Pomolimo se za Vjeronauk
Došao je i onaj dan kad će Mališa otići s mojom bivšom punicom i puncem na bezbrižnih dva mjeseca guštanja na more.
A uskoro će k njima i mama, suprug i mala Bruna.
U međuvremenu ću se i ja zaletit na tjedan dana do Korčule i pritom utrpat Juniora i prtljagu na sedam dana druženja s mojim starcima, bakom i cuckom.
I onda vratiti Roka s Korčule na Ugljan, s kojeg će onda početkom rujna drito u – školu.
Bokte, jučer sam ga učio hodat, sutra ide u školu, eeej…
Kao i svaki rastavljeni otac, pokušavam biti strog, ali s rukom na ručnoj kočnici da bi Čovječuljak ipak volio dolaziti na naša druženja, pa mu nekako polako i nježno pokušavam prenijeti ljubav prema školi.
Ono, da se dete ne prepadne.
Kao što sam ja prepadnut…
Bila je sedamdeset i osma, kretao sam u drugi osnovne i svi razredni snobovi su imali torbe na mačje oči.
Ja sam imao neku rusku kartonsku jer nismo baš imali para, i kao klasična razmaza sam se počeo duriti i napravio scenu starcima pred školom.
Kako mi je u to doba baš bio naletio dida s mora, tako je on digao graju, i uskoro sam i ja imao torbu na mačje oči.
Koje mi je već sutradan potrgao Tiksa. Ili Karlo, whatever…
Bitno je da sam ja ispao razmaženo đubre i na suze dobio što sam htio te da mi je trebalo dosta godina da skužim kako je odgoj vrlo zahtijevna olimpijska disciplina.
A kako je Zemlja okrugla, nešto me dočekalo iza ugla, uglavnom, trideset i kusur godina kasnije, dijete treba opremiti za školu.
Kako pokušavam izbjeći gužve pred knjižarama, tako sam se zaletio na sajt eKupija, bacio oko i krenuo zamišljati na što će to ličiti za neka dva mjeseca.
Rokatanski je upao u francuski razred i sad ga očekuju pjesmuljci i osnove gramatike na ovom mnogo kompliciranom jeziku.
Ali, kako mi je i najdraži, i kako imam jedan završen stupanj i dvije neostvarene ljubavi (ova Sleticija s Ceste je jedna)
– to je moja briga!
Sedam godina u zboru Ivan Goran Bregović i pokoja naučena nota, garancija su da ćemo i glazbeni odgoj savladavati skupa.
Uostalom, uvijek se nekam putuje sa zborovima, pa ni ta aktivnost nije zgorega…
Hrvatski mi je uvijek bio muka (zadaćnice 5, gramatika 2), ali sam vremenom naučio štošta, pogotovo otkako od 2005. delam kao urednik.
Iako…
E sad dolazimo do frke.
Kako ljude dijelim na one koji su Word i one koji su Excel, jasno vam je kako stojim s matematikom.
Za zbrajanje u beli mi nema ravnog, ali od korijena i razlomaka, preko geometrije… Tabula prazna…
No, Mihaelin suprug rastura matiš, pa sve nade polažem u njega.
Inače, ne bu dobro…
Priroda i društvo će biti lako, valjda ne uče o saborskim vijećima tako rano, to će mama.
A kako imam nezavršene dvije godine Agronomije, i ja ću bit od neke sitne pomoći.
Zadnje ostaje Vjeronauk.
U razgovoru s frendom sam osjetio svu nemoć i malenost naspram sustava.
Sustava koji je odredio da i djeca čiji roditelji misle da možda i nije nužno sa sedam godina slušati nešto u što oni ne vjeruju – moraju to slušati.
Nisam sretan, cijenim Stvaratelja ma kako on izgledao, ali nisam u njegovom zemaljskom fan clubu.
I nikad neću biti.
Ali jedina moguća opcija “B” je da dijete umjesto sata Vjeronauka, taj prazan sat sjedi na hodniku i radi sve ono čega se roditelji plaše.
Nisam učio Vjeronauk, stidim se što mi fali osnovno znanje o toj grani, pokušat ću učiti zajedno s Rokatanskim od prve stranice i nekako mu kroz godine objasniti kako stoje stvari.
Bolje bit neprimjetan u gomili nego izložen na barikadama, kako je mudro rekao Bob Rock ili neki drugi član Moćne gomilice.
Što se može.
Ali prvo na eKupi po knjige – i sve ostalo, hvala ti Internete, da barem o tome ne moram previše razmišljati…
U biti – ma jedva čekam, back to school.
Treba obnavljati ovo sivo…
A i barem više nema onih prokletih kolaž-papira ni rastera, se sjećate vi toga, jel to iko ikad koristio?
10 komentara
Ja sam Excel… a da spojimo to dvoje? 🙂
božedragi ajd se opusti, ljeto je, i ne treba se zamarat stvarima koje funkcioniraju stoljećima……već si na mene navukao nervozu oko škole……. 🙂
LOL, a zakaj bi tebi bilo bolje nego nama 🙂
Sve 5, ovo sa eKupi vrlo vjerojatno šljaka, ja imam pozitivna iskustva sa online kupnjom udžbenika.
Vjerojatno se budete našli i pri francuskom, a s vremenom i pri ovoj s Ceste, ali stvar s vjeronaukom ti ne bu išla.
I ja sam svoju porinula da ne čuči k’o izbjeglica na hodniku za to vrijeme, pa je prvo bilo, ali ja ne znam kaj da radim kad se treba pomolit’
Kak’ drugi, tak i ti!, pa je još nekak’ i prošlo.
Onda mi je u prvom razredu Sv. Nikoli na kapu nacrtala crvenu petokraku zvijezdu, a između drugog i trećeg razreda izvršila cjeloljetni pritisak da je na jesen skinem s vjeronauka jer da ona kuži, da učitelj kuži da ona to ništ’ ne vjeruje.
Tak’ da držim vam fige, ali ….. 🙂
Samo ti care piši dalje kako ide sa knjigama i to, mene to čeka sve sljedeće godine, a kako sam i sam rastavljeni otac, trebat će mi input 😉
Pa nećeš valjda popustiti pod pritiskom sistema??
e Riba..Riba… ako treba svaki dan kad mali treba (pod opcijom B) sjedit u hodniku.. trk do škole pa sa malim na slaju ili nešto slično…
Kao i većina roditelja ovog svijeta napravit ćeš sve da bi bilo kako misliš da treba, ali će ispati skroz nekako drugačije, što je uredu jer tako je od svijet i vijeka i da je drugačije, ne bi valjalo…
dobro zbori smile…svak sve napravi ali jbg, jedno je teorija a drugo kad se u praksi zaljubite oba u profu iz francuskog!
btw – kolaž i dalje postoji, ali je dio većeg sranja koje se zove likovna mapa…
Tadejin komentar… mislim 🙂 jednostavno sam morao zahvaliti na tome 😀
Moj mali je još prije dvije godine u vrtiću samoinicijativno (vjerovali mi ili ne) krenuo na vjeronauk kod isusovaca, jer mu je išla curka iz vrtićke grupe i njegov najbolji frend s kojim živi u svijetu Gormita. Pa me još tada tražio da bi i on, a ja udovoljio… i tak smo svaki ponedjeljak, dogurali do ove godine, kad mu je prije par mjeseci dosadio župni vjeronauk i nismo više išli. No, već me pitao hoće li ga biti u školi i da bi išao, pa neka uživa.