Koncertna sezona, ko prstom u ajvar…

1.4K

U petak igramo Pub quiz protiv ekipe Dada Jihad.
Ekipe u kojoj sam poniko.
Mario Kovač, Robert Lojpur, Neno, Ivan…
Pakao, rat mozgova, armagedon, Karlovačko…

Istovremeno, u Močvari su Overflow, a u Rijeci počinje Hartera, festival koji bi se trebo valjda zvat Hartija jer se održava u napuštenoj tvornici papira, čudu građevine, ogromnih propalih i sablasnih hangara veličine Velesajma na deset minuta hoda od centra grada?
Genijala!
Sori Overflow.

Čudo nad čudima arhitekture, sjajna atmosfera, seksi Riječanke, bivši učenici i prilika da konačno uživo vidim Elvis Jacksona i One Piece Puzzle (iako dolaze i u Purgeraj u srijedu!).
O Letu 3 da ne govorimo, da se malo zdebljam i pustim kosu mogo bi i na stejdž…

Dakle, ako neko oće samnom kliom oko 9 put Rijeke nek se javi odma, ali ujutro nastavljam za Kukljicu u posjet Junioru

pa nema nazad.

Ko me prima u Rijeki na počinak meki?

Gdje ste sada riječke koke,
da mjenjamo sličke?

I ko ima siguran antiantipurgerski parking u Zadru sa subote na nedjelju?
Fala unaprijed.

Slijedi davljenje mene mojim glazbenim neukusom,

al mnogo mi se sviđa koncertna sezona…

Nakon posjete Mališi Sladislavskom vraćam se na nešto još luđe od Hartere, bar meni…

Nedjelja, Zagreb, SC, 21.00, dame i gospodo…

The Poguesi u punk rock verziji, irski tulum u američkoj režiji – The Flogging Molly.

Prilika da obučem kilt, ločem i urlam od sreće.
Ajme, kak se veseliiiim, znate ono kad imate neki dragi bend, baš ono za dušu, i svoju stvar od njih i oni ti dođu u tanjur!!!
Trk po ulaznice u Dirty Old Shop i ko ima kraći kilt i seksijiju škembu od barba Ribe – ima pivu!

A onda Jarun i T-mobile, budući Tele2 InMusic festival…
Samo KUD Idijote bi mogao cijelu večer slušat, a tu je i onaj ludi Kiril s onom crnkinjom kojoj bi ratluk iz uha jeo… Uf…

Prvi sedmoga je rezerviran za KSET i NoMeansNo, petog se ide na Toy Dolls na RokajFest, i onda šesnaestog do Velike na istu pljeskavicu i Dirty Old Festival jer mi je tamo baš lijepo…

I to je sve za ovo ljeto, sestre mi!!!!

A sad svi kupit Cosmo jer vas tamo čekaju slike mene

i kraj ovog teksta…

Ajmo, brzo na kijosk, ajmo, troja usta hranim, hop, hop…

Zašto muškarci krivo odrastaju 4

Nedavno si je jedan dječak htio otvoriti dušu, i umjesto da to ispriča svojoj mami – svojim riječima napisao kako bi u životu trebalo pravilno postupati i komunicirati s djevojkama. Iskrena ispovijest devetogodišnjeg Aleca Grevena u knjizi “How to talk to girls” stvarno nam govori neke gole istine koje muškarci zaključuju kad im tek počinju rasti brkovi, a bogami stoje i kad im brkove razgrnu bijeli pramičci. Ali nebismo mi bili mi da ih često ignoriramo ili izvrćemo u razdoblju između tih navedenih faza. Očigledno je da je taj dječji svijet bolji, jednostavniji i plemenitiji, i da mužjaci kad-tad shvate da su žene unatoč svim svojim mijenama – nježno ali samoniklo cvijeće oko kojeg treba puno pažnje i njege da bi postalo uzorna lončanica. Koje treba svog viteza. Ali gdje se i kada dječja zbilja pretvara u nešto drugo? Zbog čega muškarci mijenjaju te iskrene klinačke stavove i istine, postaju proračunata govna i jesu li ti zaključci uopće ultimativno mudri i primjenjivi tijekom cijelog života. Ili bi nam pak trebao samo malo strožiji odgoj? Pa pogledajmo neke rečenice/istine iz knjige.

1. Budi sa samo jednom curom, ne pokušavaj biti s više njih istovremeno

Teorija: Muškarci nisu za multitasking. Maksimum nam je istovremeno gledanje tekme, žvakanje pive i puštanje vjetrova. Ali misao da bi mogli provesti cijeli život od cca petnaeste do stopetnaeste s jednom osobom baš nam i nije neki vrhunac jer se volimo igrati i istraživati i vodi nas misao da su kod susjeda jabuke uvijek zrelije.
Tajming: Prve simpatije se javljaju negdje u osnovnjaku, ali tad nam se još toliko ne osvaja. Onda smo u fazi skupljanja – sličice, autići, rekordi u igricama i to. A kako još nismo za seks, cure su nam dosadne jer ne znaju igrat nogač i očajne su u komjuterskim klanjima. Među ekipom, frajer je onaj ko ima više nečega. Neki imaju bogate starce pa se prave skupim tenisicama, reketima ili satovima, neki pak svu pažnju usmjeravaju na čitanje, treći se bace u glazbu… S prvom neseksualnom vezom u stvari ne znamo što hoćemo i čisto iz dosade krenemo šarati. Iz medija u međuvremenu saznamo da grudi naše djevojke i nisu najsavršenije na svijetu, guza najprćastija, kao i da postoje njene prijateljice koje nas gledaju onako kako nas je i sadašnja nekad gledala. Pa krenemo u osvajanje. I lupamo glavom o zid jer smo zbog par minuta lošeg žuljajućeg trljanja poništili nešto što je moglo biti divno…
Zašto kvarimo idilu: Muškarci se plaše dosade, monotonije. I volimo se igrati i skupljati igračke. I imati više igračaka od drugih dječaka. Kad jednom shvatimo da naša cura nije tu samo zbog nas i prvi put se ozbiljno posvadimo – idemo probati okolo. Velik dio odgovornosti je na nama, ali i vi se znate uljuljati u vezu i ne činiti ništa da biste je poboljšale, osvježile. Ne tjeramo vas da nam u krevet dovedete sestre mulatkinje ni da nas uronite u kotao s čokoladom, ali ako fakat ne dajete ništa, mi ćemo otići…

2. Nađi baš onu koja ti se sviđa, makar to trajalo godinama

Teorija: U osnovnjaku sam bio zaljubljen u Moranu jer je bila pametna i zgodna. Sendviče sam silom uzimao od Bube. Šlatao sam Sašu jer je među prvima dobila cice, i imala sporije reflekse. Što mi je pogodovalo jer sam bio deblji pa bi kod Sandre često fasovao šamar. Uglavnom, sa svima sam se više družio nego s Moranom, jer me nje bilo strah, jer sam mislio da je pametnija od mene pa zašto bi se onda družila samnom ako sam manje pametan. Ako ti doma kao klincu ne usade samopouzdanje, nisi se baš usrećio, i malo ćeš teško ući u svijet odraslih neokrznut. Morana se palila na Sinišu koji je najbolje igrao nogomet. Ja sam očajno igrao nogomet ali sam pisao dobre zadaćnice iako zbog č i ć nisam nikad imao 5. Pa nikad nisam bio s onom s kojom sam htio. Više nisam vidio Moranu. Niti ću.
Tajming: Uvijek se nekom sviđaš, ali najčešće na tebe ne padaju one kojima bi jeo travu iz ruke. Sranje nastaje ako si prelabilan da odustaneš od bitke za savršenu i prepustiš se nekoj velikookoj samo zato da imaš nekog kraj sebe. Otprilike u trećem srednje. Onda si ni vrit ni mimo jer shvatiš da si šupak pa samo gnjaviš nesretnicu koja ti visi s ramena i na kraju joj slomiš srce na prvom tulumu.
Zašto kvarimo idilu: Zato jer smo najčešće kukavice da priđemo, a kad i priđemo, najčešće ne kužimo vaša pravila.Ono, da se vama igra, vrti oko malog prsta i da ne želite popustiti od prve. A ne shvaćate da su nama pune gaće. Jednom kad skupimo dovoljno hrabrosti da priđemo idealnoj – ona više nije idealna. Naime, kroz godine hodanja i biranja metodom pokušaja i pogrešaka previsoko smo digli standarde i na kraju nas više ništa ne može zadovoljiti. Čuvajte se muškaraca koji previše razmišljaju i svaki put kad ih vidite da boraju obrve – iznenadite ih seksom…

3. Treba imati strpljenja s djevojkama i ne navaljivati

Teorija: Strpljenje? Mi koji smo morali plakat kad je Tito umro, dakle generacije koje poamte crno-bijele televizore – možda i imasmo strpljenja. Ova današnja deca, nikako. Muškarac bi danas htio seks nakon prve kave, žena nakon bonus pakiranja od 500 grama + 200 grama gratis. I tu sve puca. Kod žena vrijeme potrebno za baridbu raste s njihovim godinama. Tako ćete za jednu klasičnu MILF (mother i like to… uf… rimuje se s “tlak”), razočaranu u muškom rodu trebati plesti mrežu mjesecima. Što su žene mlađe, kraći je i put ulijetavanja, no koliko god on kratak bio, puno je duži od prosječnog muškog fitiljčića… Uostalom, što je za očekivati od bića kojima ne treba predigra…
Tajming: Do kad treba imati strpljenja s osvajanjem, šarmiranjem, pričanjem? Dok ona ne naleti na kretena i onda ti se nakon seksa s njim isplače na ramenu i prizna da je pogriješila? Na silu se ništa ne postiže, ali neke žene stvarno ne znaju granicu odbijanja. I zato, što prije naletimo na nekakvu takvu, to bolje jer ćemo prije preboljeti i shvatiti da vas ima i loših, jako loših.
Zašto kvarimo idilu: Kad dobijemo izljev sperme u mozak ne shvaćamo da ste s nama mislile imati nešto nakon sedme kave a mi smo vas primili za ruku nakon šeste i sve upropastili. Kad pomislimo da nas zezate, dignemo sidro i odemo na manje zahtjevno putovanje. Nastali smo od životinja, ne od fikusa, i kad nam prekipi s vašim odugovlačenjem – dižemo sidro i idemo dalje. Kupite si zlatnu ribicu i na njoj isprobavajte koliko će dugo moći bez hrane. Nas poštujte ili nam nemojte davati lažne signale.

4. U životu treba naći prave prijatelje koji ti neće oteti djevojku i znati prepoznati pravu za tebe

Teorija: Muška prijateljstva su u početku bazirana da bistriji klinac traži manje bistrog koji ima više igračaka. Kasnije se to pretvara u potragu za nekim Perom koji je magnet za djevojke, pa se u njegovoj blizini uvijek počnu stvarati neki frendovski sateliti koji bi isto htjeli komadiće torte. Prijateljstvo do groba je čista izmišljotina i uglavnom služi za izvlačenje od cure za bijeg na pijanku (e, ono, Štefu je momačka, kužiš, ono, moram…). Pravi su prijatelji oni koji ti pomognu nosit tonu šute kad imaš adaptaciju, a ne oni koji te tapšu kad si slavan ili pri parama, pa se često znamo razočarati u tipovima koji ti, kad si u krizi s curom, odu tješiti nju i najčešće podlo i jadno stave točku na v. Postoji jedna teorija da muškarci najbolji curolov obavljaju u parovima, od kojih jedan treba biti ekstremno sisni, a drugi ekstremno guzni tip. Ali kako je to samo teorija, većina lovova završava pod šankom.
Tajming: Kad se kristalizira neka škvadra ali se u njoj pojavi i prekrasno djevojče. Pa više ne znate je li vam tu dobro zbog frendova ili te male plave koja se odjednom nepozvana nasrala, zbog koje su svi dečki nekako drukčiji a ni vi ne možete a da je ne škicnete svako malo. Početak faksa.
Zašto kvarimo idilu: Muško prijateljstvo je jaka stvar, ali seks je ipak jača. Pogotovo pod utjecajem alkohola koji briše prijateljstva kao aceton mrlje od flomića sa stolnjaka. Pijani muškarac, nažalost, ispred sebe vidi samo par dojaka i možda jedno oko. Dovoljno. Kad se otrijezni, kasno je. Teško je odabrati savršenog prijatelja za cijeli život, i puno se puta razočaramo, ali život bez žena bi bio manje kompliciran, dok je život bez frendova apsolutno besmislen. Pa zato uvijek oko sebe imamo ponekog debila koji nam ponekad zabije oštar tanan nož u predklijetku. Tko nam kriv. S druge strane, koliko god nam prijatelj bio dobar, ne smije se slušati njegov savjet. Ako ti kaže iskreno, a ti si zaljubljen ko sivonja, samo ćete se poklat. Ako ti povlađuje, na kraju će ti se spanđat sa ženom. Nije lako…

5. Djevojke vole cvijeće, ali ne vole opsjedanje

Teorija: Kad smo djeca, lako se sagnuti i ubrati tratinčicu. To je baš slatko. Ali kad si na kraju srednje već pobrao cijelu livadu uz ružičnjak njenih staraca i susjeda – nisi joj više toliko mio. I ako joj i pobereš pola Velebita, neće imati toliku vazu. Kasnije imamo love za cvijeće, ali nam nije u mentalnom sklopu da shvatimo zašto se netko raduje svježe ubijenoj kombinaciji stabljike, listova, latica i tučka. Muškarac koji stalno poklanja cvijeće je mudar ali proračunat. I mi volimo čevape, ali to nije razlog da nam na svaki dejt donosite veliku porciju s više luka. Opsjedanje je karakteristika napornih muškaraca koji su se jednom u životu dugotrajnim i napornim upucavanjem ipak uspjeli ogrepsti za snošaj i vječno ponavljaju taktiku. Same ste si krive – nađite one koje popuštaju takvim likovima i dezintegrirajte ih, pa ćemo svi biti sretniji.
Tajming: Cvijeće poklanjamo kad pitamo mamu ili starijeg brata – kako da uletimo. Dakle, krajnji stadij. Petnaest godina. Prvi put kad ne dobijemo seksa na buket, nadurimo se i odustajemo.
Zašto kvarimo idilu: Djevojke žele znak pažnje. Čokolada ili liza su divan znak pažnje, ali pokažite mi prstom ženu koja neće nakon tri slatkiša početi unjkati kako je debela i da hoćete od nje napraviti Maricu iz jedne njemačke bajke. Mi želimo inovativnost, novitete, iznenađenja. Mrzimo kolotečinu, mrzimo vaše kolotečne poklone iz kataloga i smatramo da je poklon koji smo sami smislili ili napravili nešto stvarno jako vrijedno. Mi ne volimo poklanjati cvijeće jer ne postoji ekvivalent koji bi nas zadovoljio. Ali kad vi volite cvijeće… Što se pak opsjedanja tiče, ako ste nam već dali broj, onda nam i dajte razlog da ga izbrišemo. Kulturno i pristojno. Ili se drugi put nemojte zapiti i plesati na šanku pa dijeliti posjetnice kao kokice…

6. Jako lijepe cure su kao jako skupi automobili – puno troše. Zato je možda bolje odabrati normalnu curu

Teorija: Kako prepoznati normalnu curu? Mali Amer koji je napisao ovu knjigu (meni to više djeluje kao da je ispunio informativku – sitnu bilježnicu u koju je osamdesetih razrednica pisala roditeljima sranja koja si složio u školi) kaže da su mu idol curice koje žele biti cheerleadersice, plave, našminkane i nakinđurene. Muškarci kad stasaju i odrastu shvate da takve cure baš i nisu najpametniji izbor za životnog partnera, ali kad nažalost nama upravljaju dvije glave. Ja i danas ne znam što je to normalna cura, ali znam da želim provesti ostatak života s jednom. Ali kad vidim da ona ima plan i program u koji me želi ukalupiti poput ne pretjerano bitne puzzle (ne one rubne niti zadnje nago neke s oblakom ili morem), koliko god ona prekrasna i inteligentna bila – bježim poput Usaina Bolta…
Tajming: Kad roditeljima dođemo s pitanjem zašto Ivana ima dečka koji već ima bradu i vozi Hondu i jel bismo i mi mogli dobit auto za rođendan. Istina je surova, ali krajem osnovne lagano počinjemo shvaćati da najatraktivnije cure ne odnose odlikaši, koliko god se naši roditelji zaklinjali u to. Eto mama, zato nikad nisam dobio peticu nakon drugog srednje, a ne zato jer sam ljenčuga!
Zašto kvarimo idilu: Krenimo od toga da nemamo bogate roditelje ni sposobnost udaranja kožnog mjehura, ali da baš nismo ni Nevenoliki, pa slinimo za misicama. Onda shvatimo da nemamo šanse pa tražimo zgodne a pametne. Ali te su se odmah uhljebile, dok smo mi još trtljali po komodorcima i ranim PS-ovima. Onda bi trebali biti s nekom sredinom. Normalom. U rangu Škode. Ono, dobar motor, ali izvana ne baš. Pa budemo sa Škodom, ali se okrećemo za Ferrarijem i Lamborghinijem pa se Škoda duri. Svejedno, kad shvatimo da je servis i registracija za ovu našu 1000, a za onu jurilicu 100.000 kuna, možda ono dijete s početka priče stvarno i ima pravo? Nažalost, većina nas se u životu želi jednom provozati preskupim autom, ali brzo shvatimo da ona zahtijeva predpranje, pranje, poliranje voskom, deratizaciju unutrašnjosti i promjenu dizajna. Više puta dnevno. Hvala, ali ne hvala. Normalne, gdje ste!?