Drug, kolega, vječiti mladić te neumorni gurman Dejo, alias Umorni Konj, već neko vrijeme živi i stvara po Švabiji, i sada ponosno prenosim njegovu drugu gastro patrolu!
Kada zaglavim u nekom novom gradu uglavnom imam iste metode pronalaska dobre hrane. Lokalni vodiči su možda i najbolji način da pronađete izvornu, autohtonu hranu. Ovoga puta me opet škola povezala s hranom, no sada nisam bio u školi kuhanja nego na školovanju u firmi čija je centrala u Nürnbergu pa sam odlučio da potražim nešto karakteristično za ovu, drugu po veličini metropolu Bavarske, koja se nalazi u Frankoniji, podoblasti Bavarske. Ljutio se netko ili ne ljutio od mojih kolega, moje mišljenje o njemačkoj kuhinji i dalje nije na nekoj posebno velikoj razini što se tiče maštovitosti i kreativnosti, tako da se čovjek baš treba potruditi da nađe nešto što će ga izvrnuti iz cipela.
No, tko traži taj i nađe.
Das Schäufele, frankenski specijalitet. Ima ga na nekoliko mjesta ali sva pretraživanja su ukazivala da se najbolji priprema u restoranu Schäufelewärtschaft u nešto širem centru grada. Što je to u biti? Pitao sam kolege Nijemce koji su bili sa mnom na školovanju i oni su mi objasnili da je to svinjsko rame. Aj dobro. Kako dolazim iz Posavine gdje je svinja secirana i mapirana uzduž i poprijeko nisam se mogao oteti dojmu da nisam čuo da se kod nas sprema svinjsko rame. Na bilo kakav način. Pomiješani sa sujetom i znatiželjom uputili smo se u Schäufelewärtschaft. Moglo bi se reći da smo imali ludu sreću jer smo uspjeli da dobijemo stol na sat vremena i to bez rezervacije što se graniči s dobitkom na lotu, pogotovo jer je taj tjedan bio sajamski tjedan pa je sve bilo prebukirano.
Smjestili su nas u podrum, no dok smo prolazili kroz lokal vidi se odmah ona domaćinska atmosfera koja se u današnje globalističko vrijeme doista teško pronalazi. Skoro kao kod Čubure na Vračaru u Beogradu. Meni nije nešto pretjerano bogat, no to uopće nije nikakva zamjerka jer se ovdje sve fokusira na jedno. A to je specijalitet kuće. Malo sam bio skeptičan kada sam vidio da to jelo košta 9,80 eura jer inače u njemačkom restoranu za te pare teško možeš da dobiješ glavno, no nakon dvostruke konzultacije s konobarom naručio sam pravu stvar. Konobari su ona vrsta konobara koji pristaju uz lokal. Vidiš da im je OK što tu rade i to emaniraju i na goste. Isprobali smo i lokalno pivo Zirndorfer i meni je prijalo. Više puta.
Klopa je brzo stigla i stvarno sam ostao ugodno iznenađen količinom mesa koje dobijete. Vizualno je to ono pravo seljačko jelo kakvo ćete zateći u nekoj gostionici starom cestom kroz Gorski Kotar ili negdje u Baranji. Malo me onako i bilo stid jer se uvijek busam u prsa kako mi Posavljaci sve znamo o svinjetini, kad ono – prečka. Nijemac se dosjetio ovako vrhunski da upakira i pripremi svinju, i to rame!
Kad kucneš escajgom od koricu dogodi se ona frekvencija kakva se postiže samo u koliziji bešteka i savršeno tvrde, podatne, rastapajuće kožice netom pripremljene. Porcija dolazi uz knedlu i sos što je samo dodatni plus cijeloj konstrukciji ovog jela. Kod Talijana za te pare možeš da dobiješ beštek i sliku nekog jela. Prva dilema je odakle krenuti s jelom. Da li se uvaliti u meso koje se stidljivo promalja ispod tankog sloja masnoće ili odmah zaroniti u hrskavu kožicu. U biti ovo je jelo s kojim nema taktiziranja. Nema lažnog morala, predrasuda. Ovo je jelo za ono klasično krkanje. Da vam sve curi sa strane i da se nadate da nema kraja.
Nije baš da sam se najeo po Michelinovim restoranima, no ovo jelo je šampion samo po sebi i jedno od najboljih koje sam ikada jeo. Porcija je tako izdašna da vam ostane taman mjesta da potegnete jedno pola piva i zdravo podrignete. I pomislite kako bi bilo sjajno da ovdje dođete opet i sutra.
Ako vas put nanese u Nürnberg nemojte da se zezate i ne posjetite ovo mjesto. Vjerujem da je za toplijih dana još bolje kada možete da hrskate na terasi i prepustite se potpunom hedonizmu i renesansi.
Adresa:
Schäufelewärtschaft
Schäufele GmbH,
Schweiggerstr. 19
90478 Nürnberg
Tel.: 0911/4597325
