Idealna cura za godišnji

731

Dok se još načet od godišnjeg vraćam u spisateljsku formu, bacite oko na zadnji uradak na net.hr-u!

Idealna cura za godišnji

S pivom u desnoj i prženim gavunom u lijevoj šapi, lagano sam s terase gledao kako drito ispred moje kuće parkira bijesna jahta.

Nisam stigao ni podrignuti, a već je na palubu iskočilo jato hihotajućih, apriori veselih djevojčuraka na vrlo sumnjivoj granici između puberteta i punoljetnosti. Njihovi pucajući badići s isprčenim sisićima i samostojećim guzama u sekundi su me doveli do stadija trenutnog iskapljivanja pivkana te posljedičnog senzualnog podriga. I finog gorkastog aftertejsta karakterističnog za kombinaciju tugaljivog Kaltenberga i iz Turske uvezenih gavuna. Lice mi se automatski tuđmanovski iskesilo u polumjesec, a misli odlutale u neki savršeni svijet.

Dignuo sam se iz stolice, spustio 24 stepenice do mora, zaletio, skočio i phelpsovskim baterflajem otplivao tih stotinjak metara, neuspuhan se popeo na palubu i rekao: “Komadi, ajmo do mene na gozbu, gajba Chimaya je u kadi, Trapani i Geržinići na ledu, janko samo što nije, a dagnje su se već otvorile…” Najljepša među divnima, crvenokosa, frčkava mulatkinja, nešto između Axe i neke tete Dicka Longa, bisernim se zubićima ugrizla za kamenu debelu usnicu. Tada je uz onaj zadivljujući pogled u očima zamuckujući promrmljala: “Ti, ti si onaj koji je osvojio zlato…” “…Da, da, taj sam. No, idemo, ili što?” Osmijeh širine ekvatora napunio joj je lice, sićušne azbestne bradavice su se automatski uključile na ON, a jedan njen potez rukom bio je dovoljan da sve odmah skoče u more i u trenu doplivaju do mojih dvora. Moji najbolji frendovi su izlazili iz kuhinja i s roštilja, noseći sve na stol, gozba je započela sama od sebe, uskoro se i zapjevalo, a ja sam krajičkom oka ulovio Amazonku i neku presisatu plavušicu kako me gledaju i došaptavaju se onako, ma znate kako. Krenule su prema meni i toga sam trena osjetio nježan dodir meke ručice na svom ramenu. Ah, pomislih, jedan fini spontani “manage a trois”, taman za smiraj dana… Nasmiješih se, stisnuh rameni mišić i iza leđa začuh glas: “Tata, tata, tata, puknuo mi je magnet, ne mogu dovršit eksperiment!!!”

Ne sad sinko, ne sad, otvorih oko i umalo se ne prevrnuh sa stolice dok sam polako shvaćao da je sve bio samo sanak pusti. I da sam na terasi s mamom, tatom i rastavljenim mi, najdražim Juniorom. I dok sam polako keljio magnet iz kompleta elektrotehničkih pokusa za djecu iznad devet godina (koje je moj skorosedmogodišnjak rasturao od šale), krajičkom sam oka opet gleducnuo prema jahti. Koke su bile tamo, ali sad su im se pridružili i oni koji su ih platili, trojica debeljuškastih, dežmekastih tipova. Bankari, političari, ratni profiteri ili samo obični lopovi koji su stvorili ovu krizu, ali su se i cijepili protiv nje, mirni i staloženi, daleko od svojih biznisa, supruga, problema, sami s par kurvica i nezainteresiranim skiperom, očigledno nadrkanim što na svom brodu mora biti obučen. Jebote, zašto su me starci odgojili da budem pošten?

Nastavak na:

http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/idealna-cura-za-godisnji