Bacio sam jučer, u ponedjeljak, trećeg dana sarme i odojka, oko na aplikaciju koja me već par godina fakat uporno tjera da se barem tri puta tjedno bacim na neku akciju na svom ručnom satu. Na njoj je pisalo da sam u 2023. godini u prosjeku plivao nešto više od kilometra na dan, kao i hodao preko 11.800 koraka. Što je, kad se uzme u obzir da imam 53 godine i živim par kilometara od zelenila i bazena – skroz korektno.
Naravno, kad izbacimo detalje da nekad ostavim sat doma, ili mi krepa taman kad sam uskočio u bazen, kao i da mi nekad sam od sebe doda ili oduzme koji metar, moram priznati samome sebi da je godina bila stvarno korektna. A počela je grdo…
U kolovozu 2022. sam opal niz trajekt Bartol Kašić pazeći na pesa i uspješno potrgao tetivu bicepsa desne ruke. Oporavak je nakon operacije (hvala doktoru Ćutiju, ekipi i rehabilitatorima u Traumi i Kalosu) bio mučan i dugotrajan i prošlu sam Novu godinu dočekao na 106 kila, s kljastom i mršavom desankom poput tužne debrecinke i svjestan da neće biti ništa od nekog dužeg plivanja tijekom ljeta. Pa sam zapeo i stvarno puno trenirao na bazenu, kao i dva mjeseca u teretani.
Dapače, toliko sam se isforsirao u želji da povratim sve funkcije da sam se preko ljeta uglavnom odmarao i eventualno kajakom išao glumiti na lovim ribu, a u biti se lješkati na suncu u nekim svojim mislima. Da, nije bilo izvjesno početi novu priču RokOtoka, projekta koji me i dalje drži na životu i tjera da radim nešto dobro za druge ljude. Ne znam kako će vam to zvučati, ali nakon tragedije svakog se dana budim, porazgovaram s nebesima i tražim smisao. Njega nalazim u akcijama čišćenja s ljudima iz Čistećih Medvjedića, pošumljavanju, čikolovu, aktiviranjem svih živih da se uključe, brigom a kućne ljubimce i još milijun stvari da i drugima bude bolje, jer sam sasvim zadovoljan freelancerskom karijerom. Pa ako trebate simpatičnog voditelja koji će uvijek nešto zbrljat, ali se šarmantno ispričat, eto me…
Uglavnom, balansiranje između food blogera, recenzenta i stručnjaka za pivo i sve više vino s jedne, odnosno nekog light aktivista s druge, baš i ne ide toliko zajedno, ali eto, treba dati materijala hejterima koji doma smrde uz ekrane i osim prosipanja žuči ne rade ama baš ništa, pa koristim ovu priliku da pozovem sve ljude željne akcije, fizičkog kretanja, psihičke rasterećenosti i možda čak i gubitka kojeg dekagrama, da krenu odmah s plivanjem.
Dapače, pozivam vas sve da se javite i uključite u Garmin izazov – preplivati što više u siječnju 2024.!
Plivanje definitivno ne leži svakome, trebat će vam tjedni i mjeseci dok usavršite tehniku i postignete vidljive rezultate, ali vjerujte mi, osjećat ćete se bolje. Uglavnom, danas oko 11 idem na prvi trening sezone, kupujem mjesečnu kartu za 40 eura na bazenu Utrina i započinjem sezonu plivanja 2024. s ciljem da budem u dobroj formi 25. lipnja kad krećemo iz Preluka plivati za Opatiju i dalje uz obalu Istre sve do Pule, širiti priču o ljepotama sporta, važnosti ekologije, poticanju avanturizma, istraživanja, puno druženja i općenito – kvalitetnije provedenog vremena djece i odraslih.
Pridružite nam se, budite dio RokOtoka, odnosno nastavka ove priče – RokPoluotok, plivanjem oko Istre.
Dnevnik plivača 2024.
Prvi tjedan, 01-07.01.2024.
Nulti dan, ponedjeljak, praznik – 02.01.2024.
Kilaža: 101.5 – do 15. prosinca sam se držao na 97, a onda druga korona i dani ponosa i sarme
Broj pređenih kilometara: 0
Broj dana na bazenu: 0
Najbolje vrijeme:
100 m –
400 m –
750 m –
1000 m –
Najdulje plivanje:
Bilješke: Ja to mogu 🙂
2 komentara
Ajmo samo jako! Iako nemam Garmin vodit cu zapisnik vlastitog plivanja pa da vidim gdje bi se moje (ne)utrenirano vrijeme s lošom tehnikom plivanja žabice našlo na listi 🙂
Bravo majstore, samo jako!!!