Legenda hrvatskog i svjetskog vaterpola nakon više nego uspješne sportske karijere danas radi nešto sasvim drugačije. Nikada mu neću zaboraviti niti dovoljno zahvaliti što se pojavio na prvoj dionici prve etape od Dubrovnika do Koločepa…
U Dubrovnik smo stigli dan prije prvog plivanja. Trebali smo odraditi toliko stotina stvari da sam uspio zaboraviti kupaće gaće u Zagrebu, pa smo jurili i po to, umjesto spavanja smo usred noći dočekivali doktoricu Mariju koja je jurila iz dvostruke smjene… Falilo nam je pola toga i skoro pa nismo znali gdje je Koločep, ali onda se na startu pojavio on. I odjednom se sve smirilo i RokOtok je mogao početi…
Desetak godina prije, upoznao sam dvostrukog najboljeg vaterpolista svijeta, napravili smo dugačak intervju za Playboy, a ja se oduševio elokventnošću, duhom i pojavom Mihe Boškovića. Uglavnom, on je upravo ono čemu se roditelji nadaju da će im jednog dana odrasti dijete. Diploma, sport, obitelj i prije svega – veliko srce; bez njega RokOtok ne bi bio to što jest.
Krenuli smo u avanturu u kojoj ni sam nisam znao što želim postići, da bi mi se zahvaljujući ljudima poput Mihe tijekom tog prvog dana plivanja, sve počelo kristalizirati – idemo klincima pokazati da se može dobro zabaviti i bez stalnog gledanja u ekrane. I tako je sve krenulo… Dvije godine od dana kad smo se čuli oko plivanja, pitao sam Mihu je li opet plivao do Koločepa i što općenito radi ovaj profesor glazbenog odgoja.
Miho, kralju, ti si uza sve vaterpolo titule i profesor glazbenog!? Gdje radiš?
Nakon intenzivne i uspješne karijere, vratio sam se drugoj ljubavi, glazbi. Radim kao profesor glazbene teorije u glazbenoj školi Leke Sorkočevića u Dubrovniku. Također sam aktivan na području duhovne glazbe u našem gradu.
Stigneš li se i baviti sportom? Imaš neke projekte, ili samo škola?
Rekreativno plivam, ali kada i koliko hoću
Fale li ti šampionski dani?
Iskreno, čista srca mogu reći da sam okrenuo stranicu u svome životu i posvetio se obitelji i glazbi. Sretan sam i ponosan što Petra i ja imamo četvero prekrasne djece s kojima nikad nije dosadno. Mogu reći da mi ne fali taj dio mog života, sportska karijera, što ne znači da plamen sportaša više ne gori u meni. Zbog tog naboja danas vrlo rijetko gledam sport, pogotovo vaterpolo. Teško je to gledati često.
Kako to da si došao na RokOtok, hvala ti na tome, neizmjerno. Čega se sjećaš s tog plivanja, ja sam ti zapamtio ono kad si mi rekao da plivam s vanjske strane da morski pas prvo mene pojede 😊
Rokotok mi se svidio na prvi glas i odmah sam ponudio Ribi rame za plivanje. Moje oduševljenje otplivanom dionicom ne blijedi ni dan danas. Rekao sam da u samom začetku, u veljači, čini mi se – sve je bilo dobro dok nije došao taj dan. Blago rečeno, nisam ljubitelj morskih dubina, tamnih neistraženih prostranstva. To je bila moja borba.
Ali pobjedio sam strah znajući da činim dobro, što me uvelike oslobodilo nelagode od dubokog mora. Pomogla je i statistika da nikad nikoga nije nešto pojelo odozdo. Dan danas, ponovio bi bez razmišljanja.
Svima kome se Riba nađe na putu preporučujem da se upuste u avanturu i pomognu ovu prekrasnu priču o obitelji, prirodi, domovini i slobodi koja pokreće.
Hvala na svemu!
