Andoraaaaa!!!

1,4K

Hitno trebam jednog/jednu/jedno ko će ić samnom na to brdo između Francuske i Španjolske jer sam sinoć rezerviro dvokrevetnu sobu u Andori la Željko Velli za 31.3 i 1.4.

Ide se iz Venecije, a partnera tražim jer mi se cimer Zeljo nećka.

Avion je cca 100 eura, soba 50 eura po lubanji, tamo nas čeka Igi s rentom pa i to prepolovimo, pivice jos 20 a Srebrić će valjda bit susretljiv…

So, ribafish@gmail.com, javljajte, brzooooo…

U međuvremenu uživajte u mom ingenioznom tekstu o Rvatinama na skijanju objavljenom u novom Playboyu.

Ko ne kupi – peder.

Seks na zimovanju

Hrvati su se isplazili političarima u facu – ovi najavili nekakvu krizu, a 250.000 veselih skijaša svejedno kreće na zimovanje u snježne krajeve. Ako s popisa izbacimo profesionalne skijaše, trenere i nesretnike koji bježe nakon posla na Sljeme i Platak, ostaju tri podvrste snježnih Hrvata koji će tjedan i više dana tijekom zimskih mjeseci provesti u pancericama na čistom zraku

By ribafish

Jedni od njih su istinski zaljubljenici u skijanje, drugi su pripadnici takozvane elite koja je čula da je Janica pobijedila u nečemu pa bi i oni išli tamo gdje ima kamera, a treći su klasične Rvatine koji idu bilo gdje samo da susjedu nabiju komplekse jer imaju više love od njega. E, sad, kako je skijanje prokleto mukotrpan, krvav i naporan sport (tko je jednom u životu vidio Gipsove metode, zna o čemu govorimo) i kako su skijaški ovisnici još s prvim injem odavno na nekom glečeru, ovoga se puta koncentriramo na preostale dvije skupine. One koje će prosinac uglavnom prespavati kako bi što više uštedjele za zimovanje. I koje ćete definitivno primijetiti na snijegu, krenuli vi na skijanje od Ognjene Zemlje, preko Irana, pa sve do Novog Zelanda.

Pripreme
Ljudi koji žive skijanje već su odavno nabavili opremu, a mjesta u hotelima rezervirali u proljeće, čim su sišli s brda. Iako se na planinama nađe i razmaženih sinčića, kćeri bogatih roditelja (koji za njih, nažalost, nisu imali previše slobodnog vremena), skijanje doživljavaju prilično drukčije – kao svojevrstan izlog u svijet. Najčešće u paketu idu dvije, plave, slatke i neobuzdane. Njima je glavni cilj u životu biti na zadnjim stranicama Glorije i Arene, a kako to kraj raznih Brausa, inih šatro Gurua, Plačimačaka i GotOvaca i nije baš lako ostvariti, rješenje vide u odlasku na hoch izletišta. Jer će tamo sigurno pronaći nekog bogatog džentlmena i prikrpati se najvišem sloju. Opremu kupuju tako da dan prije polaska dođu u dućan i pitaju što je najskuplje u izlogu ili, pak, odaberu najšljokičastiji kombinezon – da ih kamera prve primijeti.

Sarma-skijaši su ona skupina koja gaji onaj divni tradicionalni hrvatski duh po kojem nije bitno gdje si, nego da svi znaju odakle si došao. To su oni koji podno Mont Blanca zaurlaju neku klapsku ili gangu i uzrokuju lavinu, igraju šije-šete u žičari za Matterhorn ili samo traže DJ-a u St. Moritzu da pusti Matu Bulića ili Coloniju. I dok pravi skijaši, umorni od cjelodnevnog spuštanja i divnog zraka, spavaju snom anđelaka, Rvatinama je bit nakon večere i fajrunta u disku dovesti u apartman za osam osoba njih dvadeset osam te piti i pjevati do zore i svađat se s pospanim austrijskim susjedima. Roba i oprema kupuju se na sajmovima ili second hand druženjima i ne mijenjaju dok ne izvire prstići. Dobro je ako jakna ima pokoji unutarnji džep za pljosku i malo kulena.

Polazak

Šatro-elita svake godine kupuje novi auto. Dvije godine u istom, halo? Strašno. Kako naglasak stavljaju na brze i sitne tutače, često se suočavaju s problemom gdje staviti outfit za svih tjedan dana. Naime, pravila struke hrvatskih celeba i wannabeja govore da se ne smije dvaput pojaviti u istoj odjeći i obući (zamisli da si u Storyju i Red Carpetu u istoj jakni! Đizs…), pa sa sobom nose barem tri kufera koji zbog sportske linije automobila često ne ulaze u prtljažnik. Stoga su česti primjeri stavljanja krovnih nosača na Lamborghinije i Porschee, na opći užas iskrenih ljubitelja ovih zvijeri. Kada bi mogli, polazili bi na skijanje s Jelačić placa ili barem ispred Katedrale nakon mise uz škripanje guma, samo da bi ih vidjelo što više ljudi.

Na dno prtljažnika idu zalihe hrane i pića. Manje je Roald Amundsen za Antarktiku utovarivao namirnica, a Kolumba da ne spominjemo. Prehrana se temelji na neizbježnim sarmama, punjenim paprikama, temeljcem za bolonjez i strašno puno suhomesnatih proizvoda, tako da carinik, ako je vegetarijanac, može doživjeti srčani udar otvori li vozač prenaglo prozor. (Zanimljivo je da su baš takve Rvatine najveći pljuvači Čeha i Mađara koji sa sobom na naše lijepo more donose zalihe kruha, krekera, sireva, soli i vode.) Od sokova, tu su rakije te neizbježni viskiji svih boja i fela. Bitnije je strpati mezu nego gluposti poput štapova i naočala. A nekakvu će kapu vjerojatno naći na podu noćnog kluba. Kreće se pred zoru, odnosno čim se ohlade ti lonci s klopom.

Lokacija

Pazi se na to da je u tom hotelu prošle godine boravio bar jedan poznati glumac, a ni poneki princ ni kralj nisu naodmet. Najniži slojevi idu čak i tamo gdje je bila Majolica ili Mehunka. Kako nisu u stanju na vrijeme nešto rezervirati, na stari balkanski način dižu graju na recepciji i pozivaju se na svoje utjecajne roditelje (znate vi ko je moj tata), pa nesretni Švicarci ili Austrijanci za dobrobit ostalih gostiju sprtljaju nekakav sobičak od liftboja pokraj toplane, uz generator ili ispod bazena. Što našim kokicama ne predstavlja nikakav problem jer nisu zbog toga došle. Presvlačenje, šminkanje i trk na poludugu kavicu bez kofeina sa sedminom natrena, srednje toplim mlijekom i negaziranim Perrierom s mrvljenim ledom i cijeđenim, ne rezanim limunom iz Andaluzije, koje će, uz dvije kutije cigareta, navlačiti sljedećih 6 sati na očaj barmena te na kraju probati podvaliti račun drugoj sobi. Jesmo li spomenuli da putuju tri dana jer ne znaju čitati kartu, a kamoli programirati Garmin ili neko slično čudo?

Ide se u apartman koji je sredio kum ili rođo. Nema šanse da se ide s nepoznatim ljudima jer bi se poklali već do deserta – štrudle koju, čim navuče papuče, njihova žena trenutno razvlači po bidermajeru. Žene vade svoje otirače, muževi na prozor stavljaju hrvatske zastave i učvršćuju ih čavlima ili samo zvučnicima, pa nek čuje Garmisch-Partenkirchen što je prava muzika, a ne one njihove oberštajerske polke, jodlanja i slična sranja. Kum ruši stoljetnu smreku za ražanj, ostatak ekipe se svađa s gazdom da se nisu dogovorili za tu cijenu iako su je davno dogovorili. Do večere se karta, svađa, urla, loče i pjeva. Njihova nejač baca petarde po selu i vezuje limenke bernardincima za rep. Do noći iz mjesta se iseljavaju Talijani, Francuzi i svi u krugu dva kilometra, a veseli mužjaci idu u lokalnu birtiju na fliper i pikado.

Skijanje

By ribafish

Kakvo crno skijanje? Pa da se ozlijede? Znate li kako je to opasno! Odveze se žičarom do vrha, klizne do kafića na otvorenom i onda počinje pokazivati sve bogatstvo u vidu fensi odjeće, pancerica s nitnama od dabrova brka, dizajnerskih naušnica od kojih mrznu uši, ali sve za ljepotu, ronilačkih (ali najskupljih u dućanu) satova i naočala koje zaklanjaju područje od gornje usnice do tjemena kako bi se lakše uočilo što više celebrityja u što manje vremena dok to prokleto alpsko sunce prži i prži. Kad se približi netko slavan ili bogat, a paparazzi isuču objektive, naše koke kao po zapovijedi kreću s čagicom u ritmu lokalnog DJ-a Hansa ili Petera, koji je još do prije par godina i dolaska turizma mlatio pšenicu i ozimi ječam. Curke najviše vole popiti neki miks koji im ponude pristigli, od skijanja rumeni bogatuni ili pravi skijaši (koji stojećki pojedu svoju energetsku pločicu), pa kako ništa ne jedu danima – štednja, look, bulimija – počnu se penjati po stolovima i razbacivati hot dogove i kuhana vina. Do večeri su već u nečijoj finoj sobi.

Žene idu s djecom na sanjkanje, a kumovi i susjedi (došli novi u tek ispražnjene apartmane po nižoj cijeni – naravno, naši ljudi) kreću na vrh planine u punoj opremi s litrom brlje po glavi stanovnika. Staza igrom slučaja vodi do prve birtije. Tamo se s užasom gledaju djevojke iz prve podskupine, pa se gledaju starije Švabice, pa odeblje Talijanke, pa se naručuje jedna Fanta i ispod stola miješa s rakijom. Nakon sat vremena nestaje stida, naručuju se već dvije Fante, vadi zimska salama iz džepova i krade kruh sa susjednih stolova. Do podneva je tulum na vrhuncu, bar dvojica spavaju u snijegu, a najizdržljiviji se za okladu idu spuštati niz crni spust zavezanih očiju u rikverc s dvije pune čaše u ruci. Njih 80% nekako se vrati doma, bar jednog nađu nakon dva dana u nekom kokošinjcu u drugom kantonu i nikad nitko neće saznati kako je do njega, pobogu, uspio doći.

Seks

Bit putovanja je bogato se udati i ne raditi više ništa do kraja života. Kad nakon težeg alkoholnog blackouta otvore oči i shvate da su u apartmanu s jacuzzijem i medvjedinom na podu, a vatrica u kaminu nesmiljeno pucketa, zahvale Svevišnjem na svemu što su dotad propatile. Ali kad ih u sljedećem trenutku zagrli djelitelj postelje od kadifa – debeli dlakavi jeti od kojih sedamdeset godina i isto toliko izvora nafte, neće im baš biti svejedno. No, kako su Hrvati najsnalažljiviji ljudi na svijetu, one će se iskoprcati, sutra će se scenario ponoviti, a nekima se možda i posrećiti neko bondoliko stvorenje koje može vidjeti da su Hrvatice najljepše na svijetu. Ali tek će, ako jače zagrize, shvatiti da su najkompliciranije. Sinovi domaćih bogataša ševe tek zadnjih dana, kad se njihove prijateljice zasite promašaja ili im tutnu nešto u piće. Neki čak i zahvaljujući predugom izlaganju suncu toliko pocrne da ih na kraju dobiju na loš engleski i priču o platformi u Crvenom moru.

Sve one skijašice koje su im izgledale bezveze dok su bili trijezni, sada su im napetije čak i od silnih wonderbraova s kojim ih rajcaju razbacujući se mazno po plesnom podiju na lambadu, Karmu i Nicka Kershawa. Žene su, naravno, odavno potjerane doma da uspavaju djecu. Nakon svađe s dva Slovenca o politici, tučom s tri debela Nijemca koji su imali njihove zastavice u ruci (oni će nama tu nacionalna obilježja!) i Fantom s puno leda pojačanom viskijem iz rukava, sad se vadi lova i časti strankinje kao stariji Mamić tamburaše. Kako su Hrvati ipak najmarkantniji i najšarmantniji ljudi svijeta, tako pred zoru dođe i do kratkog, lošeg i uglavnom nesvjesnog seksa u brvnari za skije, dubokom snijegu ili uz trafostanicu. Iako su se neki znali otkopčanih šliceva probuditi i na vučnici. Kako ih grize savjest, prije doručka odrade i ženu za mir u kući. Pa navečer ispočetka. Sve dok ne vide neku drugu navijačku skupinu u disku i naprave lom…

Ostatak zimovanja

Uglavnom se ponavlja prvi dan, kavica u podne, sunčanje, barenje, alkohol, ludiranje i skok u zagrljaj nekome tko časti. Spavanja nema previše jer bi se nešto moglo propustiti. Kako se zabranjene supstance, kao ni ništa besplatno, ne odbijaju, dan prije povratka organizam doživi kolaps i provede se nekoliko dana u bolnici uz harakiri za budžet. Šećer na kraju je granica na kojoj ih zaustave jer voze ukraden auto.

Najčešće završe u bolnici jer im je nestašno dijete prolilo antifriz po gepeku, a samim time i namirnicama, ili ih pak samo satre previše alkohola i nespavanja. Najgore im pada to što su toliko strgani da ih rođene žene moraju voziti kući. Ona skupina koja stvarno voli skijati je od trećeg dana, nažalost, u gipsu jer ih je tijekom vožnje pokupilo neko dijete na sanjkama nasred olimpijskog spusta, noseći tati još rakije.

Dakle, Hrvati na skijanju su opasna kategorija bez koje će vam sigurno biti puno dosadnije. Na kraju, kad se i dovuku do domaje, najbitnije je obući skijašku vestu i otići van reći svima da se bilo na skijanju, da se ima i da su svi ostali seljačine što nisu išli jer je bilo genijalno. Ali, sve u rok službe. Nema uživanja do skijanja.