Kvadrilema

Digo sam se u pol osam.
Imo sam jasan cilj.
Pa sam se spremio.

Skuho sam si jaču turčicu, ispeko uštipke, našo neki zavučeni retro pršutić i zalego uz snimljenu snimku skokova na Jurosportu.
Ko Beg.
Tak mi je Gubec bil masan…

Još da nisu pobijedili Austrijanci, ali samo 20 dana do Planice, pa će Harri Olli do boli!!!

Teško je u mojim godinama nać slobodan dan.
Ali je danas Rok s mamom na dedinom rođendanu, a kak je puhalo ionak ne bi mogli hopsat po Bundeku – Max, hvala za pištolj, izgubili smo ti metak.

Još je teže odbiti desetke ponuda za seks, duboki razgovor ili butansko-laošku masažu te odlučiti ne komunicirati ni sa kime i napraviti sam svoju generalku.
E da.
Ono kad digneš a ne samo pomakneš Alan Fordove kad brišeš prašinu i ne opereš sve podove s istom krpom.
I sagneš pokupit muce ispod kreveta.
One daleke…

Kako se generalka potrefi cca dvaput godišnje, tako neću puno daviti, osim što sam danas:
popravio ulazno zvono,
dvije kvake,
zalijepio strgano ogledalo tak da se skoro ne vidi,
oprao sve površine osim sebe, zidova i prozora (nije ni ekvinocij ni solsticij, halo!?), skuhao juhu,
ofarbao crn(u drven)inu di se zgulila,
ofarbao bijelo di sam zasro s crnim,
ofarbao crno di mi je opet prešlo bijelo uz gunđanje,
oprao parket di je curilo,
obilato kakio,
oprao i složio dvije runde veša,
ubacio u kotlić ono kaj bude plavo tjedan dana, to me tak veseli, ko da frenda imam,
prebacio sol u šećer i probao vratit,
očistio gepek auta za put na prvenstvo,
našao tamo pet Playboy kalendara metar i pol s metar, pa ako neko oće,
prebacio slatko u fridžu na gornju policu,
suhomesnato stavio na srednju, a donju prepolovio na pivu i kiselo,
pozdravio se s jednim mrtvim patlidžanom, dva kivija strukture kokosa, i zapisao sve što treba za dućkas,
razmislio treba li žrtvovati pivce kojem je prošo rok,
suočio se s recesijom,


očistio moču nakon pranja,
izvadio dva puzzla iz usisavača (oću novi, slušam savjete!),
složio cd-ove po brojevima,
odvojio pornjave od Pocoya,
pokušao spojiti printer,
odustao od spajanja printera,
psovo Anavie što uči i nemre mi doć složit mrtvi Firefox,
skinuo rekord u Geočelinđu,
dvaput,
očistio detaljno Rokovu sobu da sutra preselim tam njegov krevetac jer dolazi garnitura,
izvadio volan autića ispod nožnog nokta,
stao koljenom na pikulu,
plakao isprva glasno pa tiše,
stavio mobitel na stol dok sam čistio zahod,
spržio odvod bidea solnom kiselinom,
opro tri balkona,
poslo starcima paket sa starim majicama i hlačama te čvarcima,
ne dovršio fuš,
odnio smeće,
odlijepio pivske etikete s flaša na balkonu,
zalio cvijeće i dodo frišku zemlju na onu staru, dakle – beton, bem ti zimu,
shvatio da mi je začinski vrt spao na pšenicu od Božića,
u razgovoru s frendom zaključio da se u korizmi odričem debila koji su se odrekli nečega glupog,
išao provjerit zvono,
zgrijo sarmu,
lego.

Taman je bilo osam i nešto.
Stavljam krpe na krevet, onako fino da mrvice padaju kroz neku rupu na poplun kolko god pazio, pušem u žlicu i palim telku.

Kad tamo – milina…
Na prvom onaj iritabilni što cijeli život loše glumi advokata vodi loš kviz – ali kviz je ipak kviz.
Dinamo i Slaven Me Lupo na drugom, odma se sjetim kad sam pred pet let na jedinoj tribini u Koprivnici mudro reko Tomiši – “ajmo skupit pare i kupit malog Vručinu, bilo bu od njega nešto”. A Tomiša mi samo doda još jednog Pana…
Na Švabi – Hrvatska traži žlijezdu. U biti, po voditeljima – Hrvatska traži venu. Kaj je ono skroz desno? Pup avokada? Ali kad su meni tak simpa ti nesretnici…
I na Novoj – Farma. Voditeljice, Žena španga i Žena kojoj na kapke stave težak sloj azbesta tako da ne može dić trepavicu veličine tekuta pa izgleda drogirano, a i refleksi su joj takvi… I hrpa lezilebovića koja si može dopustit da tri mjeseca niš ne radi. Doduše, Mlinka je uživo skroz ok tip, još da pije bio bi sjajan. Ali moj favorit.

Pa sam šaral daljincem i još zaklo slaju od jagode iz Lidla.
Gušt.

I onda bonus – još i izbor za Miss.
Jedna četvorčičičićica i jedna crvena frčkava.
Neće to na isto stablo…

Dobro je da u žiriju sjede ljudi koji ne vole sise, sisu u životu više ne primili, pederi…

Prekrasno ubijenih sat i pol.
Sad sam miran mjesec dana

Iako mi se još nije slegao želudac od Dore.
Prvo sam bio tužan jer drug bloger Drito Konj nije prošo u finale, a taman sam si bil popil malo na Wine & Gourmetu, Markežiću, čuvaj onaj Syrah!
Onda sam bio tužan jer sam gledo finale.

Nakon bijednog pobjedničkog tuljenja onog gay mini-matadora koje zvuči kao da ga rogovima o zemlju arene dokusurava kraljevska nadrkana bivolčina, i koje je pobijedilo iz jednog jedinog razloga jer je ove godine nakon Mutića bio red na Tuljića – izgubio sam volju i za smijanjem.
Koja bijeda, koja tuga, koje ponižavanje.
Čak su i oni reciklirani foleri od prošle godine imali bolji pjesmuljak.

I ono plavo siroče što mekeće iza Pedra a nisu joj ni ime spomenuli…
Ajmo feministice, di ste sad?

Kaj će tim Tuljićima još love?
Pa ne mogu imat više.
80% Hrvata pjevulji te debilne napjeve danju i noću, imaju desetke tisuća kuna dnevno od tantijema, slavu, dvorce, i oni hoće još i još…
Hrvatska estrada je ko Hrvatska politika.
Znaš da su lopovi na vrhu i u oporbi, i jednostavno ne znaš kome bi dao glas.

Al bar nije prošla klapa s lošom pjesmom ni trio pan-pek…
Zašto samo glavni frajer u klapi smije mahat rukama?

PS
Ko je najbolji detektiv među pokojnicima?
R. I. P. Kirby…

Koji gusar najviše njamra?
Kapetan kuka…

Kako se u Bosni voditeljici kaže da gurne auto?
Fato Rinni…