Vječno nasmijana, neumorna i stvarno velika plivačica i sportašica Dina Levačić uspješno je okončala šestogodišnju avanturu zvanu Gibraltarski tjesnac. Za nju pišljivih 15,5 kilometara nije pravilo problem, ali tu su regule, zakoni, covidi, vjetrovi i sve drugo što je bilo protiv nje – sve do danas…
Poslao sam joj par pitanja prije nego se vidimo ovog ljeta na nekom plivanju, hvala Dina za sve što si napravila za RokOtok!
Draga Dina, kako se osjećaš nakon ovog pothvata?
Osjećaja ima svakakvih. Od sreće i ponosa do olakšanja. Prvi tren je najprisutnije olakšanje, pogotovo u situaciji gdje sam start čekala punih šest godina i doslovno do zadnjeg trena se nije znalo hoće li ga biti. Nakon nekog vremena, kada su se malo slegli dojmovi, došli su i sreća i ponos jer onda tek dođe do glave što je zapravo napravljeno.
Tko je sve bio u ekipi?
U mom timu smo bili moji mama, tata i ja. A osim njih u organizaciji preplivavanja još je i bila ekipa iz ACNEG-a koji su svoj dio posla odradili vrhunski jer inače ne bi ni bilo preplivavanja.
Koliko je to bilo zahtjevno u usporedbi s tvojim ostalim super maratonima?
Pa svako preplivavanje nosi nešto svoje tako da je teško uspoređivati. Najzahtjevniji dio ovog preplivavanja je samo iščekivanje i nadanje da ćeš dobiti priliku uopće zaplivati. Osim toga, Gibraltar je dosta intenzivniji od ostalih preplivavanja s obzirom na dužinu i činjenicu da se od starta treba krenuti sa 100% zbog jakih struja.
Možeš li nam reći više o stazi i plivanju, pogotovo onim stijenama na kraju?
Sama staza je crta između Tarife u španjolskoj i Tangera u Maroku. E sad tu sve jednostavno prestaje. Zbog činjenice da se radi o preplivavanju jednog od najprometnijih pomorskih prolaza postoji jako puno pravila koja treba poštivati tijekom preplivavanja. Istovremeno se može događati samo jedno preplivavanje jer se sav brodski promet koordinira prema plivaču.
Ne smije puhati vjetar jači od 10 čvorova (a uvijek puše), smije se plivati samo kada puše vjetar u smjeru Mediterana, ne smije biti prejaka struja, smije se plivati samo između službenog izlaska i zalaska sunca… Što se tiče stijena na kraju, inače je pravilo da se početak i kraj preplivavanja obilježavaju ili izlaskom na čvrsto tlo ili dodirivanjem, ali ovaj put uvjeti na kraju nisu dozvolili ni jedno od toga pa sam se ja htjela barem što više približiti obali, što je, naravno, zabrinulo moju mamu, ali sve se dobro završilo!
Koliko vrijedi ovaj tvoj rezultat?
Ovo je dosta dobar rezultat, S obzirom na to da se radi o drugom najboljem ženskom rezultatu i jedanaestom ukupnom. Ponosna sam na taj rezultat, ali isto sam svjesna da sam imala malo sreće sa strujama, ali ne baš s valovima koji su me dobro izvaljali.
Koliko ćeš se i kako oporavljati?
Par dana ću manje plivati i malo se vise kući odmarati, a onda se vraćam starom ritmu obaveza.
Kome sve treba zahvaliti na pomoći?
Zahvalila bih se prvenstveno svima koji su bili uz mene sve ove godine, a to su najviše moja obitelj, prijatelji i KDP Split, ali naravno i svi ljudi koji mi pružaju podršku preko društvenih medija. Ove godine je financijska situacija bila malo zeznuta i iznimno sam zahvalna svim “malim ljudima” koji su me i financijski podržali jer bez njih ništa ne bi bilo ostvarivo.
Do kada se oporavljaš i kuda dalje?
Daljnji planovi nažalost jednim dijelom ovise o elementima koji nisu pod mojom kontrolom tako da mi je teško išta konkretno reći. Svakako je cilj isplivati još dva preplivavanja da se dovrši Velikih 7, ali kada i kako je još nepoznanica.
Svaka čast još jednom, a vi dragi čitatelji ako ikako možete – podržite Dinu. Detalje potražite na
