Jarunska liga, desetoboj i nagradnjača za Rokaj Fest!

1,1K

Jarunska liga 2009.

Nedjelja.
Buđenje u 8.
Izdizanje do 9.
Jača kava.
Klio, NoMeansNo, urlanje.

Jarun, uzimanje kartice, nikad ne znam kolko će mi rebnut, serem im na službu.
Ležeći policajci, gledanje roler guza.
Prolazak veslališta, parkiranje, uzimanje stvari iz klia.

Pozdravljanje s plivačima i onima koji su tu više radi rekreacije i postplivalne pivice, klincima, roditeljima.
Kotizacija, pisanje broja, presvlačenje, razgibavanje.
Pišpek najavljuje start, kaže da je voda 22 stupnja.
To je ono kad ti treba 3-5 minuta da se uvjeriš da ti to možeš.

Ne, ne pitajte kako je na 20…
18?
Bilo je i toga…

Stojim kraj pontona, tražim bovu u daljini.
Nešto žuto se praćaka na vjetru u dalekoj daljini.
750 metri do tam, isto tolko nazad.
Megafon – još tri minute.

Čekam da dođe do dvije i dedinjasto se prskam po plućicama.
Na minutu do – ulijećem i mašem tri zaveslaja skeletor baterflaja – ono kad ne slušaju udovi al se bar mrvu zgriješ.

Dakle, ovako ko Zdravko u vodu ulaze muškarci.

Ovako ne…

Pet, četiri, tri, dva, jedan… Hooooonk… Start…

Radim vaterpolo škarice, odguravam se od ničeg i krećem na svoju prvu ovogodišnju trku.
1500 metara.
Kad si u bazenu, nemaš volju za tolikim naporom.
Ono, lijen si, ili ti je ekipa u traci prespora ili prebrza, ko u seksu…
Preplivam ja na Utrini i dva-tri kilometra, al s pauzama, finim.

Ali sad je mjesto radnje Jarun, a oko mene njih 40 željnih doć što prije do cilja i pritom ostavit što više njih iza sebe.
Krenuh.
Imam taj seksi stil, oće me da mogu klizit ko mašala sardela, onako bez puno vidljivih napora, prskanja, praćakanja.
Kad ruka klizne pod površinu pa ide još pol metra i tek onda zaruje.
Al i krepam nakon 200 metara.

Onda se osvrnem i lovim prvog do sebe koji djeluje brži.
Obično je to Horvat.
Horvat ima neki meki zaveslaj, leopardast, skoro da pliva lijeno, ali se nikad ne umori.
Mrzim ga.
Do pive.

Lupam lopoče, mrzim onog nekog ko me prestiže, gubim busolu i bezveze skrećem desno i tako kasnim metar.
Ako ubrzam, mrtav sam.
Ako ga samo gledam, umrijet ću.
Srećom, konda je drolja pa me ostavlja drito kod bove.

Mudri ljudi mudro rasporede snage, ja ko Hajduk Veljko, dok ide – ide.
Pozdravljam se s Horvatom koji radi jedan zaveslaj prsmno i nastavlja kraul, ja usisavam zrak, bogomoljke, vilinkonjice, sve dobrih pol minute i onda lagano dalje.

Odustajem od Horvata, gledam oko sebe i skužim da imam deset metara pred nepoznatim pa krećem u solo bitku.
E, to je teško.
U takvim trenucima se često pitaš – dobro idiote, kaj ti to treba, mogo si doma drkonija bacat i kuhat gulaš…
Ali ne.

Volja je jača od svega, nađeš neki bonus i kreneš onim zadnjim snagama.
Kad si blizu one plaže, vrijeme je za podlosti.
Dakle, ja kao plivač amater, nemam tehniku ni niš ko bilo ko ko je treniro bar tri mjeseca u životu.
Pa puštam svakog ko mi je blizu do tih zadnjih 200 metara, onda mu se prišunjam na stranu na koju manje diše i probam ga ušprintat zadnjih 50 metara.

To toliko muči i boli moje srce, slezenu, jetru i većinu udova da se riječima ne može opisati.
Ali nema predaje.
I tako sam uspio oderat jednog tipa koji mi je iskreno rekao da sam pederčina, ali sori stari…

(ne, to nismo mi na slici, al da vidite kak je…)

Pet minuta odmora dok drugi ulaze, odlazak natuširanje i čekanje rezultata.
Sedamnaesti od četrdeset, s minutom boljim vremenom od očekivanog.
Kaj ti je ladna voda.

A možda je i Hybrydov batak u umaku od somalijskog čilija imao neku ulogu?
Mnogo ljuto…

Inače, navratite kod čovjeka, em ima tri terase, stejđ, roštilje subotom i pub quiz četvrtkom, em o njemu piše Jutarnji!
A za play of the day se pobrinuo Von Smile – na ulazu u birc stala dva super komada.
Hybryd upravo priča kak mu poso ide dobro prek tjedna, a Smile uleti gledajuć prema komadima – vidim, i sad ti je dobro.
Hybryd pogleda u žene i kaže – to mi je žena!

Skrenuh.
Tuširanje ladnom vodom, pričica, sušenje, pivica, Kutle priča kak je skido kile za Mens Health pa kad je dijeta završila pojeo za jedan obrok u Meku za 205 kuna, ivica, pričica, dogovor za sljedeću subotu, doma, andol.
Nikad nije kasno da i vi iz gušta a s natjecateljskim karakterom zaplivate na Jarunu.

Sve informacije na www.swimzg.hr, a slike i izvještaji i na www.pk-posejdon.hr.

U gornjoj polovici, umoran, sretan.

U subotu i nedjelju su dva nova kola, ali mene nema jer idem na desetoboj.
Pravi, olimpijski!
Gotov sam…
Ko me može naučit bacat disk i koplje?

Naime, na sjednici curling odbora došo Albi i reko da se prijavio na desetoboj u Beču.
A kako je to meni san, reko da idem i ja.
On reko, dobro, to je za 4 dana, idemo probat sutra vježbat na Svetice?
Ajmo!

I tako jučer bio na prvom i jedinom životnom treningu za desetoboj.

Skako u vis 140 centi.
Da, boli kad padneš na letvu.
Trčo 100 metara 15 sekundi.
Crko na 400 s 1.28.
Baco koplje žensko i pogodio sebe u gležanj.
I neće mi se zapiknut.
Bacali smo Albijev kuglager umjesto kugle a diska nije bilo…
Probao skakat motkom, hvala dečecu koji nam je posudio istu i objašnjavao nam teoriju, kao i njegovoj kolegici koja nam se nije previše smijala.

Ima neko ovakve gaće iz sedamdesetih za posudit? Ove bi mogle svaki čas…

Jes da izgledamo kao “hrvacka traži pedera”, al ćemo skupo prodat svoju kožicu.
Joško Vlašiću, pazi se…
Hvala dobroj vili na ketonalima, skoro sam ko star.

Nagradnjača!!!
Ko najbolje spoji Žaka i Čaka u jednoj rečenici osvaja trodnevnu, Žujom sponzoriranu kartu za Rokaj Fest!!!
Vrijeme sad, rezultati u petak!