Kako su grinje ukrale Božić
(Ne bi ih se riješili ni Grinjski ni Frankopani…)
Donosimo ulomak iz bestselera u nastajanju “DDD – dnevnik drčnog domaćina” nepoznatog kantautora te zapaženog novinara Domagoja Jakopovića Ribafisha. Saznajte sve o problemima polusamohranog tate koji je domaćica, kuharica i spremačica, jer je škrt platit tetu koja će šest sati surfat i gledat sabor, prebrisat prašinu i to naplatit 300 krvavih kuna koje on nema, ne da i rađe odvede dijete u kino.
U ove predpraznične dane, uz lijepe se uvijek se sjetim i teških trenutaka, pogotovo onih kad sam imao majstore u adaptaciji stana. Ostali su tri mjeseca duže od obećanog, nisu napravili pola dogovorenog, dio sfušali, potrošili budžet omanje države u tranziciji i ukratko – ostavili pustoš. Strujića i Parketara će sam svevišnji osakatiti za sva zla koja su mi počinili, ali uz fakat ljepši stan, napravili su i još jedno dobro djelo. Od razmaženog su 41-godišnjeg jedinca stvorili osobu koja sada konačno brine o svom domu i cijeni čistoću i urednost. Kad sam i trideseti put obrisao policu na kojoj sad više nema fine prašine od brušenja, izluftao lak koji mi je ubio fikus, polizao talijanske podne pločice (nemoj crne, sve se vidi – e baš hoću!)… napokon sam se nalaktio na SVOJ stakleni šank s cugom od čije same pojave frendovi erektiraju, i rekao – e sad si obavio velik posao. O otplati kredita ćemo drugom zgodom, ali ta je stavka uvelike utjecala na izbor tete koja bi mi trebala doći očistiti stan jednom u dva tjedna. Ili rjeđe, ipak sam muško, pa sam i uredniji. Pa kako mi se nekako ne da ostavljat nepoznatu osobu da peruška po mojim abecedno složenim začinima, Fawlty Towersima, i svim Alan Fordovima, tako se svake nedjelje pretvaram u tetu, sam vadim krpe, usisavače i one bljak vodene maramice koje papaju prste kao klor te krećem sa čišćenjem. A kako za blagdane za kraj godine, nekako volim kad sve blista, tako sam se bacio na generalku.
Kao sretno rastavljen otac, polovicu tjedna provodim s najvrijednijim stvorenjem Planeta, Rokatanskim Neiživljenim Prvim, mojim šestogodišnjim sinom jedincem, budućim švalerom i šmekerom, koji je uz ljepotu, duh, biserne zube, gen za podjebavanje i durenje te mozak, od tate naslijedio i astmu. Pa tu nastaju problemi, jer je alergičan na trave, sjemenje, prašinu i – grinje. Ambroziju smo nekako nadživjeli, ali onda je došao godpodin kašalj. I kreće rat. Preorao sam sve stare Playboye i ostale intelektualne česopise, bacio ih na balkon, podignuo i pobrisao sve ispod 583 cd-a, zavukao se i iza ormara, čak i prozore oprao i naravno – dozvao kišu. Nije pomoglo. Pozvao sam frenda da mi dođe s onim prokletim usisavačem koji košta tri plaće, izgleda kao akumulator od Zetora i navodno papa grinje kao Rok i ja ćevape. I upali on taj svoj preskupi kirbaj, kilbil, kako god se zove a košta mi više i od Clija, i preznoji se, i popijemo mi koju i pogledamo tekmu, i sutra uleti mališa, bacimo se na legiće, kad – naravno, kašalj.
Mislite li da se jedan horoskopski lav, predimenzionirani egotrip i osvetoljubivo đubre predalo? A ne. Preko noći se ne spava, ispijaju se sirupi, kuhaju čajevi i grije mlijeko sa šećerom (ono kad se šećer karamelizira a plamen ti skuri sve dlake na podlaktici i maminu najdražu krpu), ujutro izračuje i onda kreće s novim setom grinjokolje. Luftaju se popluni i jastuci, tresu deke kao u JNA, tuku tepisi susjedovim kloferima kad strgaš držak od metle, briše prašina čak i na vrhovima vratiju. U kenijskoj čistionici već imam svoj ormarić, a s tetama sam na ti, idem im sad baš na jednu svadbu. I opet mućak. Ali Ribafish se nikad ne predaje, peru se zavjese, makar one plastičnjače ikejine, dezinficiraju pokrivači, bacaju stari jastuci, kupuju antialergijski, od popluna sam napravio vreću za spavanje i bacio u podrum, krišom oslobodio susjedovog kanarinca i nabavio neku prekrivku koja liječi sve. Još samo nisam neku babu s krupnog otpada pokupio da mi skine uroke i dezintegrirao zgradu preko puta jer joj se trusi fasada…
Jesam li grinjtajući uspio pobijediti u borbi protiv prašine i odvratnih malih grinja – potražite na kioscima u Domu & Dizajnu!
7 komentara
Sve dosadniji, bezidejniji i neispiriraniji tekstovi. Ovo ti fakat nije dobro.
možda zato jer ovo nije cijeli tekst, probaj pročitat pa shvatit, nije teško…
vidi se da si amater, pa nemres cistit u natikacama, ak nemas kroksice ne znas sta propustas haha
inace… dobra je fora pozvat nekog iz kirbija da ti doma napravi prezentaciju (jer je kirbi stvarno dobar za madrace)
on ti sve to ocisti, ti sam dirigiras i kasnije kazes da nisi zainteresiran
nabavi madrac od memorijske pjene…najpoznatiji su dormeo ali ima i drugih firmi…..skupi su ali vrijede, odlicno spavas, kraljeznica ti zahvaljuje svako jutro, a i sastav im je takav da ne dozvoljava razvoj zivih organizama unutar madraca
Riba, bez tepiha i inih čupavih sranja okolo, ne može se to očistiti ničim od grinja!
Godinama se borim s istim problemima… Slažem se s Tajčinim komentarom gore: prva stvar koju trebaš napraviti je izbaciti sve tepihe, sagove i ostala čuda jer dok ti je u to u kući-stanu, nema pomoći. A što se tiče čišćenja i ribanja, to mi postaje svakodnevnica. Uhvate me dani kad sam lijena i da na wc odem kamoli da čistim nešto, al ubrzo me kašalj i gušenje podsjete da mi nije pametno ljenčariti. Ne znam da li imaš klimu, ali ne bih ti savjetovala da je pališ, jer koliko se god ona čistila, i dalje izbaciva prašinu. S vremenom se čovjek navikne na ovakav stil života: čišćenje, ribanje, ustajanje tokom noći radi tableta i inhalatora. Pozdrav