Jesen u Crikvenici: Savršen odmor i pripreme za novi Advent!
Crikvenica je skoro pa najbliže more od Zagreba, pa smo iskoristili dva i pol slobodna dana da posjetimo ovaj, tijekom jeseni nevjerojatno miran i ugodan kraj, i fino napunimo baterije…
Iako na papiru djeluje ležeran i elegantan, posao freelancera za klopu i piće može biti dosta naporan, i nakon gotovo tri mjeseca bez pauze, Kas, ja, a bogami i Dživo smo odlučili pobjeći na mini godišnji. Kasandra je htjela na kontinent, ali kako sam veći i jači, ipak smo otišli na more jer nisam pecao od Korčule. Ne znam koji je vaš način rekuperacije, ali meni upravo sjedenje uz more i piljenje u isto – najbolje puni ovo malo starih istrošenih baterija.
E sad, kako nam se i nije dalo puno kuhati, ali smo svejedno htjeli imati i backup, tražili smo apartman s kuhinjom i roštiljem, blizu mora zbog ribičije, ali s jacuzzijem jer sam ja fina guza koja ne ide u more ispod 20 stupnjeva, da je pet friendly i da se Dživo može izležavat na suncu, da ima otvorenih restorana u blizini te sve to blizu Zagreba ako uleti koji fuš. I tako smo sve stavili na papir i otišli u Crikvenicu, u Apartmane Relax ispod Makija, odnosno Lidla na samom ulazu u grad. Parking, grijanje, jacuzzi, more na desetak minuta šetnje, skidanje na tri dana od alkohola smo proslavili skupim gemištom uz more i našem domaćinu Paulu i barbi Facebooku postavili pitanje – gdje otići jesti. Više faktora nas je uputilo na Didu, sjajno mjesto na kojem sam bio nedavno na Mjesecu plave ribe, a kako mi uvijek moramo naći nešto novo, otišli smo u Karocu.
Taman negdje ispod onog gigantskog nadvožnjaka smjestila se malena Karoca s pristojnim i ugodnim osobljem i velikim jelovnikom. Na kraju je Kasandra naručila ogromne mekane lignje, a ja fini tuna steak s kvalitetnom blitvom i umakom od sezama. Tuna je mogla biti i sočnija, ali umak od sezama je imao okus po vrganjima i totalno me dojmio. 60 eura za nas dvoje s litrom i vodom, skupo, ali ne preskupo i vrlo korektno. Iako svi misle da se Crikva ugasi 1.10. i odlaskom zadnjeg sezonskog turista, ovdje život sasvim mirno teče, i meni je osobnu puno milije ovako nego kad se previše zagužva tijekom ljeta. Dživohod, apartman, televizija i devet i pol sati sna. Dakle divno…
No, red je, nakon Kasandrinog doručka u vidu poširanih jaja s holandezom (uskoro na instagramu) – bio i na ribičiju, odnosno u mom slučaju, najčešće hranjenja cipala i ušata friškim kruhom. Unatoč pozivima na lignje i u Ližnjan i u Mošćeničku dragu, nije mi se dalo ići dalje od Kačjaka, pa sam ja sjedio na vrhu mola, a Kasandra se igrala na plaži s Dživom. Bože mira i ljepote… Nekad je sasvim malo dovoljno da te vrati u život. Poslijepodne je bilo rezervirano za kućno tunkanje s pogledom na Krk, a navečer smo otišli i na drugu lokaciju po preporuci lokalaca.
Gušti su uredna moderna pizzerija i bistro u kojoj smo pojeli solidne gavune i ipak samo korektnu pizzu, ali se i družili s dragim ljudima koji stoje iza hashtaga na Twitteru #jedikaoradnik. Divno je provesti večere s istomišljenicima, kulturnjacima, gurmanima i putnicima. I zaboraviti se slikati, ali eto…
I opet uživanje u apartmanu, trošimo struje na mjehuriće da smo mogli napajati New York tjedan dana, i odluka da sutradan ipak odemo puno dalje, čak pola sata udaljen restoran Anić Kostrenu. Rečeno – učinjeno, vozimo se do prve uvale prije Kostrene, ja vadim štapove s namjerom da danas nešto i ulovim, a ne samo da operem udice i izgubim olova, a Kasandra se mazi s Dživom na plaži…
I, kako i ćorava sipa nekad ubode zrno, meni se ostvarila želja i pale su i salpa od 15 i cipal od 25 deka, koje sam od sreće odmah vratio u more. Pritom sam najeo barem još stotinjak riba i dva galeba s kilogramom kruha (ima se, može se), i poprilično ogladnio što je bio jako dobar izbor jer su u Aniću nedavno sazidali vrhunsku krušnu peć!
Jako volimo kad se kuhinja potrudi oko kruha, a ovo što rade u Kostreni spada u sam vrh hrvatske ponude, uz bok zagrebačkoj Beštiji. Tijesto za pizzu posluženo kao kruščić za početak, fantastične je chewy strukture, taman masno i slano i jednostavno ga ne možete prestati jesti, a izvrsno se spojio s pola porcije tripa (slutio sam da će mi cijela porcija biti previše jer sam tri dana bez treninga). Jednom davno Jerko iz Rijeke je vodio Udrugu Triperi koja je promicala kulturu ovog domaćeg jela, pa je bila velika sreća saznati kako je kuhar u Aniću još jedan od hodočasnika te sjajne manifestacije, koja je eto, prestala postojati.
Izvrsne tripe, za svaku pohvalu, po normalnoj cijeni od deset eura, isto kao i nešto skupljem rižotu s vrganjima kojeg je jela Kasandra. Za glavno jelo svježi šampjer i kvarnerski škampi sa žara. Fini tiramisu smo podijelili, jedva. Dakle, bakanalije samo takve, najiskrenija preporuka za ovaj miran restoran na pet metara od mora. Ako vidite promjene na površini mora, to su vjerojatno mjehurići od ronioca iz obližnjeg kluba, a ne velika riba. Nemojte nasjedati kao Ribafish… Za dodatni desert smo dobili i pizzu to go, zato jer smo im iskreno nahvalili tijesto. Brutala!
Bilo je vrijeme za pakiranje, ali i roštilj, pošto smo obrstili mesnicu MTR Zlatko Uremović na crikveničkoj pijaci. Priča seže u daleku 1974. godinu, jedan dan u tjednu se ide na sjever Hrvatske po meso, ostatak vremena pazi da je kupac uvijek zadovoljan. Pojeli smo s nogu izvrsne čvarke i malo krvavice, a onda zaroštiljali na terasi apartmana sa zadnjim pogledom na more. Izvrsno carsko i krmići, ramstek i druga veselja kad se sjetimo otići u mesnicu na vrijeme, a ne pet do 12.
Crikvenica i okolica su prekrasne i u jesen. Da sam manje zimogrozan skočio bih i u more, ali kad smo imali jacuzzi, čemu pretjerivanje. Ribe ima na moru, kao i na pijaci i restoranima (kojih ima hrpa otvorenih), zrak je čist, vrijeme kao da je stalo… Kako smo bili na šatro detoxu, nismo se javljali ekipi Kvarner Winesa, ali na predstojećem Adventu u Crikvenici ne sumnjamo da će nedostajati ni mjehurića ni žlahtina… Ako ste mislili pobjeći od realnosti i barem malo napuniti baterije za dugu zimu pred nama, Apartmani Relax i Crikvenica su idealan izbor. Vidimo se uskoro!
