Još samo malo povijesti Indonezije
Počeci Hinduizma sežu u 1., Budizma u 7., a Islam se pojavljuje u 12. stoljeću. Vladali su od stoljeća 16. ovdje, Portugalci, Englezi, tri stoljeća Nizozemci, onda malo Japanci tijekom Drugog svjetskog rata, pa su opet htjeli Nizozemci, ali se pojavio Sukarno i konačno je sloboda bila tu. Sukarna je zamijenio Suharto, nezavisnost je zadržana, stranci su nastavili kupovati začine, a država je uz izvoz zemnog plina odlučila i da otok Bali bude turistička zona te dopustili da se ondje alkohol toči u umjerenim količinama. Zanimljivo je da zbog vjerskih razloga i tradicije, iako bi lako mogao – Bali nije mostom spojen s obližnjom Javom…
Bali ima cuge!
Na Baliju tako danas postoje četiri vinarije: Hatten Wines, Sababay Winery, Plaga Wines te Isola wines by Cantine Blaita. Hatten wine je najprisutniji na južnom dijelu Balija gdje smo odsjeli, a najviše smo sretali dvije kupaže – Aga White i Aga Red koje su dobile ime po jednom od naroda s otoka. Na Baliju postoji i desetak craft pivovara. Njih baš i nije lako pronaći, pa ste u resortu uglavnom osuđeni na par vrsta laganih lagera (Bali Hai i Bintang, koji ne oduševljavaju jačinom i punoćom, ali savršeno dopunjavaju dan na plaži ili završetak pikantnog obroka. Za one koji ipak žele uživati u bogatstvu ječma i hmelja, ovo su tri najpoznatije craft piva Kura Kura Beer, Black Sand Brewery, Stark Craft Beer. Zanimljivo je da i Hatten Wines imaju svoju craft pivovaru!
Lokalno jako alkoholno piće Arak radi se od kokosovog oraha, za razliku od istoimenog šrilankanskog napitka koji se peče od latica cvijeta iste biljke. Riječ je o klasičnom špiritu bez prevelike aromatičnosti, ali ponavljam – sjajno za dezinfekciju i vrlo opasno za po suncu… Domaći ljudi ga pretežno miješaju sa sokom od naranče. Da, jako podsjeća na juice vodku početkom devedesetih…
Aerodrom Dempasar nalazi se na južnom dijelu otoka i nakon dva sata leta od Yogyakarte trebalo nam je pola sata vožnje kombijem do Nusa Due, koja nema veze s Duom Lipom, nego je mjesto uz koje stalno niču novi i novi prekrasni resorti. Smješteni smo u zvjezdanom hotelu Merusaka, ja sam konkretno bio na četvrtom katu na kojem na zidu visi tabla – ovdje ste sigurni od Tsunamija. Nije za šalu, svaka čast hrabrim ljudima što i dalje žive i rade na ovom otoku koji kao i cijela država muku muči sa 150 vulkana i puno potresa…
Sam hotel i okoliš su prekrasni, stalno se prska bujno bilje, plaža je pješčana, Ocean moćan i glasan. Odlazim na kupanje, i nakon što sam četiri puta skoro ostao bez glave (plima na Kubi, morski pas u Perthu, struja na Zanzibaru i kornjačetina na Šri Lanki), peti put sam samo penzionerski ušetao, zaronio, naklonio se nebesima i vratio u bazen. Tolika moć, snaga i sila jednostavno su za divljenje, a ne istraživanje, barem u mojim srednjim pedesetima… Prelijep pogled, divljenje i žal za brzim odlaskom s otoka.
Jednodnevni izlet po unutrašnjosti Balija počeo je obilnim doručkom. Ja i dalje ne vjerujem kako sam se lagano navukao na dva tanjura pikantne juhe u 7 ujutro šest dana za redom, ali ljudi moji, to morate probati. Bali nudi malo više slobode u izboru jela, pa tako ima i tankih komada šunkice (šnite prerezane na pola) te čak jedan tanjurić sa sirevima, uz naravno sveprisutna i vrlo fina jaja na sve načine. Tvrdo kuhana jaja ovdje možete jesti i u salatama (Gado Gado – s dressingom od kikirikija!) i u kiseloj kombinaciji u umaku od soja sosa. Soja sos dolazi u više oblika i golemim količinama, a pažnju obratite na gustu verziju koja svako jelo diže za 20 %. Riža je i ovdje na prvome mjestu, a Indonezija je vjerojatno jedina zemlja na svijetu u kojoj u Mekiću piletinu dobijete – s rižom!
Fino najedeni sjedamo u kombi i idemo na Kintamani (kinta + money, ovo je samo meni fora) tour i sporo jezdimo prema sjeveru i unutrašnjosti Balija. Vozi se krivom stranom, dobro pazite dok hodate uskim uličicama, pogotovo u Ubudu, koji neodoljivo podsjeća, doduše na puno veću Ellu na Šri Lanki. Bali inače ima vrhove i iznad 3.000 metara i klima je ugodnija što se više penjete. Obilazimo hram vode Tirta Empul te ogromne ljuljačke iznad rižinih polja. Jedemo po kvalitetnim restoranima i širimo spektar namirnica jastogom, meni jako ukusnom kasawom, tvrđem i hrskavijem rođaku krumpira te gdje god dođemo – voćem. Unutrašnjost otoka je puna malih botaničkih vrtova u kojima lokalci uzgajaju kavu, čajeve, cimet, kakao, vaniliju, kurkumu, pa čak raste i stablo – duda!
Popio sam na silu kavu probavljenu u lasičjem želucu, kopi luwak, ali mi je žao beštije. Svejedno, uz dozvoljene školjkice i okamine koralja s plaže, ovo je najbolji suvenir. Ubud smo vidjeli samo po noći, nevjerojatno je živ, bučan i u svim bojama, okićen i izvrstan za noćni život. Malo su nas udavili ulični trgovci s cjenkanjem, ali saronzi i magnetići se moraju donijeti, zar ne?
Voće zaslužuje posebno poglavlje
Dakle, koliko god ja svežder bio, ovdje bih za neku okladu mogao provesti tjedan dana i jesti samo voće. Banana ima desetak vrsta, nama su dali one malene, tri ti na dlan stanu, a kad pukne kora i zamiriši onaj slad, pa to je čudo. Svakako ih probajte pržene u rižinom tijestu! Ananasi su maleni, sitni, ali opet eksplozija okusa, dok papaje i mango ionako po meni nemaju toliko smisla kad ih jedem u hladnom Zagrebu.
Durianu nije sezona, ali i dalje ne vidim problema u jedenju ove kombinacije masnog avokada i češnjaka, dok svakako probajte snakeskin fruit koji izgleda poput velike smeđe smokve, a ima okus između jabuke i badema. Senzacija. Ipak, i uz jack fruit, i passion fruit, i još dva fruita koje sam kupio na tržnici i zaboravio zapisati ime (obavezno posjetite tržnice, daleko od naših standarda, ali sto puta živopisnije), najviše me oduševila – žuta lubenica. Nema dalje, Indonezija je raj za ljubitelje voća i povrća.
Babi guling
Što se babi (guling) snilo, to se babi zbilo. Zadnji dan nakon juhe i skraćenog doručka te uživanja u voću, odlazim na važan zadatak, pronići u tajnu babi gulinga, indonežanskog odojka navodno najhrskavije kožice Planeta. Uz najdublju ispriku svima onima koji ne konzumiraju ovo meso, mogu samo reći da živim od putopisa i za putopise i pritom jedem apsolutno sve što jedu i neki drugi ljudi i nije mi namjera nikog odvraćati, nego samo podijeliti neko jelo u kojem od srca uživam. A babi guling – to jest. Cijela Nusa Dua je puna malih pečenjara u kojima možete jesti svakojake ražnjiće, iznutrice, povrće, prženo i pečeno na sve moguće načine. Sve se prži u palminom ulju, a mirisi su stalno u zraku i zovu da probate ulične delicije. Bapak Dobil je jedna od njih, ni po čemu drugačija od ostalih, nešto kao buregdžinica na placu,samo uz cestu. Ulazim, pozdravim, vidim više posuda s mesom, kožicom i iznutricama te gospođu koja mi je veza i koja me vodi u pogon smješten u dvorištu.
Tamo stoji jači gospodin i reže sve što mu je pod rukom, jedna gospođa miješa nešto u velikoj posudi, dok druga gospođa sjedi kraj užarenog bazena s gorućim drvima i ručno okreće velikog odojka. Prasad imaju oko tri mjeseca, tridesetak kila i nakon cjelonoćnog mariniranja u začinima i soli – peku tri do četiri sata. Žena sjedi i okreće, prase je pola metra od zemlje i podlijeva se – vodom iz zdjelice. Posebna je tajna kokosova voda kojom se svako jutro prije pečenja zalije „bazen“ u kojem se peče, pa otud i ta aroma.
Zahvaljujem i pozdravljam te naručujem od svega pomalo. Zanimljivo je da se meso reže na kockice 1×2 centimetra, a koža dolazi zasebno. Sjedam i čekam, račun za svinjeću juhu, tanjur riže s ne previše mesa, dvije vrste sambala (ljutine, ali u umaku) te čaša soka od kokosove vode i narančinog soka je – 4 eura. Ne sučem rukave jer je +38 i polako kušam toliko iščekivani babi guling. Čvarci nisu dobri, gumeni i pretvrdi, jetrica isto tako, prepečena i bez ukusa… A onda, a onda taj nebeski hrsk korice, ne premasne, divno slane i s tim nekim zanimljivim začinima, ovdje mislim da je bilo korijandra, ali taman toliko da ne strši. Meso sočno, fenomenalno, meko i podatno, čista desetka.
Juha iz pakla, nešto najljuće što sam kušao na putovanju, ali gušt je glodati – svinjeće kosti iz juhe! Tek kad sam se dignuo i krenuo prema hotelu shvatim – konju, bilo je leda u soku. Pakiram stvari, gutam ugljen kao da su Kiki bomboni i uz malo puno sreće – nije bilo nikakvih posljedica…
Umjesto zaključka, možda je najbolje prenijeti riječi Alme Sarač koja je napravila i Indonezijsku kuharicu Selamat Mencoba te mi jednom davno dala intervju: „Provela sam godinu dana u Indoneziji. Možda se čini malo, no ja sam svaki dan iskoristila u potpunosti. Pauzu između dva semestra u trajanju od dva mjeseca sam iskoristila u istraživačkom i vrlo avanturističkom pohodu po Javi, Borneu, Sulawesiju, Papui, Baliju i Sumatri. Indonezija nije samo Bali, i to mnogi shvate prekasno.
Oduševila me činjenica iako žive i u težim uvjetima od nas, izloženi su potresima i poplavama češće od nas, oni nikad nisu pesimistični i uvijek su nasmijani. Njihov laissez-faire je vrlo privlačan. Ne postoji odgovor „ne“ već „ne još“. U Indoneziji naučite slušati jer svi tiho pričaju. Tamo stvari nisu nametnute, mi smo. I za lakši boravak čovjek mora prihvatiti stvari kakve jesu. U početku je to borba s vlastitim naučenim stavovima i uvjerenjima ali kada jednom zajednički objedujete s Indonežanima shvatite pojam strpljivosti.“
Knjigu recepata možete čitati online na ovom linku:
https://issuu.com/selamatmencoba/docs/indonesian_cookbook
Na Javi nema pasa, ima mačaka, na Baliju ima svega, majmuni su česta pojava, ali su turistima dosadni, pa imaju rangere koji ih tjeraju iz bogatijih resorta. Deserti su dosta zanimljivi zbog rižinog brašna pa sve ima neki gumeni prizvuk, dok djeca najviše vole pudinge u bojama svim. Sok od guave im je bolji od jutarnje naranče, a najveći sam problem imao s – piletinom. Kako je zemlja siromašna, tako ni koke nisu debele, a kako je ljude strah da se meso ne ispeče dovoljno, nisam pronašao sočno grilano pile. Zato imaju pohane ribe na svakom koraku i izvrsne su! Uglavnom, jedva čekam da sve ovo ponovim, ali i proširim na Sumatru, Borneo i pogotovo nedosanjanu Papuu. Koliko je ogromna i neistražena ta Indonezija, stvarno je stvorena za posjetu. Turkish Airlines i 13,5 sati leta do Istanbula uz indijsku kinematografiju, pokoja suza i sampai jumpa – Vidimo se uskoro!
—————————
Mali rječnik
da – ja
ne – tidak
hvala – terima kasih
molim – tolong
oprostite – permisi
dobar dan – halo
doviđenja – sampai jumpa
dobro jutro – selamat pagi
dobar dan – selamat siang
dobra večer – selamat sore
laku noć – selamat malam
gurni – tarik
putra jaya – snažan momak
——————-
Bitne napomene
- Državljanima Republike Hrvatske potrebna je viza za putovanje u Republiku Indoneziju. Informacije o nadležnom Veleposlanstvu Republike Indonezije za Republiku Hrvatsku su dostupne na https://mvep.gov.hr/diplomatske-misije-i-konzularni-uredi/veleposlanstva-stranih-drzava-u-rh/22967?country=48 Putovnica mora biti valjana najmanje 6 mjeseci od datuma planiranog izlaska iz Republike Indonezije.
- Postoji mogućnost dobivanja vize na graničnom prijelazu prilikom ulaska u Republiku Indoneziju – „Visa on Arrival“. Svi putnici koji dolaze Republiku Indoneziju dužni su popuniti zdravstvenu deklaraciju na poveznici https://sshp.kemkes.go.id/ te po ulasku u Republiku Indoneziju pokazati QR kôd koji se dobije nakon popunjavanja navedene deklaracije.
- Prema šerijatskom zakonu zabranjene su homoseksualne veze, u provinciji Aceh zabranjen je alkohol, a izvanbračne veze strogo se kažnjavaju.
- OPĆE INFORMACIJE
Važni brojevi:- policija (+62) 110
- hitna pomoć (+62) 112
- vatrogasci (+62) 113
- spašavanje (+62) 118/119
- potrage (+62) 115
Ne zaboravite otvoriti međunarodno putno zdravstveno osiguranje koje bi pokrilo troškove bolničkog liječenja i/ili prijevoz unesrećenih u RH. Stajat će vas dvadesetak eura, a može biti od ogromnog značaja. Poželjnu je desetak dana prije puta uzimati probiotike i ponijeti aktivni ugljen.
—————-
Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Indoneziji
(Pokriva Demokratsku Republiku Timor-Leste, Republiku Filipini, Republiku Singapur, Kraljevinu Tajland i ASEAN)
Telefon: 0062 21 525 7822, 525 76 11
Adresa: Menara Mulia-Suite 2801
Jl. Gatot Subroto Kav. 9-11
Jakarta 12930
INDONEZIJA
Email: jakarta@mvep.hr
Web: https://mvep.gov.hr/id
