Around Plitvice 2
Čisti šumski zrak i ogromna soba u TC Marko u Oštarskim Stanovima dočekali su nas za dobro jutro u ovom dijelu Hrvatske, a onda je pao potpuno nevjerojatan doručak… Nedavno sam posjetio Šri Lanku i u vrlo otmjenom hotelu došao na bogat doručak. Kako velik dio stanovništva tamo ne jede govedinu ni svinjetinu, tako je u ponudi bilo tri vrste curryja, tona voća, ali tek jedna vrsta salame, i to pet tužnih kriškica.
Around Plitvice: Povratak prirodi uz hrpu aktivnosti i još više specijaliteta!
Nešto slično smo doživjeli i u Marku, apsolutni lokalpatriotizam u kojem je doduše uz dosta žitarica, jogurta i sireva, glavno mjesto zauzimala tacna s parizerom, parizerom s povrćem i tirolskom. Dakle kakva sreća za moju generaciju, to je neopisivo!
Odmah nakon uživanja u povratku u osamdesete, kreće biciklistička tura od Plitvice Art Farme do Baraćevih Špilja uz razgledavanje starog Drežnik Grada. Vesela i profesionalno vođena jednosatna tura koju uz još puno toga organizira agencija Hrvoja Keletića Plitvice bike & bed, završila je u potpuno nadrealnom okružju Baraćevih špilja kakvog se ne bi postidio ni sam Zagreb. Dapače, ovo je kao iz nekih dobro uređenih europskih metropola, zeleno, uredno, s pregršt igrališta, lopti, odmorišta, suvenira i domaće rakije. Kao šlag na tortu, svi zaposlenici nasmijani i puni znanja i zanimljivosti. Guštamo u špilji, gledamo živi svijet i kosture nekadašnjih stanovnika, a doživjeli smo i gašenje svih svjetala i potpuni mrak. Brrr, zgodno za vidjeti, ali nakon deset sekundi – stari, pali to! Kratko, zanimljivo, za preporučiti svakome.
Potpun doživljaj Baraćevih špilja dobiva se posjetom parstotinjak metara udaljenog muzeja – bistroa Speleon koji izgleda poput male arene, i opet uredan i zbigecan. Nakon ogromnog sendviča i finog lokalnog piva kojem ne volim spominjati ime, obilazimo svijet kakav je bio prije desetke tisuća godina i gledamo bića kojih danas više nema, nosoroge, planinske lavove, gigantske medvjede, artefakte pronađene u špiljama i najvrjedniji eksponat – komad obrađenog kamena koji je služio za rezanje.
Na parkiralištu Speleona nas već čeka – kočija s dva upregnuta konja i plavokosa kaubojka s kečkama te lagana vožnja na pola sata udaljen Wild Spring Rancha. I to je još samo jedna od brojnih atrakcija kojima ljudi iz Around Plitvica produljuju sezonu i pišu jako lijepu priču. A priča Petre iz Zagreba seže u njeno djetinjstvo kad se na Hipodromu zaljubila u konje, i kad je odlučila da će joj kad-tad to biti život. I tako je i bilo. Sa zaručnikom je kupila zemlju i konje, napravila par štala, organizirala hranilište i sad uz pomoć volontera sa svih strana svijeta živi svoj san. Želite li i vi volontirati i družiti se s ovim divnim mirnim bićima – javite se na Wild Spring Ranch i udrite brigu na veselje. Ovo definitivno liječi sve gradske rane.
Kako zbog savršenog zena na ranču odbijamo otići, tako i kasnimo na ručak u restoranu Palcich gdje uz zanimljiv kućni specijalitet puretinu sa šljivama pijemo daleko najbolju domaću šljivovicu, a i najkvalitetnije vino izleta – baranjsku graševinu Zlatno brdo. Moderan i lijep restoran s ugodnim osobljem, ali već nas čekaju u hranilištu jelena, srna, srndaća i jednog bijelog jelena na Ranchu Dolina Jelena. A imaju i konje i svinje i daju vam da ih hranite! Zaljubio sam se u dva konja i tri jelena, a i jedna svinjica u mene, ako ste ikad željeli reset od gradske vreve, ovi rančevi su upravo to. I još kulen i špek s puno sira na terasi uz pokoju rakijicu i zalazak Sunca, ma idila. No, jurimo prema Plitvice Ziplineu.
Nit sam hrabar, nit podnosim visine, ali kako je Kasandra gora kukavica od mene, idem samo zato da na sramotim našu malu obitelj. Profesionalno organizirano, ne predugo, čovjek koji te baca u provaliju postupa po pravilima, ali je i sklon zezanciji, na kraju, doza adrenalina podignuta do maksimuma, i dobar savjet za sve one koji žele na zipline a ne usude se – ovo je sasvim dobro za prvi put. Da, usro sam se. Ne, nisam trebao, ali eto. Nitko vam neće zamjeriti što urlate…
Za kraj dugog dana sjeli smo u hvaljeni restoran Degenija, što se pokazalo potpuno opravdanim. Sjajne bruschette sa škripavcem i pestom od medvjeđeg luka u obilatoj porciji bile su samo uvod u izvrsnu juhu od vrganja, pečenu teletinu i bonus pizzu koja ulazi u top 10 cijele Hrvatske. Krcato, ljudi sa svih strana svijeta, ali ipak bez buke i sve po špagi. Možda i najautohtonije mjesto za upoznavanje s lokalnim namirnicama, dubok naklon, za svaku pohvalu.
Nakon identičnog doručka u TC Marko, pojačanog čajnim kolutićima iz limene kutije (!!!), pozdravljamo se s dragim domaćinima i odlazimo u novi smještaj, Hotel Mirjana & Rastoke. Upoznajemo Mirjanu osobno, probijamo kordone azijskih turista koji nemilice pune restoran oba dana, divimo se neumornosti osoblja i umjesto na rafting, zbog općeg potopa, sjedamo na tečaj slikanja vodenim bojicama Mirjane Modrušan. Amaterska slikarica je doselila u ovaj kraj i uz stalni posao potpuno se posvetila svojoj najvećoj ljubavi – slikanju.
Pa u slobodno vrijeme drži tečajeve u kojima vam zada temu, da bojice i platno i šeće pored vas čavrljajući i popravljajući vaše tehnike. Sa mnom joj ipak nije uspjelo jer sam panj bez imalo talenta, ali većina grupe je bila oduševljena detaljima s kojima su njihove umjetnine dobivale sasvim nove obrise!
I dok smo ručali u samom hotelskom restoranu (fantastični uštipci, najbolji na putovanju), popili par boca graševine Obrovac u koju se sve više zaljubljujem, kiša je stala i mogli smo krenuti u meditacijsku, odnosno svjesnu šetnju šumom uz pratnju ugodne vodičke Vanje Bastaje koja vam stalno sugerira da se opustite, dišete i uživate. Prekrasno iskustvo uz branje pokoje sunčanice i dolazak na novu postaju i moj osobni highlight putovanja – učenje pecanja na mušicu!
Sportsko Ribolovno Društvo Slunjčica nam je uz rakijicu predstavilo njihovo djelovanje, pehare i preparirane trofejne ribe, a onda smo Domagoj Sever i ja poluuspješno pokušavali zabaciti konopac s malo najlona u produžetku i lažnom mušicom na vrhu kako bi ista pala na površinu vode, a riba misleć da se radi o klopi – nemilice zagrizla i ulovila se. Da, prosječnom gledatelju je bilo dosta smiješno, nama dosta naporno, ali niti jedna riba nije bila povrijeđena. Samo naš ego, iako smo pred kraj ipak nekako skoro pa ulovili grif. Pastrve, štuke i drenjci, sljedeći put ste gotovi!
Uslijedio je posjet i obilazak vjerojatno najbolje male destilerije u zemlji, Magdić u Rastokama. Igora pratim godinama i stalno se iznova oduševljavam njegovim rakijama, likerima, ginu, pelinu… Rijetko viđen zaljubljenik i profesionalac koji stječe sve veći ugled u svijetu, a usput ima i obrt Mrkvica kojim zdravo hrani pola Zagreba. Velik čovjek, vizionar i radnik, oduševio nas je svojom viljamovkom, dunjom, a bogami i višnjom te domaćim kobasama i sirevima – je radi i to! Da nam je više takvih ljudi, kapa dolje…
Ostalo nam je još samo posjetiti Restoran Ambar na vrhu Rastoka, odmah ispod Napoleonovog magazina s oružjem. Prekrasno uređeno, elegantno, s divnim konobarima i chefom iz Nepala! Nakon dosta duge šihte u Dubrovniku, došao je na kontinent i trudi se složiti najbolje od onog čega ima u okruženju, dodajući svoj worldwide štih. Uz nebeski meku sous videanu svinjetinu, zanimljivu inačicu flat breada, apsolutno su otkriće bile sve tri njegove, potpuno originalne i senzacionalne salate. Potpisujem onu s korabicom i jabukom, čudo! Svaka čast na velikom izboru vina, ali konačno i lokalnim craftovima, iako je pivovara Podrum malo dalje u Karlovcu.
Smještaj u Hotelu Mirjana & Rastoke (uvijek zaboravim pitati zašto se tako zove) ugodan je i kvalitetan, a ima i svoju turističku agenciju, koja se brine da turisti posjete razgranatu mrežu biciklističkih staza, staza za nordijsko hodanje i planinarskih staza koje prolaze pored kulturno povijesnih lokaliteta, kroz očuvane prirodne predjele te obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava.
Mi smo otišli šetati u dvadesetak minuta udaljen Cetingrad i divili se Utvrdi Cetin i lokalcima koji polako ali sigurno konačno dovršavaju restauriranje istog. Ako niste znali, ovdje je stolovao prvi hrvatski sabor u povijesti, daleke 1526. godine!
Prekrasne masivne kamene zidine i pogled od milijun dolara, uz toliko šume da napunite džepove kestenima i vrganjima a da se niste ni oznojili. Čudesne šume, šetnice i bogatstvo plodova prirode zaokružuju prekrasni vrijedni domaćini, pa nas je naš vječno nasmijan vodič iz cetingradske Općine, Osman Mušić s prijateljima odveo na piknik kod Kuće Pećine, gdje su nas nahranili i napili zajedno s ljudima s OPG-a Obrovac na kojem smo se divili ogromnoj farmi krava kao i svemu što rade ti neumorni ljudi.
Kuća Pećina je projekt kojim su povukli sredstva EU, i stvarno se čovjek opusti uz potočić i domaću masnicu, lokalnu savijaču sa sirom. Divota… Kako općina Cetingrad još nema neki restoran, a držimo fige da se to uskoro dogodi, idemo još na obilazak planinarske staze Koranski put, gledamo prelijep kanjon Korane, beremo još vrganja i nevoljko odlazimo svojim kućama. Jer se na području Around Plitvice, doista možete sjajno odmoriti.
Neke avanture poput Quad & buggy Plitvice te rafting ture agencije Rastoke Active, na žalost nismo mogli istražiti zbog nedostatka vremena i lošeg vremena jer se spojilo nebo i zemlja. Svejedno, sve je tu za buduća druženja, naš kao i onaj adrenalinski park preko puta TC Marko, u koji bih baš poslao svoju ekipu koja se pravi važna. Prekrasan izlet, svakako se vidimo ponovo!
Ah da, ostao sam vam dužan priču o tajni slunjskih banana. Naime, ako ste stariji od 50 i imali rodbinu ili kuću u Dalmaciji u doba krize osamdesetih, samo je jedno mjesto u Jugi imalo banane cijelu godinu – mala voćarna u Slunju! Nikad mi kao klincu nije bilo jasno kako, kasnije je došao autoput i sve se pomalo zaboravilo, ali i danas u centru Slunja, na štandu vise banane!
Naša vodička nam je na pitanje jednostavno rekla: “Tih godina je vlasnik, gospodin Latif mudro ulagao u velik skladišni prostor i na vrijeme ugradio hladnjaču te s pravovremenom kupnjom tako bio spreman za svaku sezonu.” I to vam je to. Posjetite Around Plitvice i uživajteee!
