Nektar Demo Fest – Banja Luka

3,2K

Za ćevap više!!!

Trebao je to biti divan vikend, koncerti Trerapy?, Nouvelle Vage i Asian Dub Foundation uz potoke pive sjajnog imena – Nektar.

Ali onda radna subota, klasična zadnja subota u mjesecu na dedlajn i odlazak u nepoznato u petak navečer s tendencijom dolaska na posao nakon prespavane noći u hotelu.

Nikad nisam bio u Banja Luci, gradu u kojem navodno na 9 žena dolazi jedan muškarac i po kojem jedna sorta ćevapa ima svoje ime.

Bilo me mrvu strah i neugodno ići u kraj u kojem je živio i djelovao onaj debil koji mi je granatirao Zagreb, ali kako sam već posjetio i rodne gradove Hitlera, Musolinija, Kraljice Viktorije i Hirohita, reko – zašto ne vidit kako izgledaju ljudi koji se trude organizirat rock-festival.

Zbog moje sitne gluposti, i prisilnog ostavljanja Cliota na granici, put se pretvorio u avanturu u kojoj nas je legenda Ranko dotaksirao od granice do hotela Bosna, tamo smo dobili akreditacije i popeli na ravničarsku tvrđavu usred grada te se prepustili hektima Nektara.

Ne sjećam se jesam li ikad bio na koncertu na kosini, malo čagaš pod ručnom ali je zvuk bio sjajan, čak bolji što si dalje od stejdža.

Zvalo me dat kao novinara intervju za TV Pink, ali je nakon deset pitanja reporter postavio krivo – i koju bi vi Hrvaticu kao glavni urednik Playboya htjeli slikati golu?

Ja zbunjen reko – ali ja sam pomoćnik glavnog urednika, ne glavni.

E da ste mu vidli kiselu facu, kamerman odma lampu za štednju uključio…

Therapy volim, volit ću ih uvijek, razbaco sam se ko pjetlić na Screemagera i bio ljut što nisu svirali Stories i općenito zbog mlakog, penzionerskog seta.

Ali je bio gušt poslije otić još i na ska-stage na after.

I sve besplatno!

Danas je od 23.00 koncert Asian Dub Foundationa, do tamo ima 2 i pol sata, imam jednu aktreditaciju viška, pa ako nemate pametnijeg posla…

Banja Luku nisam dovoljno razgledao, promijenite lovu u Gradišci ili kod tete koja prodaje cigarete na cesti jer mjenjačnice ne rade navečer, nije preskupo, meso je strava, Nektaru fali aroma i aftertaste al nije mamurko, žene su malo preizražajno obučene, al da ih ima – ima!

I najupečatljivija stvar – u Zagrebu ne vidiš skockane komade da hodaju po gradu.

Krkani ih izbace iz bembura ispred onih cajkana na Jarunu, one uđu unutra, isplešu se i nazad u auto.

Nema onog klasičnog prešetavanja gore dole ko na moru.

E Banja luka nema more, al ima centar grada gdje sjedneš i gledaš reviju jako dekoltiranih i špičastoštikliranih komada oko sebe.

Zakon!

Ne želite znati kako izgleda gužva na autobusnom u Banja Luci u 6.30 ujutro, zašto ne smiješ u bus na kolodvoru nego na c esti, kako je loša piroška u Gradiški, kako je vruće u kabini šlepera, kako je divno kad te tip na nenadanom tehničkom s prljavim i nespremnim klitom u Novoj Gradiški prepozna s Upitnika (i seksi banjalučanka – „vidi lika iz Klikaa!“), kako čudno smirujuće kad uletiš u mir policijske stanice u Okučanima i kako teško sjedit na poslu u subotu od 1-8 i napravit puno posla…

Al šnjofam morenoooo!