Svidjela vam se na prvi pogled.
Te ste večeri dugo razgovarali i smijali se.
Nešto kasnije nije ju bilo sram zapjevati, činila je to ugodno i decentno.
Samo ste se dodirnuli, dugo pogledali i dogovorili otići na večeru, jesti ono što vam oboma paše.
Izveli ste ju u elegantan i ne preskup restoran.
Uskoro vam se razvezao jezik, vino je učinilo svoje, gutali ste sve što vam kaže, upijali svaku tvrdnju, šalu ili priču s putovanja i zaključili da je divna.
Došli ste u vaš stan, pustili glazbu koja ju je toliko oduševila i ponijela da vam je prišla s leđa dok ste kopali po winampu, okrenula prema sebi i poljubila.
Svlačite jedno drugo, smijete se, ljubite, dirate.
Snažno a nježno je podižete, ona vas obmota nogama i diše vrat, nosite je do fotelje, sjedate i postajete jedno.
Pa postanete drugo na krevetu, treće na podu, četvrto na radnom stolu…
Liježete umorni par sati kasnije, sretni i zagrljeni i tonete u san držeći čvrsto jednom rukom ono što vam fizički najviše paše na njoj.
Dobro, ja sam sisni a ne guzni tip, pa ne znam kako je ostalima…
Jednom kad sam naglas (nablog) razmišljao o budućnosti svog jedinca, javio se Nemetz i rekao kako je za njega idealan posao biti vrhunski kuhar.
Mataković je davno rekao da je to Čuvar državnog pečata, Von Smile pak – Javni bilježnik…
DMJ bi vjerojatno bio najsretniji da bude lugar u šumi s dva muzeja oldtimera, a ja osobno da pišem romane s neke barke na Mediteranu.
Sinoć sam opet doživio ONO što mi opet budi zavist do granica nespavanja.
Tri tipa od pedesetak godina, škembica, pivica, osmijeh od uha do uha.
Gitara, Bas, Bubanj.
Ponekad samo bas i bubanj, ponekad samo dvije gitare i bubanj.
I tri sjajna glasa koji su uvijek bolji na koncertu nego na cd-u.
By ribafish
Trojica čiča koji pol godine putuju po svijetu i dan za danom obilaze klubove (dobro, i festivale, ali oni su stvoreni za klubove) u kojima daju sat i pol sebe.
Ali sve od sebe.
Čovjek bi pomislio – kaj je to sat i pol delat dnevno, to bi mogao i ja, ali kad im vidiš taj žar u očima, znoj koji kaplje po bubnju i čuješ kakva čuda izvlače iz instrumenata, dođe ti da zatvoriš ta usta koja ti se otvore već nakon prvih taktova.
I kad se gitarist bez gitare uživi u “Big Dick”…
NoMeansNo su glazbeni sinonim za savršeni seks.
Natjerali su me da se sinoć osjećam sretan.
Njih trojica žive svoj san, i to iz dana u dan.
Njih trojica zvuče tako savršeno koordinirano, uklopljeno, jedinstveno…
Kao kad padne taj seks s osobom koju voliš i koja voli tebe.
Kad se onako stisnete ko dvije kifle i da nema mjesta za provuć špenadlu između vaših tijela.
Ne znam jel se čiče fukaju međusobno, s instrumentima, fanovima, ne znam ni što ih zanima u životu, za koga će glasat, jel recikliraju otpad ili imaju ljubimce…
Svjestan sam samo jedne stvari, a ta je da bi htio da Rok jednog dana kad odraste bude sretan kao neki od te trojice članova NoMeansNoa.
Da bude sretan, zadovoljan svojim poslom, da se smije i uživa za vrijeme posla, da ispunjava sebe i pritom usrećuje druge.
Ti luđaci to mogu…
Kakva rasturačina sinoć u KSET-u…
Isuse, kakav koncert.
Isprali su onaj minus iz Preluka.
Isprike na poganju po ljudima u prvom redu na Let’s get started”.
Sori pipl, to je moja pjesma…
A kakva će tek biti u subotu kad opet sviraju.
Ali tamo neće, neće biti mene.
U jednu ruku mi žao (u drugu ti se poserem), al ode Riba u Makedoniju i Albaniju, vodi me Vinko po izložbama, bijenalima i muzejima.
Naravno da ću se vratit.
Slutim sjajnu reportažu!
Aj živili!
15 komentara
A tako to izgleda. Hvala na prosvijetljenju. Lele… di mi je pamet bila…
Btw, Nemetz je car. Car!
We are living in the, in the dark ages
A ja mislio da ti se starno posrećilo.
sretan put
(i sretno reprezentaciji!)
i da u pravu si…to jest ultimate sreća
Bas dobar post.
nice..
ode on putovat….
ja bih htio biti na gadafijevom mjestu, ili nekad tiletovom, to je bio život. dakako dvije sisate plavuše, brdo kokaina, vino, i naravno vrhunski kuhar koji me svaki dan iznenadi!
pa kollko ide -neka ide sve u pičku lepe materine…..
Fakat, koncert je bio jebanje.
Sretan puuut!!

btw: odličan recept ovo na početku
savršen post i savršen koncert (dobro, da su još victory negdje uspjeli ugurat bio bi savršen). sretan put!
Sjajan post.
Drago mi je što nisi koristio cliche’ “postali smo jedno” već “drugo..treće..četvrto”
a kad se sjetim kak su mi u birtiji upropastili oriđiđi “wrong” cd, polili bambusom i brisali sudoperom ,mamuim…
a to što je usput i utakmica u Macedoniji – to ništa… c c c… riba, riba, jesi proziran!! (provjeri jel’ Toše živ)
heheh, eto komentara iz makedonije, heheheh…
ja kad sam poceo citati sam pomislio da si konacno…