Srđana ćete vidjeti na većini vinskih događanja u regiji gdje uvijek nasmijan i veseo skuplja znanja i ideje za nova vina koja stvara. Tako je nastala i Orange Anarchy! Poslao sam mu par pitanja prije nego li se uživo sretnemo na Festivalu traminca u Iloku…
Srđane, tko si ti i otkud u vinskom svijetu?
Vinogradarstvo i vinarstvo nam baš i nisu tradicija pošto potječem iz obitelji profesora i liječnika, što pak upućuje na to da nam je u biti znanost izuzetno važna stvar u životu. Odrastao sam i živim dan danas u kući u centru Križevaca i pravi sam city kid, iliti “gradski štakor”.. Uz vina imam još par velikih ljubavi, a to su glazba, gitare, knjige, ekonomija i kviziranje. Imam čak i bend u nastajanju (smijeh)… Mogu se pohvaliti da je moja kviz ekipa “Untergrunt” jedini koji su kao debitanti ikad pobijedili na PubinKviziciji u Križevcima.
Kako gledaš na današnje stanje i trendove u vinarstvu?
Što se tiče vina i vinarstva mislim da tu treba uvijek imati dozu skromnosti. Ono što je meni super ne mora biti i drugima. Pretjerana samouvjerenost često muti pogled na realno stanje. Također čovjek uvijek mora imati volju za slušanjem, proučavanjem, usvajanjem novih spoznaja, eksperimentiranjem i bistrenjem novih ideja. Stvari treba gledati otvoreno. Upoznati što više ljudi i kušati što više vina. Kušati, kušati, kušati…
Kad je krenulo s vinogradarstvom i vinarstvom?
U Križevcima i potkalničkom kraju je tradicija imati neko trsje, klijet i raditi vino. Tako je i moj deda oko 1980. godine podigao vinograd da bi radio vino za vlastite potrebe, a kako sam ja uz njega bio jako vezan tako sam od malih nogu puno vremena provodio s njim na bregu. Tako je i nastala ljubav i interes za vinogradarstvo i vinarstvo. Kasnije sam taj vinograd naslijedio, rekonstruirao, proširio i kupio još jedan.
Inače, zanimljivo je da uopće nemam klijet – kompletno vinarstvo odvija se u podrumu obiteljske kuće u Križevcima, i zato me neki nazivaju “gradskim vinarom”, “vinarom iz Centra” i slično… Vinarija je još uvijek hobističkog tipa, iako sam počeo lagano prelaziti te gabarite. Skorašnje registriranje OPG-a je vrlo izgledno.
Od koga je došlo svo znanje?
Prve stvari u vinogradu i podrumu (zaštitnik podruma je inače Lemmy iz Motorheada, pokoj mu duši) me naučio deda. Također sam imao veliku sreću da sam upoznao jednog fantastičnog VVV inženjera Stipu Stipića koji je cijeli život radio u Savjetodavnoj službi, bio je prepun znanja i iskustva, volio puno pričati i prenositi svoje znanje. Kad je otišao u penziju otvorio je mali ured u kojem je pomagao ljudima oko vinograda i vina. Kod njega sam znao danima sjediti, slušati priče i učiti nove stvari, a katkad toliko da uopće ne bih ni otišao u školu. Kad ti je zanimljivo – vrijeme leti. Roditelji su naravno znali biti ludi zbog toga, al kaj da im ja radim (smijeh)…
Što sve radiš u svom „gradskom podrumu“?
Traminac nije jedina sorta od koje radim vino. Uz “Orange Anarchy” koji je čisti traminac, ove godine napravio sam još pet vina. Sve skupa u vinogradu imam 15 sorti, od kojih su neke posađene samo u svrhu eksperimenta da vidim kako će se ponašati u prirodnim uvjetima kalničkog vinogorja. U biti, taj vinograd je kao mali ampelografski atlas. To je ona potreba za stalnim proučavanjem i eksperimentiranjem. Sin fizičara, genetika čini svoje (smijeh)…
Zašto traminac?
Traminac izuzetno volim kao sortu, za mene postoje dva kralja vina, traminac i rajnski rizling. Imao sam ga u vinogradu, znao sam mu karakteristike i bio zadovoljan, koristio sam ga za pojačanje kvalitete bijele mješavine. Tako mi je i pala ideja na pamet da bih ga mogao raditi kao monosortno vino. U vinogradu ga imam dvije varijante, mirisni i crveni.
Moram napomenuti kako traminac u kalničkom vinogorju nije uobičajena sorta, znam još samo za dva vinara koji ga rade. No kako sam počeo proučavati rad i vina slovenskih vinara iz Goriških brda, tako mi je pala na pamet ideja kako bih mogao pokušati napraviti jedno amber ili oranž vino i dobiti nešto novo i drugačije.Daljnjim proučavanjem utvrdio sam da u Hrvatskoj nitko ne radi traminac u maceriranoj varijanti, odnosno, nisam uspio saznati da ga netko radi – ispričavam se ako sam pogriješio.
I tako sam shvatio da imam mogućnost napraviti nešto novo i drugačije ne samo u kalničkom vinogorju, nego i općenito te otvoren teren za isprobavanje vlastitih ideja, pa sam 2014. godine odlučio probati napraviti prvi oranž traminac. No kako je godina bila katastrofalno vlažna, grožđe je bilo loše i morao sam odustati te je prvi Orange Anarchy stvoren 2015. od traminca i chardonnaya u omjeru 70% – 30%. Kasnije “Anarhije”su bile čisti traminac, izuzev 2018. godine koja je napravljena od traminca i žutog m muškata. Maceracija traje 10 – 15 dana, ovisi o tempu fermentacije, varira od godine do godine.
Zašto pak Anarchy?
Mislim da je iz prethodnog jasno kako mi je glazba izuzetno važna stvar u životu. Odrastao sam na rock’n’rollu, poglavito na punk-rocku, Ramonesi su mi najdraži bend na svijetu, a anarhija pojam koji se uz to jako često vezuje. Naravno, nisam ciljao na anarhiju kao neko bezvlašće i kaos. Moja pokojna mama često je pričala kako je anarhija zapravo jedno utopističko – savršeno društvo u kojem su svi ljudi dobri i razumiju se te nije potrebno postojanje represivnog aparata poput vojske i policije. Znači, peace & love. 
U biti, ja s tim vinom jašim tu anarhiju kao svoju neograničenu i čistu slobodu stvaranja i kreativnosti bez da ikome smetam i ulazim u nečiji prostor.
Ne smijem zaboraviti ni na pomoć svih prijatelja koji mi pomažu kad treba te bez kojih cijela ova vinska priča bi bila puno teža za ostvariti. Godišnje dobijem oko 100 litara “Orange Anarchy”, a plan je da se ta količina poveća. Sve je totalno ručni rad, namijenjen svim dobrim ljudima koji vole uživati u vinu. Napominjem da pri tome trebaju biti oprezni jer je alkohol 13-14%, ovisno o godini. Vino još nije na tržištu, može se probati kod mene u podrumu, odnosno Untergruntu. A moći će se probati i na Festivalu traminca, 22.05.2021. u Iloku, gdje će se moći probati berba 2019 i berba 2020.
