Prvi dani škole…
Rokatanski je prekjučer krenuo u prvi razred, tako da sam ponosan otac jednog od najviših Akavaca!
Bilo mi je malkice neugodno jer sam skužio da sam među stotinjak roditelja jedini tata u kratkim hlačama, a onda sam ugledao zgodnog crnca sa sitnim dredovima u istom outfitu, pa smo si značajno namignuli. Mislim da imam novog frenda, iako su oni Bekavci…
Ponedjeljak je bio rezerviran za priredbu i govore.
Nekad je to bilo svečanije, u domu JNA, barem naš kvart, a i nitko nije zapjevao Pioniri maleni, a te se jedine sjećam, što i nije bio jedini uzrok moje nervoze, pa su i fotke kilave…
Rok, mama i ja smo pažljivo gledali raspjevane kikiće, ali i u strop i smijali se zaglavljenim loptama, tenisicama i ostalom asesoaru karakterističnom za svaku visoku dvoranu za tjelesni, a onda je krenula prozivka.
Na spomen njegovog imena, moj se mališa dignuo sa stolice i polako krenuo prema učiteljici.
Nešto je krcnulo u ovom starom, istrošenom, ali još uvijek punom srcu, ruka zadrhtala, a Rok stao među ostalih 26 klinaca s istom tremicom u tom brdu nevinih očiju koje su lovile roditelje po dvorani…
Učiteljica je tada znakovito za ruku primila upravo najzgodnijeg mladića Planeta u majici na Zagora, i krenula put razreda.
Mahanje, skrivanje suze i bijeg u firmu, te opet nazad nakon sat vremena. Roku fino, ali ništa posebno…
Na drugi dan škole, u utorak, nešto prije osam se dohodalo do škole,
pufpantiziralo sa deset kila knjiga uz stepenice,
ušlo u razred, stavilo ispred sebe ime, i reklo nam da se vidimo iza 15.00.
Znakovito, negdje baš oko 15.00 sati sam ljubazno zamoljen da skupim svoje stvari iz firme i zauvijek napustim prostoriju u kojoj sam proveo zadnjih sedam radnih godina.
Dakle, dvostruki novi početak, kraj jedne lijepe priče i ulazak u novu.
Kasnije, na putu do bazena, Rok mi je pričao kako je u školi super, i da je upoznao tri curice i jednog dečka, i kako je učiteljica zakon, i da je jedan dečko dok su igrali nogomet pao i plakao, a da on uopće nije, i da….
I kad vidiš tu sretnu i punu Osobicu, shvatiš koliko ti je ovaj jedini život lijep, ma koliko god se neki zli ljudi trudili da ti ga pokvare.
Eto, idemo dalje, jedva čekam prvi roditeljski sastanak, možda zato jer idemo u razred s djetetom od Bojane Gregorić, buahahahah… Ne šalim se, naravno.
Nego, jel daje neko instrukcije iz vjeronauka i francuskog?
9 komentara
“Nešto je krcnulo u ovom starom, istrošenom, ali još uvijek punom srcu, ruka zadrhtala…”
<3
Znaš….
Puse tatiRibi i najzgodnijem mladiću Planeta
Moja Drugić je također 1a. Valjda zbog Prvić kod koje nikakve histerije oko škole nije bilo, ni ja nisam bio pretjerano uzbuđen. Čak sam dao izjavu za NovuTv. 😉
divno :]]
samo vi mene držite obavještenom je li komadi još padaju na tu majicu! tisuću mu bubnjeva vrhunskog li odabira!
rok, računam na tebe!
ribač, znam koliko voliš svojeg malca i kako dišeš za njega…neka vam je sretno obojici u novim pobjedama… :-)…i “mi” za tjedan dana krećemo u jaslice 🙂 pa znam kako kvrcka iznutra…pusa vam 🙂
Uživaj još dok je mali…jer znaš kako se kaže:”Malo dijete, mala briga. Veliko dijete, velika briga.”
A da pitaš traže li geografa u Roxovoj školici? Baš bi bila baza!
Jel znaš da te mogu tužiti ako objavljuješ sliku djece(ne mislim na Roka) bez roditeljske dozvole? Oprezno s tim….
baš ste bili prava obitelj….