Rukomet

Neki dan sam bio kod Vugija na večeri. Osim što spremamo sjajan projekt, i što sam se udavio u samoborskim kotletima koji su bili meki ko duša nedeflorirane bobe grožđice, sjetili smo se i davnih dana pred desetak godina kad smo igrali rukomet za faks.

Pmf, 94-98, u svakoj generaciji po jedan dečec koji bi bio vanserijski talent ali bi ubrzo odustao od faksa, par tipova koji su odabrali PMF instead of handball carrier, par onih koji su se samo furali na sport i par zaljubljenika. Ja sam kao i obično sanjario da se u oblo-grbavom tijelu malog debelog gnoma krije vanserijski talent, ali sam i tom sportu pridonio u istoj količini kao i košarci i nogometu. Ništa. Nakon srednjeg pa lijevog vanjskog, lijevog krila i plačljivog pivota negdje u apsolventuri sam završio na golu i tu donekle opravdavao trenerovo povjerenje. Iako, ni to nije bilo svjetski. Dobrim dijelom i zbog toga što nam je legendarni profesor/trener Žika bio u poodmakloj fazi života pa nam nikako nije mogao popamtiti imena. Npr.

«Riba, dodaj Ivanu!»
A Ivan na desnom krilu a ja lijevi vanjski. Ne bi mu Stephen Hendrey dodo…
I Riba zasere a trener u dreku :

«Željko, što nisi dodao Ivanu?«
«Ja sam Riba, treneru…»
«Dobro Riba jebemusunce, što nisi dodao Ivanu?»
«Pa htio sam!«
«Ali išo si dodat Kreši!«
«Ma nisam, Krešo je ovaj zubati.»
«Ma ne pričaj, marš u obranu!»

A do tad DIF ima već 5 razlike…

Bilo je lijepo tu i tamo dobiti tapš po glavi od suigrača, ali je karijera naglo završila zbog nedostatka opreme u vidu suspenzora kad me jedna, ne toliko jaka koliko precizna tvrda lopta, odbivši se od parketa pogodila u oba testisa dok sam ja ispred napadača lebdio u zraku u takozvanoj «zvjezdača» pozi.

Kaže Vugi da sam poprimio boju pudinga od bolesne borovnice, i ležao još dobrih deset minuta na parketu tako zgrčen da su morali igrat s drugom loptom jer ovu jajčanu nisu mogli iščupat. Nakon te epizode, do kraja faksa sam se posvetio prvoj ljubavi – odbojci, gdje smo čak jednom i osvojili prvenstvo Zabrega. Ali to je druga priča.

S navijačke strane, ljubav prema rukometu se rodila dok je još harala Metaloplastika. Sjećam se da su u jednom finalu razbili klub nezaboravnog imena Wybrzeze. Mile Isaković je drkuljio neke frljoke s krila, Vujović i Portner ubijali izvana, Bašić radio čuda na golu. Trebalo je dugo vremena da rukometna elita dođe i do Zagreba. A onda bum! Trener Kasim Kamenica (za prijatelje – Dagnja) je za prvenstvo juniora 1987. Ili 1998. okupio sjajnu ekipu klinaca koja je u prvom poluvremenu obavezno gubila 5-8 razlike i onda popizdila u drugom i osvojila zlato. Onda je jezgru tih klinaca sa raznih strana doveo u RK Zagreb.

Dok je Zagreb došao do Teke Santander i finala koje se zbog rata nije moglo održati u Zagrebu nego je domaćin bio Graz, na tekme bi otišao tek tu i tamo. Mislim da sam bio na svega dvije ili tri, čini mi se Zaporožje, ali svaka se utakmica obavezno pratila na telki ako je bilo prijenosa. A onda je za prvu tekmu finala RK Zagreb organizirao pedesetak buseva koji su kretali u 7 ujutro i besplatno furali navijače prema Austriji. E sad, našlo se tu svega i svačega. Od obje sestre tadašnjeg najboljeg frenda (mislim da sam bio zaljubljen u obje), preko pravih fanatika rukometa, ljudi koji su samo besplatno išli u šoping bez ikakvog interesa za rukomet pa sve do ološa koji je išao krast, razbijat i radit sranja.

Osim što su pokrali pol grada, razbili puno izloga i nanijeli vjerojatno najveću sramotu gradu Zagrebu u njegovoj povijesti (Zagrebačka je Filharmonija u znak stida odsvirala desetak besplatnih koncerata u Grazu) te digli na noge svu Austrijsku i Bavarsku policiju tog toplog nedjeljnog popodneva uključujući i dvadesetak konja i neka vozila koja su podsjećala na tenkove, većina njih nije ni ušla na tekmu. Tada sam shvatio da od mene nikad ne bu huligan. Samo navijač. U biti, skužio sam to nešto kasnije, kad smo na povratku u busu doživjeli nervni napad neke poštenjačine kojem su sa sjedala busa ukrali krigle koje je kupio starcima. Ni sam ne znam zašto su nas Austrijanci pustili preko grane nazad. Divljaci su ukrali blagajne, brnjice za konje, ribičku opremu… Neko je u busu provalio da u Hrvatskoj da nas nisu pustili nazad više ne bi bilo kriminala…

Anyway, tekma. Graz, nešto-Halle (Švarceneger tad još nije bio toliko popularan), pjesma, skandiranje, navijanje. Nerviranje. Imali su Španjolci kao i uvijek para (mamu im jebem konkvistadorsku) i sve je frcalo od zvijezda. Mali kosooki Kirgiz meteorske ruke Dušebajev još ni 35 nije imao (uvijek je ko neki deda bio), Ruiz, Garralda, a meni je u mozgu ostao dugokosi švedski golman plavušan preteča metroseksualca Olsson koji je na parket keljio komade crne ljepljive trake da zna di je u svakom trenutku bez okretanja prema golu. Nije mu pomoglo. Tomljanović i Gudelj su dominirali i završilo je dva razlike za nas. Malo. Užasno malo, ali bar nešto. Nisam se nadao naslovu, ali onda se dogodila Teka. Slovenac Pušnik je branio i jajima, Puc podivljao i dobilo ih deset razlike. Kupili me. Skakao sam tako divljački po dnevnom boravku da sam valjda zgnječio punđu teti Jeleni kat ispod. I onda sve isto godinu poslije protiv Wallaua. Puc u zadnjoj sekundi i trka… Peribonio, Čavar, Jelčić, Puc, Obrvan, Kljajić, Gudelj, Goluža, Tomljanović, Pušnik, Jović, Banfro… Jebat ga, žao mi ako sam nekog izostavio. Kakva ekipa…

Jučer sam opet kvario punđu teti Jeleni. Nakon dvostrukog cepelina kad je Balić u padu zafrljio nešto migoljavo, a onda kasnije i Špoljarić samo tutnuo loptu iza ogromnog Korejskog golmana. Koreja je jaka ekipa. Bili bi među prva 4 da se igra prvenstvo kod njih. Ovako su objektivno među osam repki svijeta. Ali su imali peh naletit na naše luđake vođene onim sitnim Hugom alike trenerom koji je dozlaboga dosadan dok priča i hvali se (iako još uvijek deset puta manje od Bandića), ali genijalan za složit ekipu.

Večeras razvaljujemo Ruse. Nije bed. Ali onda idemo u skupinu sa Španjolcima. Ne bu dobro. Sjećate li se brutalnog prljavog starta Pajoviča prstom u oko Metličiću negdje u Sloveniji pred 4-5 godina? E, to je goli kurac prema onom što je napravio golman Barrufet Džombi u jednom od finala Zagreba i Barce, onih ružnih godina kad je Barca bila puno previše prejaka. Ono je bio najprljaviji sportski potez koji sam u dugoj te doista picajzlastoj karijeri vidio. Englezi bi za to proglasili Maradoninu desanku, Španjolci flašu kokakole Juanitu u bulju na Marakani, Mostarci Engleza koji je slomio nogu Semiru Tuceu minutu nakon što je debitirao na Wembleyu, ili bilo ko bilo što ako je ikad igrao protiv Materazzija, ali Barrufet je Mirzu (tada deset kila lakšeg) jednostavno pederski počkaljio kad ga ovaj nije gledao i bio u naletu dva metra od stative. U koju se onda zabio svom snagom i skršio glavu. Umjesto da šugavog španjolskog šupka (ššš) doživotno diskvalificiraju i nabiju na kolac na glavnom gradskom trgu, sudac (u vlasništvu Barcelone) je samo rekao Džombi da se makne s terena.

E, to im nisam oprostio. Dakle, oni koji rjeđe čitaju moja sranja na blogu i oni koji ne shvaćaju moju zajebanciju – Ribafish ne mrzi Španjolce kao narod, nego samo smatra da je odvratno to kako oni kupuju pobjede, varaju, kradu i imaju moć nad sudačkom organizacijom. Sjetite se samo košarke u Beogradu…

I onda još smjeste Dominikoviću. Čovjeku koji teško daje golove i djeluje nekako tromo dok trči u polukontre i kontre, ali koji je fakat doslovni stup obrane (nešto ko Goluža nekad, iako me taj iritirao svojim stalnim fingiranjem faula i trzajem glavom). A obranu je u rukometu jebeno teško igrat. Samo su me u vaterpolu više tukli.

I onda mu onako pederski namjeste doping. Isuse, kako su me naživcirali. Isuse, kako će napeto bit gledat tu tekmu… Morat ću isplivat deset kilometara, bacit osam hiper turbo drkica i vezat se čelično-kriptonitnim lancima za radijator jer slutim pakao. Dobri i kvalitetni igrači, onaj rukometni Beckham-pičkica – zet kraljevske obitelji, Romero, Garabaya, Enterrios, ubojiti dida Dušebajev (večiti talent ovaj Talant – Nikita, pokoj mu duši) valjda više ne igra, ona konjina na crti i barem pet golova prednosti od strane sudaca koji će Sulića isključit čim se zakašlje i Baliću govorit da je pao jer mu je kosa masna.

Grdo. Žao mi je što neću pisat do tog dana, ali pukle su me uspomene. Samo želim da sve prođe u fer atmosferi bez vrijeđanja i da Mirza zabije neku od onih svojih «Čavrndžija» (opet Nikita, koji mi je danas…), dok stoji dvije sekunde u zraku i provuče posranom Barrufetu (o da, još brani – drugi golman) krivudavi podpimpečni felš tako da ovaj ne dođe sebi do kraja prvenstva i ode na Tibet uzgajat mahovinu. Baš kao što je onomad Mile Isaković razjebo Rica iz sedmerca, pa ovaj više nije ni jednu loptu do kraja tekme ulovio…

I da ih razvalimo toliko bolno da se uvijek useru kad budu igrali s nama i da skidaju šešir kad čuju za Hrvatsku, makar i na radiju. A ni dalje mi nije jasno kakva čuda može raditi zemlja od 4 milje stanovnika. I da nismo talenti…

Razvalili su ih već u Portugalu? Dobro, i? I ovaj put će isto. To će bit moj dan.

Ajmo dečki. Rasturite. Skužit će teta Jelena…

• napisala bi ti..veliki komentar..al rukomet mi je sad..pa…drugi put…bez ljutnje….čitamo se

  aneee • 22.01.2007. u 20:35

• što sam prva sa komentarom…opa…suuuper

  aneee • 22.01.2007. u 20:35

• E da majstore, stara dobra vremena. Ako jos neki od nas majstora sa PMF-a cita tvoj blog nek’ se javi za druzenje. A bit’ ce i kotleta

  Vugi • 22.01.2007. u 20:54

• Huh, nabrijan si opako. Udahni-izdahni… taaaako. Kotleti, veliš?

  Athena Air • 22.01.2007. u 21:14

• ovaj put našim rukometašima stvarno ide, moguće da ciljaju jako visoko…..da barem uspiju opet.

  Publisher • 22.01.2007. u 21:34

• ma lako mi s tim Španjolcima sad su se malo smirili nakon krute igre Rusije,a kad počneš pričat o Španjolcima sjeti se Realovog načina pobjeđivanja

  baljezgar • 22.01.2007. u 21:40

• Hehe upravo je moja zakonita pitala jel onaj princ još igra za smradove 🙂

  ZG dnevnik • 22.01.2007. u 21:42

• Nekako si uspio propustiti spomenuti Saračevića. Čovjek odmara s obitelji u Zadru, otvorio kafić i uživa, ja redovit kod njega. Heroj moje mladosti. Imao sam ga priliku gledati nekoliko puta dok je Zagreb gostovao u Đakovu. Nikada neću zaboraviti kad je jednom pogodio stativu iz sedmerca, a stativa se pomaknula unazad pola metra!
  A Džombinog udaranja glavom u stativu se sjećam koda je danas bilo! Mislim da mi je mama počela plakati kad se to dogodilo.
  Eto, razbismo i Ruse, ali ja kao vječiti pesimist i kritičar ne očekujem zlato, ne sa golmanima kakve imamo. Nismo imali dobrog od Matoševića u MLADIM danima uz povremene bljeskove Šole.
  Živio hrvatski rukomet!

  G. Loop S.I. • 22.01.2007. u 22:15

• Ah, kad pročitah ovaj tvoj opis što je ono govno od Baruffeta napravilo našem i Alahovom Mirzi Dž., pomislio sam da mi je netko ukrao misao/dv’je. Slažem se da je to najgori potez koji sam i ja vidio. Odnosno, možda nije i najgori (gledao sam stanovitog Vrancuza, Erica C., koji je uskakivao s dvije nogice), ali je definitivno najpodmukliji potez koji sam ikad vidio. Iako za Dominikovića nisam siguran tko je kriv, siguran sam da ne podnosim Španjolce i Talijane kad je riječ o sportu. Snose mi kolektivnu krivnju lopova, lažljivaca i prevaranata.

  Blog Koji Se Gleda • 22.01.2007. u 22:18

• e sad kad sam procito kako si se bavijo rukometom oma mi lakse i vjerojatno omda znas da se utakmice dobijaju dobrom obranom, a kad se igra cvrsta obrana tu i rezultat ne moze izostati.
  zivijooooooooo riba
  zivijooooooooo repka
  zivijooooooooo rukomet

  /Pajo Paksu/

  prilozi za bijografiju dva idijota • 22.01.2007. u 22:44

• EEEE DAA ;)) tako je stari,dalje se nema što dodat-

  joe • 22.01.2007. u 23:07

• sjecas se kada je u jednom od finala badel-barcelona u barceloni bio neki prekid jer su suci fakat previse i preocito krali, pa su svi uletili na teren, i neko je, ne sjecam se tocno ko, od badelovih duznosnika sa klupe dosao do suca, i nije ga ni taknuo, samo mu je izvuko fucku iz usta, a ovaj peder od tzv. suca se bacio na pod i poco valjat.. to je bio cisti dokaz, ako svi do tada nisu bili dovoljni, da je “velika” barca kupila jadne papcice od sudaca, i ne samo njih..

  ivan • 22.01.2007. u 23:41

• Nadahnito! Možda bi jedino bilo dobro malo pričekat s Dominikovićem. A Barrufet se bit će odgojio na Schumacher – Batiston aferi na Mundialu u Španjolskoj.

  šarli • 23.01.2007. u 00:11

• Ko nije tu loptu imal v rukami barem jemput, ne zna kakav gust taj tipican srednjeeuropski-nordijsko-mediteranski (haha) sport u covjeku budi. Valja se sjetiti da je i ludi Gips bio rukometas i rukometaski trener.

  Moja stara obvezno ima postapalicu “e da nam je jos Saracevic” …

  Pero Panonski • 23.01.2007. u 00:35

• Skromno smatram da je najveća sramota BBBa i ovog grada na gostovanjima bila u Auxerreu devedesetih, s obzirom na veličinu tog mjestašca koje su Boysi tako poharali. A ni Milano nije daleko.
  Zamisli spojiti ovu generaciju sa Ćavarom, Saračevićem, Smajlagićem, Perkovcem, Pucom, koji su to sve bili individualci, ali i tim..

  aparatczyk • 23.01.2007. u 09:04

• ja sam uvijek bio na golu jer sam po vokaciji brz i spretan i pokrivam više od polovice gola :):):)

  frkachu • 23.01.2007. u 09:14

• mislim da ćemo doći do finala, a u finalu tko zna, malo sreće i eto nas do zlata…

  topsicret • 23.01.2007. u 10:26

• Metaloplastika je fakat gazila sve oko sebe.

  Kaco Mortale • 23.01.2007. u 11:43

• ovih dana čitam Daria Džamonju i moram ti reć da me neodoljivo podsjećaš na njega

  paor • 23.01.2007. u 13:08

• Glede tvoje karijere – pa znaš valjda da na branku uvik završe škartoci.
  Glede naših – daleko su ispred ostalih po kvaliteti i u idealnim uvjetima nitko im ne može prismrdit. I pravo je čudo kako to najbolji igrači potiču iz Splita gdje je rukomet mrtav već 25 godina (uf, ovo sam morao reć – to je jače od mene).

  dida99 • 23.01.2007. u 13:41

• Jao, daj molim te napiši cjeli post/ove o žiki. Ja ga baš dobro nisam poznao ali je čovjek prejak. I njegovi treninzi petkom igraj sat i 15 pa onda 10 minuta vježbaj kontre kad više nitko ne može trčat… A što se tiče rukometa – svaka im čast, oni i ragbi su mi favoriti – dozvoljeno je dosta šore da nema mjesta glumcima kao u nogometu i košarci.

  Zlajadojaja • 23.01.2007. u 14:20

• …….. su bili meki ko dusa nedeflorirane bobe groždjice……..
  ……poprimio boju pudinga od bolesne borovnice…….

  ti si majke mi lud! 🙂

  ali kaj ce onima, molim te lijepo BLAGAJNE I BRNJICE ZA KONJE?

  orka • 23.01.2007. u 14:30

• Reci mi Ti Ribafish, kao jedan od rijetkih zajebanata koje priznajem, kako ti se svidja ovaj – KLIP? Pozdrav iz Splita!

  katolik • 23.01.2007. u 16:03

• Zdravo! Drago mi je &#353to napisao si do mene. Da, Zbigniew Boniek je vrlo dragi za svih Poljaka! Pozdrav!:)

  pijotrfieczerst • 23.01.2007. u 17:15

• hi hi, tako sam i ja na faksu igrala odbojku.. ma moš mislit… i to na sportskim susretima naših fakseva diljem juge (ne smijem napisati kako se zove…)

  seoska idila • 23.01.2007. u 17:33

• jao, kotleti…

  šljokica® • 23.01.2007. u 18:53

• ja mogu samo grist nokte i ‘gledat” rezultat ne forumu!! jel neki radio prenosi neku utakmicu pa da bar slusam???

  stefica • 23.01.2007. u 19:28

• heeej, stari svaka cast na ovom… ja sam iz mlađe garde ali sjecam se vecine ovoga sto si napiskarao… i stvarno se lijepo sjetit… ali znas sta??? sada ce nasa repka ugrabit zlato, a onda iduce sezone… zagreb igra finale lige prvaka, gradi se fina ekipa… a za dvije godine evo europskog naslova opet u zagrebu… eh, jos kad bi im se dinamo pridruzio, bar do cetvrtfinala… ma moze cetvrtfinale kupa uefa… 🙂
  pozdravljam i… napravih napokon novi post pa… navrati… 😉

  Slavonija – Bavarska • 23.01.2007. u 22:18

• naši su najjači u rukometu, tu uopće nema spora. ali strašno me smetaju neke stvari oko odabira igrača. tako već nekoliko prvenstava zaredom nema kelentrića koji brani negdje vani u vrhunskoj formi (imao preko 30 obrana u jednoj utakmici), a očigledno je kako nam fali pouzdan vratar. isto tako na neko prvenstvo nije išao zrnić, a bio je najbolji strijelac lige prvaka te godine. pa vuković, šprem…

  sjećam se svih ovih utakmica o kojima si pisao, metaloplastike malo manje, ali njihove utakmice nam je prof. vuleta prikazao na predavanju (ne zbog njih nego da nam pokaže kako im je on zabio 10 golova). slažem se da su zagreb redovito krali suci po evropi, ali isto tako su i oni redovito krali druge naše klubove. bio sam na utakmici brodomerkur – badel tamo negdje krajem 90-tih kad su za brodomerkur igrali balić, metličić, dominiković, g.jerković, d.jerković, anić… koja je to krađa bila! na kraju je utakmica završila nerješeno da bi poslije bila poništena i odigrana ponovno. a da ne govorim o dva ukradena prvenstva metkoviću, jedno koje su baš osvojili, ali su im uzeli bodove zbog laca, a drugo kad su metkovci napustili parket u zadnjoj tekmi jer je ono bilo za se izrigat.

  dok imamo zdravog balića i poluzdrave metličića, đombu i laca uvijek ćemo biti pri vrhu. ove godine nas vidim na samom vrhu.

  running man • 24.01.2007. u 00:36

• rukomet je najzanimljiviji i najgrublji sport. kad se samo sjetim kako sam u pola sata provedenih na crti dobio vise batina nego prosjecan covijek u zivotu. dovoljno je covijeku da shvati kakva je igra kad mu kazes da suspenzor ne nose samo golmani. jest da malo zulja, al sigurno je sigurno. al ipak je najsigurnije sve promatrat iz svog kauca uz oroseno velebitsko..

  chofi • 24.01.2007. u 01:03

• ma razvalit ćemo španjolce, jer su hinjavi…meni je ustvari to trenutačno najbitnije…a što će bit dalje, nek bude, samo da oni plaču.

  makedo • 24.01.2007. u 14:43