Dok se oporavim od seksa u Kukljici (najebo sam se s ciglom i mortom – sljakali smo krov na istom na Mihinoj viksi), samo da olakšam srce i postavim jedno raspravljivo pitanje.
Milos Forman ima taj dar da me pri gledanju većine njegovih filmova, a pogotovo Amadeusa, Leta iznad kukavičjeg gnijezda i Kose neodoljivo privuče glavnom junaku i budi u meni želju da budem kao i on. I onda se Ribica poistovijeti s likom, gnijezdi u kinu, veseli i smije s njim, želi u pravom životu biti on, u mislima piše mjuzu, pobjeđuje u tekmama, i sve to do onog trenutka kad ga barba Milos redateljskom palicom ne ubije. Pa dobro Formane, jebo ga ćuko, jesi ti za čovjeka (for man) ili protiv njega?
Dakle, Kosa. Bilo neki dan ono kad ode Berger u vojnike. I kad nakon cijele one flegme i duvke od filma ulazi u avion i on shvaća da piči u smrt… Sad sam se naježio dok pišem, a bogami mi je i suza kanula kad Treat počne ono Manchester, England, England…
Koja jezivost. Ma kakav Brusim Vilice u šestom čulu…
To mi je najemotivnija filmska scena ikad. Pa tek onda ona kad ubiju Uncasa.
A vama?
sisajed – 01.05.2006. u 23:41 kaže: u pravu si, vrlo dirljiva scena. Tako sam i ja, umjesto u Đurđevcu, sišao vani u Virovitici, u mrkloj noći, i onda na stop. Nije li život ponekad jednak onom na filmu?
kuckologija – 01.05.2006. u 23:43 kaže: kukljica? o pa moglo bi biti jagnjetine ovo ljeto …
amy damon – 02.05.2006. u 00:14 kaže: manchester, england, england je the scena za najezit se. ko i ono kad mulder i scully udju tam di su pcele u filmu x files (cisti paralela, ne tvrdim da ta dva filma idu u istu ladicu ni po cemu vise).
Hrvoje – 02.05.2006. u 01:15 kaže: Sjajan film. Baš dugo nisam pogledao dobar film. Nego, neki dan, nakon dugo vremena, idem u videoklub ciljano po film. I žena mi kaže da su imali taj film, ali ga je neki korisnik sjebao i sad ga više nemaju, ali ako želim mogu otići na drugi kraj grada tamo ga vjerovatno imaju. Pa, jebem mu, šta film koji ja želim pogledat imaju u jednom primjerku, a neku tamo debilnu Troju ili štajaznam u 17 primjeraka koji skupljaju prašinu nakon tjedan dana što se film pojavio. Vama, Zagrepčanima se to pretpostavljam ne dešava, bar se nadam. I kao alternativu mi cicata blesača, kojoj gazda vjerovatno zabranjuje da gleda filmove, da ne bi slucajno nesto dobro predlozila, ponudi neki čudno čudni francuski film, koji ispadne polu mjuzikl, “4 žene” ili tako nesto. A ja htio gledat Jim Jarmusha.
jazo olmajti – 02.05.2006. u 01:24 kaže: dobar blog 
zanimljivi postovi toe sve kaj iam rec i i bogami ias dobar posao PoZZ
milena – 02.05.2006. u 02:48 kaže: Da,jeste! A najradosnija scena ikad snimljena je kad Berger pleše po stolu…Od djetinjstva mi je to najdivniji film….Nakon puno godina jučer sam našla i taj album da ga poslušam, pa mi je neobično da pišeš baš o ovom :)) pozdrav i poljubi Roka…
ljudevitanja – 02.05.2006. u 06:51 kaže: Tvoje scene su zaista dirljive, ali imam i ja nekoliko favorita: 1. Ljubavna prica- Steve Mc Queene sjedi sam na klizalistu nakon smrti svoje ljubavi, uz nezaboravnu glazbenu temu, 2. Do posljednjeg daha – zavrsna scena gdje pogine Belmondo, odnosno Gere, u remake-u, 3.Thelma i Louise – vec znas, 4. Lovac na jelene – ruski rulet, dva puta…
ljudevitanja – 02.05.2006. u 07:04 kaže: Sranje, zaboravio sam Carlito`s way kada onaj outsider sjebe Ala.
ljudevitanja – 02.05.2006. u 07:37 kaže: Opet ja. Moram se ispraviti. U Love story pati Ryan O`Neal, a ne Steve Mc Queen.
seoska idila – 02.05.2006. u 09:01 kaže: bome… suza u oku.. makar, osjećaje koje sam gajila prema tom glavnom liku nekad… eee.. bili su totalno drugačiji!!
keks i smrad – 02.05.2006. u 09:48 kaže: meni je najskeri bilo kad oni stoje postrojeni i krene ona stvar na zvucnike…lift open my metal explosion, caught in barbed wire…
brrrrr….
(inace mi je berger bio zgodaaaaaaan)
neutrinohr.blogspot.com – 02.05.2006. u 10:40 kaže: Kad sam imao 20 i koju dosli neki Englezi pa ih frend i ja malo vodali po Zagrebu. I pitamo jednog odakle je , a on veli “Manchester”. I pocnemo mi “Manchester England, England across the Atlantic Sea …” a oni nista. Pilje u nas k’o ono – koji vam je … ispalo je da je tek jedan od njih onako nekako izdaleka mozda eventualno jedva jedvice cuo nekad za neki mjuzikl/film koji se zove kosa … ajme koji papci … a mi mislili da u Manchesteru u rodilistu pocinju sa slusanjem te stvari …
aparatczyk – 02.05.2006. u 12:19 kaže: @ljudevit: Carlito’s way, totalno emotivno, i još Joe Kurac pjeva “You are so beautifull to me.”. Nisam ljubitelj ljubavnih filmova ali krajevi “Prije svitanja” i “Izgubljeni u prijevodu” spadaju u emotivnije.
A tek zavšetak “Okorjelog policajca” Abela Ferrare…
kikoman – 02.05.2006. u 12:55 kaže: jebiga, jeste da se najezis ta scena iz kose. a na kurac mi idu svi karlitovi putevi i slicna sranja koja glorifikuju i slave sljam.
prole – 02.05.2006. u 12:57 kaže: Jest’ brate, prejebena scena je ta s Bergerom…
NeRado ide Berger u vojnike, tamo tuku, ‘vamo joint vuku… jebeno…
Kaco Mortale – 02.05.2006. u 13:51 kaže: E jesi plačipička.
UK #1s – 02.05.2006. u 14:01 kaže: Iako se slazem s Kacom, moram reci i da me Formanovi filmovi ipak najduze proganjaju od svih. Ona ledena doktorica Smrt u Letu, prokleto zarazni Amadeusov smijeh i neugašena želja da posjedujem djelić njegova talenta. A tek ona prejeziva i predobra scena u Eyes Wide Shut kad Tom “totalnootis’oukretene” Cruise ulazi na tajnu obredaljku i lupanje štapa… Vizualno-auditivni guštevi. Mozda najbolji svih vremena. Iako i on ima stomujeovotrebalo trenutke. A ovo o Bergeru ne kontam. Mislim da ne znam taj film?
Osovina života – 02.05.2006. u 15:57 kaže: forman i nije neki tip,a “scena”nije bašlegendarna,al to je stvar osobne perspektive,no i on je bolji u odnosu na današnje scene kaj ih možemo vidjeti na svijetu.
hybrid – 02.05.2006. u 16:07 kaže: to je ona pripizdina na ugljanu il nekom otoku? za ostalo….ja ne razumjeti šta ti govoriti
shooxanje – smisao života za napredne – 02.05.2006. u 18:30 kaže: I meni suza uvijek krene kad gledam Kosu! a ja sam žensko koje nikad ne plače… jel vam jasno?! nikad! šmrc
Mirnica – 02.05.2006. u 20:16 kaže: šteta. nisam gledala pa nemrem komentirat. šmrc. a baš sam željno iščekivala tvoj novi post. i sad nemrem komentirat jer sam ja,iznimka, naaaravno tu večer gledala “ptice”. a kad je bio “umri mučki” ja sam naravno zaboravila pogledat teletext kaj ima na teve-u i propustila sva tri filma. a baš sam ih htjela pogledat. blesača.
Big Bitch – 02.05.2006. u 22:02 kaže: mrak!!!!!!!!!!!
c’est mois, Nemetz – 03.05.2006. u 00:36 kaže: @ UK #1s : Eyes wide… je Stanley Kubrick. Eeee… to je genij & njegovi likovi su tek životopisni, iako – ne bi volio biti ni Dr. Strangelove (skoro pa najbolji mi film ever), baš kao ni Formanovi (doduše simpatični) depresivni Indijanci ili napušeni hipici. Forman je daleeko najbolji s češkom fazom. Lasky jedne plavolasky je the best eški film što gledah, a uz njega – krcat forama i općenito feel-good atmosferom je Hori hori ma panenko (Gori gori moja gospođice). Scena iz filma (disclaimer: gledao sam ga zadnji put prije skoro 20 godina, pa je skroz proizvoljno): nekom čičici gori kuća i gase je vatrogasci, pijani od zabave koju su priredili tu noć. I sad, čiča sjedi u naslonjaču, koji je jedini spašen od vatre – i cvili za kućicom i uspomenama koje je požderala vatra. I onda netko predloži: stavite ga bliže vatri, da se ne smrzne. A čiča udri u još jači jecaj. Onda trče ponovo i okreću naslonjač da ne gleda kuću kako gori i tak scena ode u total… e takve mi filmove dajte, a ne onog infantilnog Amadeusa prikazanog kao derište na LSD-u……
mumba – 03.05.2006. u 17:58 kaže: to pred nekoliko dana sam prvi puta do kraja odgledala film i prestravila se! čitavo vrijeme dok on maršira prema avionu ja se derem ko glupača: ne! ne! pa neće valjda… NE NE NE!!! neeeeeeee !! šmrc…
plavuša – 03.05.2006. u 20:59 kaže: je, i scena i berger, grrr. al da vidite sad bergera, glumijo je u onoj seriji što je bila subotom il nedjeljom ujutro, everwood čini mi se. glavni lik je-onaj dok. i isti je ko u kosi, čupav, dlakav, samo malo širi i s više bora. a kad smo kod emotivnih filmova, forest gamp je zakon.
raskol – 05.05.2006. u 22:39 kaže: to c’est mois, Nemetz – Hori hori je nevjerojatno dobar
i zasboravljen….Deda se zmrzaval, hehehehe…meni je to bila jedna od smješnijih scena uopće…a si gledal krunskog svjedoka (mađarski), to je prestrašno…
Svakome preporučam, bil je zabranjen 20 tak godina, ali je nevjerojatan…
DMode – 08.05.2006. u 00:15 kaže: let the sun shine, let the sun shine…!!! to care!
