
Supružnica mi je raportirala, obzirom da sam bio na par dana službenog puta baš u vrijeme The Tekme, da je Nasljednik vidovit…nakon završetka produžetaka je doslovce prozborio: “Mama, golman, Modrić i Rakitić”. I bi tako
Moram ovo napisati
Kada čitam tvoje tekstove o Roku, baš iz njih isijava da si sjajan tata. I ne samo iz tekstova, nego i iz fotki. I ne zato što je sad to neka floskula, nego nekako… imaš priču, znaš se postaviti u djetetovu poziciju i promatrati svijet njegovim očima, a čini se da ga znaš i zabaviti, a da to ujedno bude i edukativno. Mnogi drugi roditelji bi iz tog predmeta dobili zasluženu kolčinu 
Eto. Poanta: ja još nemam djece, ali kada mi se na vidiku nađu roditelji poput tebe, dobijem svekoliku inspiraciju. Hvala ti na tome.
E da, još nešto. Rok – u moru imena na isti kalup, jedno neuobičajeno i dopadljivo. Bravo i tebi i Mihi, tkogod ga je birao
Jooooj ocu i ja na Korculu!! Akobogda za 3 tjedna vodimo i mi nasu mladuncad na brckanje u plicaku.. I da odmah idu ucit skakat laste!
Jel’ ovo malo dalje u Gradini snimano ili..? Jer nekako mi nepoznato..
Ajme Riba, sin ti je presladak
Pravi mali Ribafish! 
Ajd valjda je bio happy end.
Sjeti se ima nas koji cemo na more tek u kolovozu … jos cijeli srpanj za pregrmiti
Ribafish, zasto se mora nekoliko puta klikati da bi ti se ostavio komentar? Nabijas posjecenost na taj nacin?
Daj jos slika malog slatkog Rokica
izgleda na onoj slici s ledja ko da nonsalantno nateze karlovacko. za svaku pohvalu.