U jednom periodu života sam imao toliko puno posla da jednostavno nisam stigao posjetiti originalnu Beštiju, bistro koji je po riječima kritičara podigao zagrebačku prašinu kreativnim i hrabrim pristupom modernoj kuhinji.
No, originalna se postava uskoro raspala i pred godinu dana su je preuzeli Mario Marković i njegov partner Josip Jerković (tu je i Mariova djevojka Milena Dražić za sve ostale detalje) te nastavili u sličnom ritmu.
Voditelja, suvlasnika i po potrebi konobara i kuhara Marija sam upoznao preko velikog Tonija Marinkovića Bambija, najboljeg burgeraša Srbije, i nakon puno razgovora o klopi obećao navratiti prvom prilikom. Jer kad vam Bambi nešto preporuči…
Ulice s vjerojatno najviše restorana u gradu, Teslina i Masarykova jednostavno vas u svakom trenutku mame na kvalitetan obrok, a deseci chefova i chefica daju najbolje od sebe kako bi vas nečim iznenadili. E pa u Beštiji im je stvarno i uspjelo.
Malen prostor, minimalistički uređeno, neonski natpis Beštija, poneka knjiga na polici i vrlo ugodno osoblje koje odmah nudi dvadesetak vina s karte koja još nije dovršena, ali Mario uz savjete Nenada Trifunovića Vinopije i Željka Bročilovića Carlosa pazi da ima ponešto iz svakog dijela Hrvatske (Geržinić, Kopjar, Merga Victa, Saint Hills…), uz pokoji izlet u Sloveniju i Italiju. Skidamo kapu na malom, ali kvalitetnom izboru craft pivovara Brlog i Medvedgrad, i prepuštamo se majstorijama chefa Kristiana Tarija.
Beštija prati sezonu, i to je ono što će vam reći kad dolazite i što ćete shvatiti kada ste na izlazu. Karta se mijenja s ponudom na Dolcu i Kvatriću, pa imponira ceviche ulova dana, kao i kremasta juha od kukuruza te carpaccio od vrganja. Upravo su nam vrganji zamirisali i uskoro našli na stolu. Divna namirnica izvrsno je prijala uz neutralnu kremu od kestena, dok je po Kasandrinom mišljenju umjesto rikole možda bolja ideja podloga od matovilca.
Nije ostalo ni rikole, kao ni mrvice od drugog predjela, vrlo dobrog tatarskog s prženim kaparama, poširanim prepeličjim žumanjkom i vrhunskim tostom. Kad smo kod tosta, Beštijina focaccia je apsolutno izvrsna, taman nježna, masna kako treba, savršena u kombinaciji s Belić maslinjakom…
Od glavnih jela, njih devet, trenutno su na meniju sipa i pagar od ribe, rižoto od kruške i riža od cvjetače za vegetarijance do konfitirane patke s mlincima i surf& turfa s butargom, a nama su preporučili trganu janjetinu s portobello gljivom, dinarskom skutom s mousseom i hrskavcem od pecorina.
Mekoća koja zadivljuje, pulled lamb, povratak u mladost kada bi baka na Korčuli radila janjeću juhu uz neodoljiv miris koji bi te kao rukom izvukao s picigina. Nježno, sočno čupano meso idealan je lagani obrok za zaljubljivanje u Beštiju, dok je drugo glavno jelo ipak bilo play of the day.
Feather blade steak u kombinaciji s njihovim pepper sauceom i prženim krumpirićima je stvarno izvrsno. Zanimljiv rez, dosta rijedak u nas, baš poput hangera, nekako je blago žilav, pruža otpor i budi životinju u vama kad osjetite to savršenstvo sokova i aroma koje se kriju u njemu. Sličan poriv sam dobio nedavno kad sam po drugi puta u adolescentskoj dobi zagrizao škopca u Eko Škoju u Žrnovu. Povratak korijenima, moćan, savršeno ispečen komad vrhunskog mesa, amen.
Uz vegan lava cake za koji nećete nikada pomisliti da nije klasičan te pitu od jabuke s kriškama maceriranim u rumu i bretonskim crumbleom pijemo od steaka preostalu La Stoppu Camporomano i život je nekako puno bolji nego prije dva sata… Svaka čast Beštijani, ovo je za svaku preporuku!
Beštiju treba posjetiti odmah, jelovnik se mijenja iz dana u dan kako dolazi hladniji dio godine, pa bi bilo šteta propustiti neke od vrhova. Michelinova preporuka, vrhunska usluga, puno, ali ne krcato, sve kao po špagi, Beštija je sa svojim cijenama primjerenima centru metropole (Vrganji 80 kn, Steak 166 kn, Janjetina 170) definitivno ostaje čvrsto zacementirana u top 5 zagrebačkih bistroa.
Beštija Zagreb
Masarykova 11, u dvorištu
091 324 0120
bestijamasarykova@gmail.com
@bestija_cafe
https://www.facebook.com/bestijazagreb
