Sve vinarije otoka Lastova
OK, radi se o vinarijama Šarić i Hropić (iako ima i par OPG-ova), a vjerojatno svaka kuća na škoju ima vlastitih stotinjak i više litara u podrumima. Malo sam i rekao, ali kad si već na Lastovu…
——
Trenutačno radimo na jednom prekrasnom projektu koji će vrlo brzo postati javan, a u sklopu snimanja priča o ljudima koji žive na otocima, krajem rujna smo se našli i na Lastovu. Last of all, rekao bi pjesnik, pet sati trajektom udaljen od Splita, osamljen, dalek, zelen, plodan i divan, ovaj je otok nešto apsolutno raritetno, čudesne ljepote i pun životnih izazova. Tajni broj mu je 046 jer ima toliko polja, uvala, crkvi te otočića, hridi i grebena, a hrabri ljudi koji žive na njemu pričaju prekrasne priče.
Tako smo saznali da na papiru ima 800 stanovnika, da ih je preko zime 500, u školu ide 42 djece, a jako malo toga radi preko cijele godine. Ljetna sezona je završila, posljednja tri autobusa Slovenaca su napustila Hotel Solitudo, i na škoju su ostali pretežno lokalci uz pokoji babljeljetni turistički bljesak.
Svaka kuća na Lastovu ima originalni fumar (dimnjak) koji bi zračio ognjišta tijekom hladnih i vjetrovitih zimskih noći, a bogatstvo polja i tradicija vinarstva omogućuju da svatko ima i malo vina u podrumu za vlastite potrebe. Naša država ima katastrofalan nos za rješavanje imovinskih podjela, pa bi vinograda bilo puno više kada bi se zemlja mogla okrupniti, ali Hrvatska… Unatoč tome, a i sve sušnijim godinama, danas pričamo o dvije vinarije koje žive i rade stvarajući vino od grožđa, koje su ovdje vjerojatno prvi posadili Grci pred više od dvije tisuće godina…
Većina lokala se zatvara za koji dan, ljudi dovršavaju berbu grožđa i pripremaju se za masline, dio je na ribama, a mi smo se družili s Rendžerima iz Parka Prirode, birtijašima, Ravnateljicom i nastavnica, kuharima, klincima, kupali, landrali, gledali zvijezde i Planete u Parku Prirode (hvala Bruna!), uživali u gavunima u Bačvari, crnom rižotu u Santoru, kozletini na Podanju, kozicama i svemu u Tritonu, a bogami i posjetili dvije vinarije.
Vinarija Šarić
U centru, stotinjak mjesta ispod glavne ulice, smještena je Vinarija Šarić. Glava obitelji je bila odsutna, ali su nas u slatkoj maloj kušaonici pored samog podruma dočekali vlasnica Nives i njezin sin Nenad. Nenadu fali još samo diplomski za završi Agronomiju, pa nam je on govorio tehničke podatke, dok smo više informacija o otoku dobili od njegove majke. Uglavnom, vinogradi obitelji Šarić prostiru se na položajima u lastovskom vinogorju, a obitelj doseljava davne 1521. godine.
Njihovi potomci 1992. počinju suvremeno podizati nasade i uzgajati vinovu lozu, čija je starost danas od 5 do 50 godina, kao i puniti vina u boce pod etiketom Ladesta (staro ime Lastova). Vinogradi smješteni su na nekoliko lokacija u različitim poljima, Vinopolje, Prgovo i Duboke. Godine 2008. završeno je renoviranje podruma u podnožju mjesta Lastovo, predio Gornja Luka, gdje se za vrijeme karnevala cuja (spušta) Poklad – o ovome treba napisati poseban tekst, to MORAMO doživjeti!
„Berba se vrši ručno, grožđe u podrum i prešu dospijeva slobodnim padom, bez pumpi, a vinifikacija se pažljivo vodi i odvija se prirodnim putem. Znamo da izvrsnost ne poznaje okvire i granice tako se trudimo našim vinima uvijek dati dalmatinski pečat, ali pritom sačuvati njihov lastovski duh.“ kažu o svojim vinima, a od sorti, najprisutnija je od bijelih rukatac, zatim pošip i grk, a od crnih Plavac mali, Merlot i Cabernet.
Kušaonica radi svakoga dana od 17-20 sati, bolje se najaviti na mobitel, ljudi su dragi i ugodni, u kušaonici možete kupiti desetak etiketa, a moj su favorit nježan, pitak, pravi ljetni hit rukatac te crna kupaža. Dodatni bonus je da prodaju i rukatac u rinfuzi, pa najbolji kafići na otoku toče njihov gemišt – obavezno svratite u Kokolo u Pasaduru i Mamilo u centru Lastova.
Nives Šarić 00385 95 843 3746
Nenad Šarić 00385 98 167 9623
info@provin-lnt.hr
Vinarija Hropić
U susjedstvu, vinarije su udaljene pedesetak metara, kod Lukše Hropića – nema rinfuze, a bogami još jedno kratko vrijeme ni kušaonice. Čovjek je naime uložio sve u školovanje, vinograd i vina, i tek sad dovršava kušaonicu koja će imati najljepši pogled nadaleko! Vlasnik je uz to što je vinogradar i podrumar te enolog, kao i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva, također i strastveni Pokladar s 35 godišnjim iskustvom. Po suprugu je morao na prvi sljedeći nastanjeni otok, Korčulu, a tamo je pokupio i vrijedne savjete o vinarstvu kod vinara Jovanova i Bireta.
Vinogradi se nalaze na više lokaliteta po Lastovu, nešto se i kupi, a glavne uzdanice su logično, rukatac i plavac mali. Kad smo došli probati vina, rose se već bio prodao, ali puno nas je više zanimala priča o lastovskom grku, etiketi koju nam je još davno prije predstavio neumorni Andrija u Do Baru u Veloj Luci, a probali smo ga i na vinskom festivalu u Blatu. Grk je meni osobno najdraža dalmatinska sorta, nema ih puno, skupi su do bola, ali kad jednom osjetite svu tu slast, mineralnost i opojnost – nema povratka…
Prema Lukšinim riječima, grka je prije na Lastovu bilo u izobilju, ali je u nedavnoj prošlosti – nestao. Proučavajući stare zapise, došao je do napisa kako je grka ovdje bilo za vrijeme austrougarske, nabavio je sadnice i krenuo u avanturu. Danas, mislim da to mogu slobodno napisati, Lastovo se može ozbiljno ponositi ovom fantastičnom etiketom (koju potpisuje Saša Prižmić) i naravno – bezvremenskim vinom. Jednom kad upoznate Lukšu i uz njega popijete njegov eliksir, sve će vam u životu izgledati jednostavnije i bolje. Grk Hropić je u biti preslika Lastova…
„Nakon filoksere ljudi su sadili sorte koje su davale veliki prinos. Kako grk to nije, bio je iskrčen, a otočani su znali u zadruzi proizvesti i milijun litara vina godišnje! Kad je zadruga propala, ljudi su nastavili uzgajati pretežno rukatac i plavac mali, parcele su se smanjivale, a ja sam s grkom riskirao i, evo, izgleda – pogodio…“ kroz smijeh govori Lukša.
Rukatac je izvrstan, osvježavajuć, mene čak podsjeća i na bolje korčulanske pošipe, a kupaža je posebna priča. Nježna, lagana, a opet karakterna, stvarno sjajna vina. Ali grk… Ne znam je li zbog pogleda s terase (bili smo i u kušaonici, do ljeta će biti otvorena, garantiraju nam), ugodnog društva uz prekrasnu suprugu i podmladak, ili posljednjeg dana na Lastovu nakon odrađene hrpe snimanja, ali ja sam vam se definitivno zaljubio. Hvala Lastovo, požurite po svoje zalihe vina, a mi se vidimo uskoro!
Dok se kušaona ne dovrši, vina nabavite u vinariji, ali javite se prije Lukši na FB:
