Dugi sam niz godina tijekom djetinjstva vikendima s nestrpljenjem čekao da tata nakon neke jutarnje cigarete i kave zaklopi Vjesnik, pa da i ja dođem na red.
A red se morao znati, i nije bilo ni najsitnije šanse da novine primim prije njega.
Tek kad bi on završio sa čitanjem, uzeo kemijsku i navalio na veliku križaljku, mogao sam se eventualno probati ogrebati za dio sa sportom.
Zvonko bi me tada pogledao kroz dim, ovisno o raspoloženju nešto promrmljao (kao i svaki otac čiji se majmun jedinac diže iza jedanaest ujutro), a ja bih sretan s novinama odskakutao na zahod.
Da, novine su se u mom djetinjstvu najčešće povezivale s klonjom, skinuo bih gaće, razastro plahte od stranica i pomno pratio statistiku Cibone u derbiju s Jugoplastikom, ocjene nogometaša i rijetke informacije o najdražoj mi atletici.
Da mi je netko tada rekao da ću jednog dana novine moći čitati u hodu ili pod palmom s kutijice tek nešto manje od Alana Forda na koju stane cjelokupna stripografija ne samo plavokosog agenta nego i Zagora, Bleka, Modesti Blejz i još jednog po izboru – grohotom bih se nasmijao.
A eto, tad sam nabasao na eReader –
elektronski čitač eKnjiga, i ostao paf.
Cijela mini-knjižara u kutijici koju možeš staviti u džep, slušati s nje mjuzu i skidati stvari s neta, a u ruksaku ti neće odvaliti kičmu kao laptop!
Totalno slatka stvarčica koja ima još par zanimljivih fora – među ostalim, čita PDF dokumente.
Pa ako vas tata natjera da čitate tu prokletu lektiru koju vam je skinuo s knjižare,
a vi si fino skinete starog Ripa Kirbyja ili ranog Asterixa, i onda se fino odmarate u pauzama Ilijade.
Kako sam ovaj e-reader testirao u podne u birtiji usred ubojitog zvizdana, očarala me i čitkost, koja inače nije svojstvena elektroničkim napravama.
Možda zato jer ima samo crnu i bijelu boju, ali što sad, nećemo slikovnice čitat!
Plus, ako sjediš u hladu borova, nema šanse da ti vjetar pomiješa stranice, ali priznajem da je podosta teže koknut muhu kad ti se mota oko tanjura ili pivkana.
Kad se samo sjetim kako je onaj prastari časopis Strip 84 bio idealan za to, dug, tanak, serijski fly killer…
No, vratimo se ozbiljnim stvarima, ovaj eReader košta 799 kuna, ima funkciju čitanja knjiga i spajanja na internet – dakle, možete reći dragoj da pregledavate dokumente s posla, a drkuljit po Fejsu!
A i crno-bijeli fejs je zakon za svakog hipstera, pa eto prilike i za pravljenjem važnim!
U par klikova, nakon što se vajfajišete na kućni ili susjedov net, lako i brzo dođete do e-shopa ekupi.hr i naručite što vas zanima.
Za sad i nije neki veliki izbor, ali krenuli su s nekim zanimljivim romanima.
Cijena je od 20 kuna za lektire, do 120 kuna za ozbiljnije knjige.
(Nisam imao kutiju šibica, al da vidite kak je mići – eto omanjeg limuna!)
Iako mi zbog mojih ćevap-prstiju nije baš sjelo skrolanje, najveći nedostatak u mom slučaju kod eReadera je to što nema svjetla.
Jer bi bio savršen za čitanje Bese, Smogovaca, Zvižduka s Bukovca, ili već neke tako divne druge knjige pod poplunom prije spavanja.
Ali nadam se da će to ugraditi već u sljedećoj verziji.
Svejedno, nije ni ovo loše, a sutra mi ionako s mora dolazi moj omiljeni skorosedmogodišnjak, pa ćemo to čudo testirati i na njemu.
(Limun je preživio snimanje i sad je s njime sve u najboljem redu)
Tko zna, možda je eKnjiga na eReaderu prihvatljiviji način za čitanje od onoga moje generacije. Uskoro…
I da, ljudi koji se malo bolje kuže od mene u tehniku su to napisali na svoj način, pa ako želite detalje, naletite – Buza i Šanko.
(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)
2 komentara
“mići”…. 🙂
Crno-bijeli i bez svijetla nije bez razloga. Da ima svjetlo kao što imaju laptopi i mobiteli umarao bi ti oči, a ovako ima efekt običnog lista papira a na to se upravo i ciljalo u svrhu manjeg umaranja očiju. A inače postoje i e-readeri sa svjetlom koji su masu jeftiniji od ovih e-ink-ova 🙂