Japanski sindrom

Problem s Japankama je što nikad ne znaš koliko imaju godina.
Sve izgledaju kao da su još u zadnjem dašku puberteta, ali kad im vidiš pasoš…
Tako je i Yumi mrvu starija nego što izgleda, ali joj je zato duh negdje na razini mog – treći srednje.

Žena ima finu plaću, radi ko konj, nerviraju je stroga patrijarhalna japanska pravila prema kojima samim tim što nema pimpek ne može napredovati u firmi dok to ne obave svi muškarci koji su na istom poslu, ima tri tjedna godišnjeg, jedan u ljeto, drugi u jesen, treći na zimu, i čim uštedi nešto ili ode u Hrvatsku ili na tekme naše repke.

Nije ovisnik o tehnologiji kao Kuni, koja svaki put kad se vidimo ima mobitel deset godina ispred naših i ne znam jel bi na njega tipko ili pričo s njim.

Al ipak ima neki stroj s Mifficama, oblačićima i koječim, al sam odvalio na sljedeću scenu:

Svako jutro ubijem tri naranče i limun, a kako sam prirodno te genetski lijen, kupio sam si za 60 kuna onu električnu cjedilicu za agrume.

Od naroda koji ima elektornske wc školjke i ko zna kaj još, očekuješ da su potpuno robotizirani, ali kad je Yumi ušla u kuhinju i počela oduševljeno urlat (a kad Japanke urlaju, to je stvarno urlanje. Ne TO urlanje, bando zlobna) i divit se kako sok curi, nisam pol sata došo sebi. Zgurala me od cjediljke i sastrugala sve iz fridža do kore. Jedva sam je spriječio da ne ubaci i češnjak.

Kad smo se pred mjesec dana čuli, rekla je da bi htjela vidjeti puno od Zagreba, a kako ja baš i nisam od slobodnog vremena, uletila je Klara (hvalaaa!) i prošarala je uz našu pomoć od Jaruna

do Lotrščaka

i nazad, pa na pivce

i fala Bogu – tekmu.

Dofurala je Yumi litru Sakea s čašicama, igračku za Roka, dva Asahi Prime (ljubi je Riba, ali mogla je dofurat BOCU) i dva paketa sušenih liganja s aromom čilija i još nečeg.
Klara i ja smo kurtoazno probali jedan paket.

Majko Isusova.
Kao da jedem mrtvu krticu u saftu od Domaćih, žilavo, dismr, nemreš progutat.
Jezivo, nadam se žena da ne čita ovo, ali to fakat nije jestivo.

Klara je pokupila ostatak ex-liganja i podijelila preksutra na poslu.
Većina ni dalje ne priča s njom.
Oni koji su preživjeli.

Nešto najoporije, najsuše i najtrpkije od onog cucka u Incheonu…

Kuni je svojedobno nešto izlanula kako bi se htjela udat za Hrvata jer smo joj mi super.

Yumi to nije rekla, nije ni navaljivala ni na koga, upoznala je hrpu ljudi, svima se svidjela, dobro se nasmijala, navijala, najela

i napila (prepolovila mi zalihe Velebita) ispozdravljali smo se nakon izleta na Sljeme,

a onda je nastavila za Split, Omiš, Krku…

Ako se mene pita, to je fanatizam.
Ali kako me se nit tiče, nit pita, bilo je lijepo družiti se s jednom toliko drukčijom i udaljenom, a opet, sve u svemu – skoro pa istom kulturom.

Najoduševljeniji je bio Rok koji se totalno zaljubio i još tri dana poslije vikao: Teta Muni!!!

• a što bi tek učinila da je vidjela flajšmašinu?

  BRAK,SEX • 17.09.2007. u 09:05

• ma to treba jebat , baš me zanima kako se jebu te male slatkice i hoče li ga gutat……..

  porta • 17.09.2007. u 09:56

• trebao si je odvesti na menzaške frigane lignje pa da vidi kaj je žilavo i oporo. al dobro, mi smo ipak gostoljubiv narod.
  a u klari prepoznah staru ter simpatičnu poslovnu suradnicu – pozdrav istoj!

  gurwoman • 17.09.2007. u 10:16

• Kaj su te makli sa kuul liste? tek sam sad to sklužila…

  mojo • 17.09.2007. u 12:35

• vrišteća kosooka…mogu zamislit e…
  ma nema tu, pa ko ne bi našu divnu zemlju volio e…

  eek • 17.09.2007. u 13:08

• u četvrtak se malo educirajte o pivovari la gauloise da mi ne bi bez ikakvog znanja nacijali litre ovog belgijskog piva…

  Svi na bowling • 17.09.2007. u 14:25

• Kad se dvaneaset godina skolujes s nekim kome su baka i djed iz Japana, Japan ti dodje kao sastavni dio Hrvatske 🙂 Mora da umiru od smijeha od nasih cudnih “europskih” obicaja i ponasanja.

  Pero Panonski • 17.09.2007. u 15:22

• Još da mi je fizički razlikovati Zumi i Kumi :)….

  milena • 17.09.2007. u 16:23

• A čovjek bi rekao da će poslije cucka svaka hrana imati dobar okus…
  Ili je do arome čilija?

  Nikad kao Bane • 17.09.2007. u 16:31

• Sad mi još više žao što nisam došao na Estoniju!!!!
  P.S.Stavi naslov tamo di mu je mjesto 🙂

  Bobika • 17.09.2007. u 20:26

• sorry i’dont speak your language… i like curling too, but i prefer ice hockey.

  have a nice day from switzerland

  http://www.facciadangelo.splinder.com/

  zuzi • 17.09.2007. u 20:40

• Japanski čvarci, haha 😀
  Gledao sam neki dan “Pisma s Iwo Jime” od Clinta, majka božja. Kultura prikazana u tom filmu (prije 60-ak godina) je daleko od naše koliko je i Dinamo od finala Lige prvaka. U tu ruku nije bilo loše po nas kaj su zgubili rat pa se približili nekom zapadnjačkom minimumu općeprihvaćenih vrijednosti. S druge strane, još su uvijek u nekom svom viđenju svijeta i varenja globalizacije na svoj način. Jedan frend tvrdi da su i dalje vanzemaljci. To uvijek veli poslije odgledanih japanskih seks fetiša ili TV emisija na netu 🙂

  Nemetz • 17.09.2007. u 22:35

• ti pasa guca…dođe ovdi, a ti joj ni Velu Luke ne pokažeš?! ccccc…

  Vinci • 18.09.2007. u 21:16

• ajme što ti se dogodilo s blogom, di su ljudi, di su tekstovi, di je japanka, oš crnkinju da ti dofuram? jel smeta ako je trudna?

  Svi na bowling • 18.09.2007. u 23:19

• ”Kao da jedem mrtvu krticu u saftu od Domaćih, žilavo, dismr, nemreš progutat.”
  hahaha…..lud…

  orka • 20.09.2007. u 14:54