Martinje, Šprintača, tajna austrijske himne i još puno toga u Pitomači i okolici
Nedavno smo po prvi puta ozbiljnije „zapeli“ na sjeveru Hrvatske u prekrasnoj Pitomači, i onda se vrlo brzo odlučili vratiti. Povod je bila jedinstvena Martinjska šprintača na Kladarskom bregu
Manje od dva sata vožnje od centra Zagreba treba vam do Pitomače, podravske općine priključene Slavoniji, smještene između moćne rijeku Drave i pitoresknih brežuljaka Bilogore. Nakon što smo se pred par mjeseci oduševili Križnicom (bivšim jedinim naseljenim otokom Hrvatske koji nije u Jadranu) te obilnom i kreativnom kuhinjom Zlatnog klasa u Otrovancu, dobili smo poziv i za jednu klasičnu manifestaciju s nesvakidašnjim dodatkom.
Naime, u TIC-u Klopotec na Kladarskom bregu i ovdje se klasično slavi Martinje, ali prije same martinjske mise, po prvi se puta održala i vinska trka, popularno nazvana Martinjska šprintača! Ako ste čuli za pivsku milju, ovo će vam se svidjeti, svi oni koji ne volite cugati, napustite blog…
Uglavnom, TIC Klopotec je moderno zdanje na vrhu brega, opremljeno za uživanje u svim prigodama, od krstitki do momačkih, pa je tako TZ Pitomače na čelu s neumornom Ivonom okupio hrpu lokalnih trkača, koji su oformljeni u dvojke trebali trčati dva kilometra nizbrdo i uzbrdo po dosta strmim Bilogorskim brežuljcima i Aršanjskim putevima. Problem je bio u tome što su na početku i na svakoj okrjepnoj stanici – morali popiti po gemišt. I to, nakon aperitivne rakijice, prije starta dva deci, nakon 500 metara tri deci, pa na 1.500 metara pola litre i na samom cilju još litru gemišta. Ali iz jednog bokala s dva čreva – gemišt za zaljubljene! Dakle, masakr!!!
Bilo je lako gledati ove veseljake kako se muče, i skidamo im kapu, jer su to odradili nevjerojatnom lakoćom i brzinom. Dakle, jako smiješno, pogotovo ako ste publika i navijač, što nas je ponukalo da s našim starim frendovima, Ivonom i Mirom iz Vinarije Chresno (s obližnjeg brda, deset minuta pješke), odradimo mini dvoboj – eksanje gemišta u dvoje na slamku! Nije lako… Još kad shvatiš da ti bježe pa moraš ubaciti u petu, ajme…
Da skratimo, dobili su nas za dvije sekunde, a mi smo ostatak dana bili fino pripiti, tako da još jednom svaka čast šprinterima na rezultatima. Prvi pobjednici i u povijest upisani Martinjski šampioni 2025. su Marko & Antonio iz Velike Črešnjevice, koji su objeručke prihvatili prvu nagradu – vikend u prekrasnoj Villi Lipica – Pitomača, Aršanj. Veliki pljesak su zaslužile i jedina ženska ekipa koja je samo zbog trke došla čak iz Voćina, tako da se ne bojimo za sljedeću godinu, prijave su u tijeku!
Tek tada je uslijedio pravi show s tamburašima, cateringom s izvrsnim krvavicama i zeljem, proglašenjem pod mikrofonom Aleksandar Lazić (a di je Bara?) i vrhuncem dana – Martinjskih biškupima koji su zatvorili sezonu mošta i proglasili onu vinsku. I još je Kasandra bila Kuma!!! Tulum je mogao krenuti i onda je uslijedilo opće veselje do tko zna kad. Velike pohvale na izboru vina isključivo lokalnih vinarija.
Kako bismo šampionima pojasnili što sve mogu raditi sa svojom nagradom, i mi smo se smjestili u Villu Lipicu nedaleko Klopoteca (kad si malo spiješ podsjeća na vodotoranj), i uživali u velikoj kući s vanjskim bazenom, jacuzzijem, ogromnom konobom s vlastitim vinima Harsan te apsolutno predivnim pogledom na žuto jesenje ofarban vinograd niz breg. Kasandra je opako zagrizla da tu proslavi rođendan jer stane barem 30 ljudi, a može spavati desetak. Vrhunski uređeno, svaka čast, kontinentalni turizam je sve zanimljivija i izglednija opcija za moderan turizam…
Večer smo proveli isprobavajući mlada vina vinarija Chresno, uživajući u nepatvorenim okusima ovih vrijednih ljudi (Solaris im je čudo ove godine!), a ujutro prošetali usnulom Pitomačom, našli jedan Geocache, pojeli mastan burek (za bolje ni nismo bili nakon toliko gemišta, ali Martinje, helouuu) i otišli u deset minuta vožnje udaljenu Grabrovnicu do rodne kuće/muzeja Petra Preradovića, gdje se od našeg zadnjeg posjeta dovršio i edukativni vrt iza same zgrade muzeja.
Uz stručno vodstvo nevjerojatno ugodnog i elokventnog kustosa, saznali smo hrpu novih zanimljivih podataka (jeste li znali da je Preradovićeva kći autorica teksta austrijske himne!?), prošetali kroz zelenilo i obećali pozvati ljude da češće posjećuju muzeje. Pa češće posjećujte ovakve lijepe muzeje, jeste čuli! 🙂
Za kraj, još desetak minuta vožnje do starog podravskog sela Kladare i posjet etno zbirki Bakine priče na adresi Kladare 83. Zbirka koju sakuplja, održava i o njoj priča živopisna i prekrasna gospođa Vesna, koja brine o pet prostorija u kojima kao da je vrijeme stalo pred stotinu godina. Pisanice, zdjele, kreveti i stolice, stare peći, kuhinjski pribor, slike, namještaj i pomagala, sve je u toj kućici koja podsjeća kako se živjelo nekada.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Teško, skromno, jednostavno, a opet se živjelo, u svakom slučaju – vrijedno posjeta. Bakina priča spada pod Udrugu „Čuvarice kulturne baštine“ iz Pitomače, a najaviti se možete Vesni na 098 802 430 ili Majdi na 099 509 1839. Možda je vrijeme da upišete radionicu tkanja, štrikanja ili čejanja perja? Nikad se ne zna koja su zanimanja budućnosti…
Hvala još jednom Pitomači što nas je ovako lijepo primila i ugostila, sljedeći put vjerojatno na Advent, a treba još i biciklirati, jahati, popeti se na najviši vrh Bilogore – Kulu bilogorsku, brati gljive, slikati se u Maloj Črešnjevici i kraj radarskog centra na Aršanju, zaleći u polje kamilice… I popiti još koji gemišt uz kruh od koprive, enivej, vidimo se brzo!
