Dani ponosa na Strossu

1,2K

Dani ponosa na Strossu

(kratak uvod za one koji nisu dosad čitali moje žvrljotine na temu Pub Quiza)

Nekoć davno u brdima Britanije ili Škotske, par je ljudi za stolom u birtiji, umjesto da se tradicionalno mlate – odlučilo snagu odmjeriti umom.
Tako je nastao Pub Quiz, zanimacija s puno varijacija u kojoj je zajedničko samo da netko sastavlja kviz, a ostatak ekipe igra.
U Zagrebu je počelo u Booksi, nastavilo se u klubu HDPIO, a danas kvizove igra i sastavlja ama baš svatko.
Birc u Ciboni, No Sikiriki, Opatija, Rijeka, Ultimate Pub Quiz, samo su neki kvizovi na koje možete prijaviti svoju ekipu, najčešće do pet članova, dobiti papir, i upregnuti nepravedno zapostavljen folder koji se nalazi negdje duboko ukopan u sivoj masi na vašim ramenima.

Mnogi će reći – Geek party, hrpetina frikova i knjiških moljaca bez seksualnog života koja je ipak odlučila malo proviriti u svijet.
Dobro, vjerojatno se i nađe pokoji takav, ali ja bih stvarno savjetovao svim tim hejterima da i oni dođu zaigrat, jer oni nemaju niti taj izlazak petkom, a ovako možda nađu neku srodnu dušu.
Uglavnom, umjesto da petkom sjedim u zadimljenoj birtiji s pogledom na teletekst i ne čujem sugovornika od Nagazima, Drozge ili nekog takvog Kolonijalnog smeća, ovako se petkom u Pub Quizu Kina Europa fino nasmijem sa starom škvadrom, popijem tri pivkana i još se veselim te adrenaliziram hoćemo li biti u top 5.
I baš mi je super.

(gotov uvod)

Kako je sad stvarno kvizova na sve strane i većina počinje u gotovo isto vrijeme, jednom od kolovođa Kvizadije, Mariju Kovaču je palo napamet da u sklopu Pub Quiza koji njegova ekipa Dada Jihad pojačana Dejanom Kotigom organizira svake nedjelje navečer na Strossu – napravi i sastavi posljednji kviz sezone na kojem bi okupio najjače ekipe iz cijele države.
Naravno, neki nisu mogli, neki htjeli, nije bilo nekih velikana iz JODR-a, HNK, kompletnih Tiketa i još par ekipa koje bi se sigurno umiješale u sam vrh.
Ali, kako to već obično biva, uvijek je bilo i bit će ozljeda.
Uostalom danas svi igraju kviz, papir je i dalje četvrtast i tako se u dva polufinala ovoga petka i subote prijavilo 28 ekipa.

Dada Jihad ih je ždrijebom podijelila na 14 komada u dva polufinala iz kojih je u veliko medjeljno finale moglo ući samo 8 najboljih.
Dakle, od 14 timova, treba bit najmanje četvrti…
Gusto, ali ne i nemoguće, reče DMJ, kapetan i mozak Nižerazrednog Vratnika, momčadi koja je ovaj put igrala bez svoje drage ženščadi jer Moca doji a Ari adaptira.
Pa smo igrali Lovel, Deki, Smile, Dino i moja malena kost.
Bir je bio rezerva…

I odmah – baaaam! Kaže voditelj Mario

da prvih pet rubrika igra samo jedan član ekipe. Katastrofa. Pa ja sam jak samo u gomili!!! Loki slab, ja slab, ostatak tek nešto bolji, ostaje nam zadnja igra da se izvučemo – u njoj igramo svi zajedno… I bi tako, svako pika po malo, nekako izvučemo i zadnji atom mozga, Lovel rastura, predamo test i prepustimo se točenoj pivici i pričama koje su se zbile otkad se nismo vidili. Lijepa vruće zagrebačka večer, pogled na katedralu i iščekivanje rezultata – ako prođemo, sutra je finale na istom mjestu, ako ne – niš…

Dara ispravila testove, Mario čita odnazad prema naprijed, guza se stisla, čuje se samo grickanje noktića… “Četrnaesto mjesto, ti i ti, trinaesto… šesto mjesto ti i ti, a za četvrto mjesto i posljednje mjesto u finalu – imamo pripetavanje. Dvije ekipe s istim brojem bodova molim da pristupe.”

Da, mi i Arhimedove Ćuskije. I da nam Mario minutu vremena i zadatak – koliko u Hrvatskoj ima prosječno sunčanih sati godišnje. Pa ajd’ ti sinko razmisli u jednu miću minutu i to nakon par pivica.
Dok sam ja zbrojio da je to negdje 280 puta 365 podijeljeno 12 koma 2, već je Deki preuzeo odgovornost i napisao 3640. Predali. Čekamo. Ne dišemo…
Mario uzima mikrofon i čita…

Arhimedove Ćuskije su napisale 4000, a kako je pravi odgovor bio 2700, tako smo za kraljevsku prhut ušli među osam veličanstvenih. Slavlje, sreća, cuga, Samobor, koncert, kebab, Dik O’braz, tulum…

Nedjelja je svanula bez prevelikih očekivanja, samo da ne budemo osmi, zadnji, jaki smo, al ima stvarno i jačih, onih koji žive za kviz. Gledamo te jake kviške face, prcamo ih, oni nas, smijemo se, lagano bridimo od treme… Veliki kviški dan, kako god da okreneš. I tada sve kreće. Opet po jedan sjeda za test, opet Lovel i ja loši, ali Dino, Deki i Smile svoje igre rasturaju. U zadnjoj, timskoj, sve nas prosere kao rijetko kad, Lovel trpa nazive cvijeća, Deki sport i agronomiju, ja logotipove, Dino i Marko sve ostalo… I zadovoljni predajemo test, baš kao i ostale ekipe, veseli što smo pošteno obavili svoje i sretni zbog predstojećeg iščekivanja…

Pola sata pauze i gazda Mario za mikrofonom.
“Sedmo mjesto dijele…” fakk, pa nismo valjda zadnji, samo da nismo…
“Sa 13,5 bodova…” Smile će – pa imamo više od toga…
“Ad Hoc i Red Rad i Disciplina, čestitamo!”
Grlimo se i stišćemo šake, plan ostvaren, čak i prebačen. Krešo Međeral, The Lumen uzima butelju za svoj tim, meni nekako ugodno jer smo face.

“Peto mjesto, također dijele, sa sedamnaest bodova…” pa i od toga imamo više!?
“Znam al’ se ne sjećam i TZV Stručnjaci!”
Poneki skok i blago čuđenje, ipak su to puno jače ekipe od nas. OK, jasno je, četvrti smo, drvena medalja, uvijek to nas strefi, a kaj sad, i ovo je glomazno, ogroman uspjeh…

“Četvrto, najnezahvalnije mjesto, sa samo pola boda zaostatka za broncom…” pa nismo valjda…
“Ab Fab, čestitamo!”
Sjedimo. Nije nam jasno. Jesmo dobro napisali, ali toliko dobro!?

“I evo prva tri mjesta, bod i pol iza drugoplasiranih, brončana medalja i sanduk vina…” wow, sanduk vina, ma taman, genijalno, nikad bolje nagrade…
“Los Smegmas!” Smegmasi? Pa oni su kviški marinci, specijalci… Pa kak!? Ljudi, pa nas su diskvalificirali… Kaj je ovo!? Čudimo se u nevjerici…

“Drugo mjesto, s ogromna četiri boda zaostatka za pobjednicima, osvajači sanduka kvalitetnog vina…” sanduk, vino, diskvalifikacija, tko smo mi, čemu stremimo, pa je li moguće, ali četiri boda, ma to je to, bokte, drugi smo, wow…
“Ispičuture!” pa oni nisu ni ispravili naš test. Još se ne veselimo jer čekamo da fakat pročitaju naše ime, ili ne, a onda se događa i to…

“Pobjednik prvog K.V.I.Z.-a (Kup vrlih igrača Zagreba) u sklopu Ljeta na Štrosu, osvajači sanduka vrhunskog vina i jednog pravog pršuta je ekipaaaa…. Nižerazredni Vratnik!!! Dođite po pršut i vino, vidim, niste vegetarijanci, a ni antialkoholičari, nagrada ide u prave ruke…”

Grl, ljub, čestit, fotk, piv… Smijanje, skakanje, volimo cijeli svijet, prepričavanje, strah da se netko od organizatora ne zatrči za nama i ne uzme nam pršut (krivo su zbrojili), veselje dok se spuštamo prema centru na slavljeničku cugu…

Mi smo sjajno napisali, drugi lošije, posrala nas pitanja, ponijela nas atmosfera, mi smo Italija, prvo na penale, onda do kraja…
Čovječe, kako je lijepo kad ti se dogodi nešto takvo, ne znam kako bi vam to opisao.
Uglavnom, kad požderemo pršutinu, odlučili smo ugravirati podatke u kost i tako i dalje sa svim sljedećim uspjesima Vratnika.

A prvi naredni kviz je već u nedjelju navečer na Strossu…
Vidimo se!