U Praha si bio, u Praha ćeš se i vratiti!

1.2K

Glavni grad Češke Republike posjetih triput.
Davno, dok je još bio u Čehoslovačkoj, maturalci, studijska…

I sva tri puta dobio po 6 kila jer imam tu urođenu govornu manu – ne znam reć ne.
Kako bi itko normalan odbio divnu, poput gigantske dojke prirodnu i ladnu sočnu pivu u normalnoj veseloj atmosferi polumračne pivnice za masivnim drvenim stolom bez stolnjaka, dok te iza ugla čekaju kobase, koljenice i one prokleto savršene kuglice od kruha u nečem saftnom, isusatikristaaaaa….

Navodno su i Čehinje zgodne, ali nema se vremena za to…
Čemu gubit vrijeme kraj ostalih divota?

Uglavnom, Curling Klub Čudnovati Čunjaš-HPB za hvaljujući svojim sponzorima HPB-u i Beershop.hr-u danas kreće s pokojom gajbom na zadnjem sjedalu u Prag na veliki međunarodni turnir.
Srdačan pozdrav svima onima koji su nam se smijali i sprdali nas pred 4 godine…

Idemo probat mrsit konce (ko slogan onog ćelavog retarda iz SRP-a – Stranke Ratnih Profitera) Kanađanima, Škotima i drugim velesilama koje vježbaju svaki dan na pravoj podlozi.
Što baš i ne bu lako, ali nema predaje!

Naš prvi međunarodni i zadnji ovogodišnji turnir u kojem konačno idemo vidit koliko znamo teorije a koliko nas slušaju udovi.
Naravno da će usmena predaja trikova starih ledenih frikova biti od puno veće koristi, a uz pravu dvoranu s pet staza, slutim jedan divan sportski vikend.
Uz ozbiljan pristup

Dobro, popit ćemo i kojeg pivkana da ne zahrđamo, a ja ću pobijedit strah i otić u onu crnu crkvu iza Vaclavih Namesty od koje mi se stegne pišo svaki put kad naletim.

I veselit se što sam u zemlji Škvoreckog, Hrabala, Mencla, Palacha, Formana, Poborskog (zbog onog loba)…
Veronike najljepše Zemanove…

Tražit pivu iz podruma s osme stepenice, jer je sa sedme pretopla a s devete prehladna…

I slušat uličare na Karlovom mostu i pjevušit i tapkat ritam s njima unatoč navodnim otrovnim paucima na istom.

Kupiti konzervu veprove kite ko 1995.

Ne kupit iste rinčice ko 1993. na štandu na ulici:
„Hello, I wanz to boy those two earrings with fishies, please.“
„OK. Stevane daj dve ribe za pedera.“

I bacit pogled na Vltavu sa starog grada.
Dobro kaže Smile, samo Zagreb beži od svoje rijeke…

Jedino mi žao što neću evroviziju gledat.
Luknuo sam malo sinoć.
Dobra mi je ona malteška Gojanica koja je progutala Žaka, belgijski bekvokali, sve one šarene vrteće tuke bez uloge i smisla…

Ali prijenos.
Zamislite da ste pojeli dva odojka, zalili to s deset litara gemišta i sad ležite u staji otkopčanog šlica i prduckate u sijeno dok vam se živo fućka za sav ostali svijet i nešto si mrmljate u masni podbradak…
I da vas je baš briga što vas niko ne čuje, što vas nadglašava svaki epp, što ste očajno usiljeni i prazni…

Ćućurliću, mijenjaj posao u ime boga, ljubavi, svijeta, zanimljivije je gledat baobab kako raste, ženu kako stari, prdac kako ekspandira…

Ono sinoć je bilo nešto najnepodnošljivije još od Ćosavićevog komentara polufinala.

Vjerojatno su oni divni obiteljski ljudi, požrtvovani susjedi i kvalitetni ljubavnici…

Ali uzimaju mi silom 80 kuna mjesečno da valjda slušam neke ljude s emocijama, elokvencijom i duhom, a ne sirove krumpire u debeloj ljusciiii!!!

A i Bugari i Česi su gori od onog Huljićevog potpazušnog znoja.
Kak da navijam za Huljićad?
To je ko da navijam da To-do-rich otvori dućan u Čačku…

Al Bosanac s friteza frizom…
Bijeli mundiri, još se smijem…
Koja patetika, koja pretencioznost, koji cirkus…

Ajmo Čunjaši, fige ko i obično, a vi brzo preporučite nešto u Pragu što nisam vidio a trebo bi, falaaa!