Zbogom grafiti…

Jednom davno na jednoj prekrasnoj livadi onkraj planinskog potočića…

„Tata“, lijeno promrmlja dečkić od svojih desetak godina zavaljen na travi sa suhom slamkom u ustima, „zašto mi svi govore da sam glup?“
Otac, lagano navlačeći strunu sa štapa za pecanje odgovori „A gle sine, to su ti zavidne budale. Ali mogu oni završiti i fakultete i dobiti nobelove nagrade kad ne znaju ono što ćeš ti naučiti“
„A to je“, reče dječak lagano okrenuvši glavu zumirajući malog skakavca koji mu je sletio na rame.
„Vidiš, u životu ne prolaze dobro oni pošteni i mudri nego pokvareni i siledžije. Svijetom vlada sila i novac, ne poštenje i ljubav. Postavi si cilj i dođi do njega. Iskoristi neke ljude, laži, kradi, baš te briga što će pričati o tebi kad ćeš imat para ko salate.“
Dječak brzim potezom uhvati skakavca i krene mu čupat nožice, antene i općenito sve što se ima za čupat. Lijenim glasom nastavi „A tata, što mi znači ono dabl-ju između imena i prezimena?“
„A ne znam Džordže, odi pitaj mamu. Ako je završila s onim dokumentom… I vrati skakavcu nožice!“

I zbog tog dečkića ja danas moram pješke na posao i nemrem na bazen, taj dečkić će držati govor na Markovom trgu (Hello, Ljubljana, nice to see so many Serbs here!) gdje je zabranjeno držati govore, i za pet godina će mi žena rodit crnca jer je bio super tulum u Maraschinu a oni simpatični marinci iz baze na Borongaju su imali neki ludi skank…

A Zagreb Bandit Holding miče kontejnere s cesata ljudima u haustore, briše grafite s pročelja zgrada (gdje su nestali dobri grafiti?), krpa po gradu ceste koje inače ne bi krpao jer su građani Zagreba stoka, a američki predsjednik gospodin, ali će to toj istoj stoci svakako naplatit sljedeći mjesec.

Nakon što Đorđe otputuje, vjerojatno će maknut taj novi asfalt i odnijet ga u BiH za proširenje ceste do nečije rodne kuće ili vikendice…

E, serem ti na svijet…

Pa ti nemoj pit.