Bekal, Zagreb: Izvrsna kreativna kuhinja s novom postavom na novoj lokaciji!
Popularni Bekal se sa Trešnjevke preselio na Trešnjevku, tramvajsku stanicu bliže centru Metropole i sad je u Badalićevoj ulici gdje je nekad bila Gola. Hrana je i dalje – jako dobra, ali su vina još i bolja!
——————
Volite li vatru, voljet ćete i Bekal, bila je Božja zapovijed nevjerojatno kreativnog chefa Marka Turkovića koji je prije par godina, nakon Sopala, otvorio još jedan lokal koji završava na –al. Bekal je tada osvojio goste ponajprije maštovitim i kreativnim jelima sjedokosog mladića s Korčule, ali i sjedalima uz kuhinju, odnosno masivnu peć/kamin/što god, kraj koje ste mogli gledati kako što nastaje.
No, manji prostor, na katu, u mirnom susjedstvu, potreba za širenjem i ulazak u treći lokal (ne završava na –al, ali se Fogo by Bekal nalazi u uvali Focal kraj Poreča!), doveli su i do otvorenja nove lokacije na mjestu gdje je nekada bila izvrsna Gola.
Sličnoga koncepta, s maštovitom, šarenom i jako ukusnom kombinacijom jela sa svih strana svijeta, Gola je bila meka za ljubitelje zanimljivih kombinacija i svakako – preciznog odabira vina i kiselih piva Ivana Salopeka. Ovaj Wine Nazi, kako mu od milja tepamo, apsolutni je obožavatelj prirodnih vina, i malo tko mu je ravan u Hrvatskoj u poznavanju istih, a energija i ljubav s kojom objašnjava što i zbog čega vam toči određeno vino, je pristup kakav se može naći rijetko gdje u regiji.
Bekal, Zagreb: Oduševljenje prvim zagrebačkim bistroom gdje se sve radi na žaru
Ljubav prema prirodnim vinima je karakteristična i za Turkovića, pa su se nekako našli, zaključili da zajedno mogu biti jači, dogovorili o detaljima, i rezultat je da je sada Bekal na mjestu stare Gole, a Ivan Salopek glavni sommelier i dobri duh ove dobitne kombinacije. Bekal je i dalje u suvlasništvu Tvrtka Šakote i Marka Turkovića, kao i Salo na Dolcu, a kako ovaj dvojac trenutačno dovršava proljetnu kartu u Poreču, u Bekalu je dirigentska palica prepuštena Darku Basari koji je godinama bio Šakotina desna ruka u NAV-u, dok je treći dio trojca Ida Ribičić.
Novi Bekal je, po mom skromnom mišljenju, izgubio na segmentu druženja uz peć i gledanja u majstorije na vatri, ali je dobio na intimi, većoj terasi i logično – Salopeku i njegovom izboru ponajviše hrvatskih i slovenskih vina. Prostor je ugodan i uredan, i ovdje možete dobiti stolicu uz šank (iako je kuhinja iza vrata), terasa čeka toplije dane, a jako je bitno naglasiti, pošto se ovdje jako oprezno barata s vrhunskim namirnicama – mjesto za slijedove se mora rezervirati (6 slijedova za 60 eura). Ako želite mjesto na baru, onda ne treba rezevacija, naravno, ako ima mjesta, i tamo s menija birate što ima od ponuđenog.
Najslađi dio novog Bekala je definitivno kućni pas Ključ, koji je, oprosti mi Dživo, apsolutni prvak slatkoće i ljubavi. Po planu i programu velikog chefa Tvrtka Šakote, i kuhinju i piće i ovdje kao i u NAV-u drži šačica ljudi koja u svakom trenutku može odraditi sve, pa je i radno vrijeme specifično (samo večere, osim subotom kad rade cijeli dan), ali dobivate ogroman bonus na posvećenosti jer vam cijela kuhinja dolazi prezentirati svaki slijed.
Kad smo već kod jela, karta je podijeljena u tri dijela: Aktualni meni, Barski meni i Bekal Klasici. Od klasika je tu pečeni kupus s kremom od inćuna i sirom iz mijeha, bezvremenska divota kojom su nas osvojili još u Sopalu, kao i trgana janjetina u sirutki s mrkvom. Za grickanje uz vina osmišljeni su burger s odležanom junetinom i pohani zec, a mi smo ovoga puta svratili na šestosljednu priču koju možete naručiti po redu, ali i uzimati s nje po želji.
I odmah, prvo, pa fenomenalno – juneći carpaccio s listovima sezama, marinirano, dimljeno, epohalno. Možda i najbolji carpaccio mog života uz sjajan Tomac Blanc de Noir. Carpaccio kodnog imena “Malo Japana, malo Mediterana”, donosi govedinu odležalu u shio kojiju, japanskoj fermentiranoj marinadi od riže, s kremom od friganih jaja s dimljenim maslinovim uljem, dijon vinaigretteom i prženim lišćem sezama, kombinacija je koja će vas natjerati na razmišljanje – što uopće ukusnije od ovoga može postojati. Najdublji naklon.
Uslijedila je salata daikon i korabica i creme fraiche s fermentiranim sirom, moćno, ukusno, puno citrusa, a tad prelazimo i na novo vino – moravsku “Meduzu”, solera-blend Dopamin Nestarec. Zatim je došao dashi od karameliziranog luka, dimljena muškatna tikva i grill kovrčavi kelj s onim bekalovskim dodirom vatre, kao uvod u jadransku lignju s grilla.
Bilo je vrijeme i za jako finu svinjsku potrbušinu, u narodu bismo joj tepali bajadera te briljantan Kosovec Pinot Noir 2011. Senzacija na kraju je tiramisu od čičoke, apsolutno iznenađenje i otvaranje nekih novih okusnih čakri! Da, morali smo probati i Salopekovu veliku ljubav, Mlinaričine Brettcave series 2025., BC06 i BC05. Volite li kisela prirodna piva s vinskim kvascima – ovo je nešto za vas!
Spajanje dva iznimno popularna, možda čak i prehrabra i prekreativna lokala na zagrebačkoj sceni, prštanje novih kombinacija okusa i vina i piva koja se neće svidjeti određenom dijelu publike, očekuju vas od ponedjeljka do subote kod bivšeg Zagrebovog stadiona na Trešnjevci u ulici Huga Badalića broj 19. Dođite probati nešto novo, nešto drugačije, i nešto stvarno izvrsno, od prvog zalogaja do zadnje kapi vrhunskih vina koja nećete naći bilo gdje. Sretno ljudi!
Foto: Vilicom kroz Hrvatsku, Saša Prižmić
