Sean Connery, herpes i kako sam dvaput ispao glup…

2.3K

Kao mladić sam nezadovoljstvo sistemom, nedostatkom seksa i samim sobom nadoknađivao alkoholnim izletima.

Nekad je to bilo na klupici u parku, nekad na tulumima, a nekad i odlaskom na promocije knjiga,
otvorenja izložbi, pjesničke večeri…

Kad su takve manifestacije zamijenili domijenci, a umjesto dvadesetak članova rodbine i nas par kaj bi došli mukte pit, pojavile su se horde raje koja ide bilo gdje samo da se besplatno loče i ždere.

A meni se to više ne da…

Starim.

Ali sam ipak bio na promociji svog prvog eseja s još desetak dokazanih pisaca, Milanom Vukov-Colić-Runjić-Dragojević-Kazinotti, Sandijem Blagonićem Cenovim (komentatori), Dijanom Pečkaj Vuković (koja nas je skupila za knjigu) i tetama iz Planetopije koje su sjajno vodile program.

By ribafish

Prala me trema…

Uuu, opako me prala.

Ko kad sam išo fukat tjedan dana nakon zadnjeg seksa kad mi je opal kurton u bespuća Njene vulve davne 1997…

Prije promocije sam cijeli dan odmarao drkuljeć fusheve i kuhajuć kelj (probajte dodat malo soja sosa pred kraj, dobije dušu. Iako je i dalje samo – kelj).

Pa u 5 zbriso na Vine Gourmet festival u Mimaru kroz koji me vodila moja najdraža Gastrolovka.blog.hr, da bi tamo konačno upoznao i svoju drugu kulinarsku blog-muzu – Gurwoman.blog.hr s pripadajućim joj isto tako sjajnim mužom i tako se divno proveo ko da ih znam 20 godina.

Pritom sam naletio na Muškat Kabolu i skakutao od sreće kak je fino.

Ma da, Muškat je žensko vino, Riba pederu, ali sori…

Ja se zaljubio, fino, slatko, ledeno, mirisno, sitnogrožđano.

Rođendan mi je uskoro, pa ono…

Još bih jednom zahvalio svojim vodičima što su me kao vinskog poludebila proveli i naučili nekim stvarima, preveć sam duboko u pivi (pijem četvrtkom), još da se i na ovo navučem…

Dobro, mahao sam repom i na Talijanski Primitivo, Krauthakerovu Graševinu, desetak Malvazija i općenito, kad se sajam zatvorio oko 19.10 ohrabren i pripit ipak odlučio otić na promociju.
Stav je bio, idem reć tim piscima fićfirićima da je Riba faca i da može pisat bolje od njih i da je faca, i…

I sve što ti alkohol pokrene a nemaš hrabrosti kad si trijezan.

Uletim u prostorije Planetopije, a tamo sto ljudi.

By ribafish

Stanem na kraj a hrabrost ishlapi ko da sam Hlapić.

Jedna žena iz Planetopije me skuži i mahne sa stejdža da odem tam sjest.

Knedla, noge trepere, nekak idem, voditeljica priča, sjedam kraj tipa s gitarom.

By ribafish

Imam Švarckof majicu (crna, bez ikakvih obilježja, di ima još takvih), a teta najavljuje Milanu.

Milana je do tog trena u mojoj glavi bila isfrustrirana nesretna feministica grozne vanjštine koja je pisala jezivo naporne kolumne u Globusu.

Ljudi, kako ta žena priča!

Kako je elokventna, načitana, konkretna i duhovita!

Dobro, ne bi joj bio muž, ali svaka čast.

Došlo mi je da navučem poplun preko glave kako ishitreno radim profile ljudima koje nisam upoznao, a onda počne Blagonić.

Isuse, pa lik je isto sjajan.

Uvijek sam zavidio ljudima koji pamte mudre citate i onda ih znaju upotrijebiti u pravi trenutak.
Dakle, križam u glavi i „Sandi Blagonić – pederko bez ukusa“, kad se za riječ javi slovenski pisac koji zgleda ko Šon Koneri u onoj podmornici, naočale, ćela, bradica…

By ribafish

Rekoh podlo u sebi, ajd bar neko da upropasti večer, hnji, hnji, hnji…

Kad ono, frajer počne pričat viceve, detalje o knjizi, duhovito napadne Milanu, čupa listove fikusa, sve što kaže ima smisao, rulja urla od smijeha, ja ne vjerujem i sam pišam od cere.

Na kraju je tip do mene, Bosanac, uzeo gitaru i otpjevao pjesmu koju je komponirao u povodu knjige.

Ljudi moji, dernek, odsad na svaku promociju!

Naravno da je i ovaj retard uzeo mikrofon i probao bit duhovit, što mu naravno nije uspjelo, ali sam se baš fino zabavio.

Popričao sam s par ljudi, skužio da nije red da pijem na svojoj promociji i zbrisao među prvima.

Čovječe, više nisam samo profesor, urednik, predsjednik curling kluba, drugi prvak Ex Jugoslavije u podrigivanju i polupeder nego i – spisatelj!

Josipo Pavičić, Dvino Meler i Lano Pavić – čuvajte se!!!

——————————————————————————-

Nakon 15 godina odbojke, još više nogometa, rukometa, košarke i općenito svih vrsta ganjanja okruglih mjehura, meni strada tetiva dok trčim za usranim tramvajem.

Ajde, samo sam je istegnul, nije niš puklo, al sam Her Flik…

Istovremeno mi naraste i donjousneni herpes veličine mamutove hipofize.

Serem vam u usta Twinlabe, da vam serem, govna lopovska što mi prodaste tablete za imunitet.

Išo sam neki dan na kontrolu vitamina i minerala u tijelu u apoteku kod posla.

Zgodna teta mi je stavljala elektrode na vrat, obraz, uho, oko…

“Cevitamini dobri, bevitamini dobri, blablabla…”

I onda teta kaže – “a sad minerali.”

Damn, neće valjda…

„Podignite majicu“

Dođavola…

Valjda sam očistil mucu iz pupka, pa opral sam se jutros.

A možda nisam…

Oznoj…

Razmišljam i gledam tetu kako mi naravno – gura diodu drito u pupak i blago se crveni.

„Fali vam cinka“

Super, hvala, uzimam papir na kojem je nešto nažvrljala, od stida odma kupujem kod tete za šankom (mamuimkrvavu, 180 kuna za neki Immune Protectors!?) i izjurujem van.

Odmičem iza ugla i guram prst u pupak.

da, nisam bio izvadio mucu.

Retard.

Trebao bi imat post-it iznad kade – vadi mucu, baci pimpek iz ruke…

Blam…

————————————————————————

A zašto spominjem defekte na tijelu?

Jučer sam išao na FINU nešto uplatit za klub.

Skužim dosadnu frendicu kako mi ide u susret i znam da će me pitat ono ordinarno “Kako si?”

Mrzim kad me pitaju kako sam jer ako želim reć kak sam, to ću sam napravit.

I smišljam tako neki odgovor, kad pored mene prošepa patuljak s razvaljenim kukom i štapom za slijepce.

Naježim se, ukočim i skoro ošamarim što nisam dovoljno zahvalan Svevišnjem na ovom što mi je dao a ja ne održavam nego se još žalim.

———————————————————————

Gledao sam sinoć “Kuću nakaza”.

Al još nisam došao sebi pa nemrem niš napisat…

Ipak, kako bi primjetio gospon Gajo:

Premisa: Manekenke nisu glupe.
Premisa: Sandi je bio s Fani Čapalijom i Brankom Bebić
Konkluzija: Bokte…