Vasil Tupurkovski primio pivo 83:82 nastalo u čast utakmice Šibenka – Bosna

1,7K

Kako je purgerski Makedonac predao šibensko pivo bivšem predsjedniku košarkaškog saveza Jugoslavije…

Tog davnog travnja 1983. imao sam 13 godina, čitao stripove, snimao muziku na kazete, igrao na školskom dvorištu ono za što smo u tom trenutku imali loptu i posesivno gledao sav sport na svim televizijama. Tako je i treća utakmica finala jugoslavenskog prvenstva u košarci Šibenka : Bosna došla idealno na subotnje poslijepodne, napravio se sokić, mama je meni i tati narezala jabuke i mi smo se prepustili onome u čemu smo zajedno bili najbolji – komentiranju, meni osobno najdražoj stvari iz djetinjstva uz gledanje Kviskoteke kad bih uvijek ostao zapanjen koliko moji roditelji u biti znaju.

Iako je bio omiljen u masama, pokoj mu duši, voditelj se kao i obično nije baš snašao na prepunom Baldekinu pa je tu bilo i psovanja i vrijeđanja u eter, debeli brkati policajac je doslovno gurao ljude da ne ulaze u teren, da su i postojale trice, ne bi se ni mogle pucati od ljudi na parketu… U dvorani je bio Šibenik do Vodica i s većinom otoka, vjerojatno se i gradska rasvjeta ugasila jer je KK Šibenka gotovo niotkud nakon tri godine došla pred vrata raja u samo finale. A njih im je odškrinuo prelijepi, kao s neke reklame za Benetton skinuti tinejdžer, nezaustavljivi, nepokolebljivi osamnaestogodišnji Dražen Petrović.

Utakmica je krenula, gomila bila već spremna za slavlje, kad se odjednom ukazao Sabit Hadžić. Sitni play tada stvarno jake Bosne utrpao je nebeskom lakoćom dvadesetak koševa u prvom poluvremenu i nikome na tribinama nije bilo svejedno. Svi su bili na Draženu koji je u početku malo forsirao, ali su i drugi proigrali u drugom poluvremenu, Šibenka je konačno stigla Bosnu i onda se tri zadnje sekunde pretvaraju u priču o kojoj svatko ima svoju teoriju sljedećih trideset i imat će još tristo godina, ako bude svijeta…

Bosna je vodila poen razlike, lopta došla do Dražena, on je šutirao i promašio, brko Matijević koji se prije toga žalio da su ga u Sarajevu iz publike gađali praćkom, odmah sudio faul, Sarajlije se bunile da je vrijeme isteklo i da nije bio faul nego da je Hadžić lupio po lopti, policajac je dobio troje mladih gurajuć raju, Zula počeo slat publiku u materinu… Dražen je hladnokrvnošću jednog Gallisa par godine kasnije mirno uzeo loptu, kao ja Njofru ili Snjeguljicu pored televizora, pogodio oba bacanja, proveo ostatak večeri na ramenima Šibenčana, Predsjednik saveza im je podijelio medalje i Šibenik je rezultatom 83:82 slavio cijelu noć.

No, ujutro su nekakvi birokrati u Beogradu odlučili da ipak nije bio faul i da se igra nova utakmica, ali Šibenčani se nisu pojavili i tako su bili prvaci jedan dan za almanahe, ali i za cijeli život za sve one koji su doživjeli taj dan.

Zula je preminuo 1992., Dražen 1993., Hadžić 2018., Šibenik više nije dao muškog prvaka, hrvatska košarka je unatoč NBA bljeskovima pala stvarno nisko, a ni bosanskoj ne cvjeta cvijeće. Nekada, u nekim trenucima preispitivanja iskopam video kazetu sa snimkom tekme i pogledam koliko se tu sudbina ispreplelo, koliko je tu bilo sportskih veličina na ispitu, koliko odvratne politike, kako su određene neke sudbine… I otvorim si pivicu i krenem dalje, zamišljajući zrak u dvorani nakon zadnjeg sučevog zvižduka. Bila su to stvarno drugačija vremena, i nikada se neće vratiti, ali onda te vijest iz novina opet vrati u taj sedmi osnovne i televizor na kojem sam morao ići mijenjati kanale prstom – naime, drugar Krume je neki dan odnio samom Vasilu Tupurkovskom pivo 83:82 šibenske pivovare 022, pa je tada i nastala naslovna slika I dosta pretenciozan naslov, ispričavam se…

Krume Ivanovski je inače zagrebački fotograf i craft brewer, ima svoj brend Hotch Potch i kuha svoja piva u većim craft pivovarama. Kako se na sad već ozbiljnoj hrvatskoj craft sceni (stotinjak pivovara) većina ljudi voli i štuje, tako je upoznao i Vedrana Škugora iz pivovare 022 i nastala je njihova kolaboracija – pivo Herz. Kad je Krume išao kući u Makedoniju, Vedran mu je utrpao svoje pivo i rekao da ga da Vasilu koji je onomad dijelio medalje Draženu i ekipi, i Vasil se s njom i slikao.

Sjećam se kad sam se upoznao s Vedranom, oduševio se njegovom spontanošću, kvalitetnim pivima i ogromnoj ljubavi prema rodnoj grudi, i kad smo skupa došli ideje da se pivo 83:82 zove upravo tako, i sad me sve to nekako bacilo u sevdah i te neke stare slike, i idem iskopati snimku utakmice i malo zaboraviti na sva sranja, prevare i loše ljude oko nas. Ajd pivili!

Želite li nabaviti neko od piva pivovare 022, javite se na ovaj link ispod i nazdravite za sport, i velike ljude koji više nisu s nama.

https://www.facebook.com/Pivovara-022-113058662664628