Kada živiš u zemlji koja ima preko 3500 legaliziranih i još toliko odokativnih vinarija, stvarno misliš da si probao sve što postoji. Ali nije li uvijek izazovno otići na izlet i vidjeti što imaju drugi?
Nakon duge početne faze sirupa i sokova većinu sam vremena posvećen pivima, ali vino je još prije ušlo u moj život. Naime, bili smo u posjeti djedovim prijateljima u Novom Sadu, ja se bespovratno zaljubio u ovaj prekrasan grad, i izveo jedan od prvih poštenih gafova u životu. Sjedili smo tako u restoranu u Petrovaradinskoj Tvrđavi, pokojni Janika Balaš je na metar od mene rasturao svoju tamburicu i svi su osim mene pjevali novosadsku himnu – Osam tamburaša s Petrovaradina.
Ja nisam pjevao jer sam imao sedam godina i slušao sam Čolu i Čobija pa nisam znao tekst, a bio sam tako prokleto gladan da sam brutalno prekinuo konobara koji je došao za stol zaurlavši – „Ja bi ćevapeee!“
foto: Dragan Vildovic
Da, starcima je bilo neugodno, ali su ćevapi bili skroz fini, u kajmaku, ufff. I onda su opet svi pjevali Zvonka Bogdana i spominjali to neko rujno vino, a ja sam do Zagreba naučio riječi pjesme i još ponešto o starogradskom melosu koji se tada nije miješao s kafanskim.
Rujno vino je na red došlo puno kasnije kad sam bio prestar za industrijska piva, a craftovi još nisu zauzeli značajno mjesto u našim i životima susjeda. Počeo sam obilaziti vinske sajmove, upoznavati vinare i polako počeo i pisati o tome veseleći se najviše upravo – putovanjima. Jedno od njih je bilo i ono u Vojvodinu preko Fruške Gore na imanje Tonković i upoznavanje s Kadarkom. Dva dana uživanja u vinskoj priči, moćnim crnjacima s pješčanog tla začinjeni su kao iz Đoletove pjesme rezancima s makom posluženima kao desert u vinogradu nasred salaša osvijetljeni jedino mjesečinom. Lijepo…
foto: Dragan Vildovic
Vinariju Zvonko Bogdan nisam posjetio, na spisku je, u oči mi je upala i jedna navrh Fruške Gore, taman kad se kreneš spuštat prema dolje s lijeve strane, i ta je na popisu, a kako i Srbija baš kao i mi u zadnje vrijeme razvaljuje na Decanteru, slutim da će mi guza vidjeti puta i konačno otići na Leskovačku roštiljijadu, Grožđebal u Vršcu (kako se sjete imena!) i još ponešto. Jer da na kraju parafraziram Vucu, volim piti i putovati! Ako ste se i vi zaželjeli putovanja, bacite oko što poručuju iz TZ Srbije, pa kako će uskoro i tamo biti dodijeljene Michelinove zvjezdice, sretan vam put.
Službena objava:
Sedamdeset sedam vinogorja s brojnim vinogradarskim oazama čini Srbiju iznimnom destinacijom za sve ljubitelje dobrog vina. Savršen je to odmor za sva čula u kojem se degustacije odličnog vina i hrane kombiniraju s boravkom u netaknutoj prirodi i zelenilu!
foto: Dragan Vildovic
Zahvaljujući vrlo povoljnim te raznovrsnim klimatskim i geografskim uvjetima, u Srbiji se uzgajaju raznovrsne vinske sorte od kojih se proizvodi impozantna lepeza vina. Dunav, koji na svojim obalama stvara specifičnu mikroklimu, zbog čega duž čitavog toka slovi kao jedno od najboljih područja za proizvodnju vina u Europi, povezuje nekoliko važnih vinskih regija Srbije. Nositelji proizvodnje kvalitetnih i vrhunskih vina sa zaštićenim geografskim porijeklom su male i srednje vinarije, čiji se broj posljednjih godina ubrzano povećava. Srpska se vina iz tog razloga ne proizvode u količinama koja bi im omogućila rasprostranjenost širom svijeta, ali mnoga od njih posljednjih godina osvajaju važna priznanja na međunarodnim natjecanjima.
U Beogradu i drugim većim gradskim centrima restorani, barovi i specijalizirani vinski barovi nude odličan izbor odabranih domaćih proizvođača vina koji će vas iznenaditi različitošću stilova i ukusa.
foto: Dragan Vildovic
Brojne vinarije, pored vinograda i suvremenih podruma, posjeduju i prostorije za degustaciju i prodaju vina, a u okviru vinskih podruma sve je više restorana i, posljednjih godina, smještajnih kapaciteta. Budući da su podrumi i vinogradi otvoreni za organizirane posjete, vinari dočekuju goste, uz svoja najbolja vina, s lokalnim i nacionalnim kulinarskim specijalitetima. Gosti, osim toga, mogu posjetiti brojne lokalne kulturne i povijesne znamenitosti te uživati u izvanrednim prirodnim ljepotama kojih ne manjka u svim krajevima Srbije.
Među brojnim vinskim manifestacijama svakako treba posjetiti Smederevsku jesen, Vinski maraton na Paliću u Subotici te Oplenačku berbu.
Pozivamo vas da probate vina širom Srbije u podrumima u kojima nastaju, da ih degustirate u društvu i pod stručnim vodstvom onih koji ih s puno ljubavi proizvode. Čekaju vas brojne zanimljive priče o vinu i vinskoj tradiciji svakog kraja i podruma. Istovremeno možete spojiti ukuse vina s veoma raznovrsnom domaćom kuhinjom.
naslovna fotografija: Vladimir Tatarević
