Vaš pajzl sezone 4 – To-Mi
Zagrebačkim pajzlovima, cesta mog života teče…
Naziv objekta: Bistro To-Mi
Adresa: Ozaljska 38, park Stara Trešnjevka
Stranica: www.facebook.com/BistroToMi?fref=ts
Vlasnik: Mira Toma
Radno vrijeme: Ponedjeljak – subota 7-20
Cijena prosječnog obroka: 30 kn
Cijena gemišta: 11 kn
Pristup
Na mjestu gdje je nekoć obitavala zalogajnica Bravo Šola, danas se zeleni tabla s natpisom “To-Mi”. Nalazimo se u Ozaljskoj ulici, nekadašnjoj Končarevoj, na pola puta između tramvajskih stanica kod trešnjevačkog placa i parka Stara Trešnjevka, deset minuta od Cibone na zapad. Iako je bit svakog pajzla da se do njega dođe brzo i pješke, ako baš morate – parking potražite u obližnjim slijepim uličicama prema sjeveru, i pripazite na ulaze u dvorišta.
Unutrašnjost
Na preporuku troje dragih ljudi koji su mi na sva zvona nahvalili simpatičnu tetu kuharicu/konobaricu/vlasnicu, uglavnom – dobri duh To-Mija, ulazim u majušan, simpatičan i uredan prostor za maksimalno 25 ljudi.
Šankić u drvu i kamenu, neki deda surfa okrenut leđima šanku, par mladih ljudi, par starijih i zgodna usamljena crvenokosa dama sjede za rastresito razbacanim stolovima. Puno mjesta, prozračno, salunska vratašca odvajaju prostor za jelo od kuhinje iz koje proviruje mladi plavokosi kuhar/šegrt. Sjedam za jedini slobodan stol, mičem mrvice i divim se različitim jastučićima za pod guzu u svim bojama i materijalima univerzuma. Šarene su i zavjese, koje više zovu na posteljinu, zidovi su bananasto žuti, zgodno ožbukani, drvo gdjegdje u crvenim nijansama. Čekam dobrih pet minuta da vlasnica dovrši kavu za stol do mene i nasmiješena mi se obrati.
Osoblje i hrana
Dakle, kao da sam našao izgubljenu baku, odmah me napunila neka toplina dok sam slušao što sve ima na meniju. Od 5-6 dnevnih jela, naravno da sam došavši u 15.12 propustio i krvavice i piletinu s mlincima (zašto, o zašto!), pa naručujem veliku porciju vinskog gulaša s domaćim noklicama, i sarmu kao glavno jelo. Od tri navedene vrste gemišta postoji samo jedan, od Kutjevačke graševine, stoji 11 kuna (zašto ne 10 kao svugdje?) i točen je u finu visoku čašu na savršenoj temperaturi na granici zamrzavanja.
Pivo nije skupo, Tomislav je 13 kuna, roštilj je oko 35, a vlasnica se kune u novost na meniju – svoju domaću pizzu! Za par minuta dolazi gulaš, više svinjećih komadića nego noklica (domaćih, svaka je drugog oblika), sve sočno, ukusno, dovoljno slano i šarf, pruža taman dovoljan otpor zubima i podsjeća na jednostavnu klopu kojoj se nismo dovoljno veselili kad smo bili mali.
Vrlo fino, jušno i bez aditiva, uz iznenađujuće masivnu i krupnu žlicu. I dalje preda mnom nema soljenke ni octenke (sve je na stoliću uz šank), u košarici su došle dvije šnite kupovnog crnog, friškog i jako dobrog kruha, a društvo za praznim stolom uz papirnati relativno pismen (“s šlagom”) i kulturan meni – podlogu za jelo mi pravi slatka zelena lončanica. Dok čekam sarmu, zaključujem da bi porcija mogla biti i veća, jer je duboki tanjur za gulaš malo djetinjast za moj stokilaški kalibar, a tada na stol dolazi njeno veličanstvo! Pire prosječan, dosadnjikav, suho meso na vrhu je suho i puno koščica (dvije skužio, treću nažalost – ne. Boli i danas), ali sarma…
Miris slatkog, okus kiselog kupusa, meso tvrđe i puno onog iskonskog, kvalitetnog šmeka dobrih starih vremena. Dok još nije bilo light smeća, natrena, vode iz plastike i zamjenskog života. Jednostavno – lijepo. Ubijam se sarmom i nemam mjesta za vizualno divne palačinke s nutelom, za koje mi slatka bakica za susjednim stolom, migom potvrđuje da su itekako ukusne.
Nusprostorije i detalji
Prostor je dobro ozvučen, a s radija se dosta glasno čuo program radio Antene. Na jelovniku piše da postoji besplatan wi-fi, a na zidovima ima par fotografija starog Zagreba, kao i u većini pajzlova Metropole. WC klasičan, bez zamjerki. Tri su zanimljiva detalja ipak drukčija od ostalih dosad obiđenih zalogajnica – viseći hranjivi ukrasi sa šanka u obliku osušenog ružmarina, bosiljka, luka, češnjaka i papričica,
školska ploča razveseljena porukama napisanim kredama u boji te knjiga žalbe ispod koje se nalazi palica za baseball!
Umjesto zaključka
U To-Miju možete gledati i zanimljive starinske vrševe, satove, ogledala, kao i kroz izlog na vječno prometnu Ozaljsku i užurbane ljude koji trčkaraju poput mrava. Izolacija je dobra, pa tramvaji i automobili ne smetaju previše. Imaju i doručak od 7-10, vlasnica vas tretira kao da ste joj najdraže dijete, gemišt je divno mrzli, još da je mrvicu jeftinije (gulaš 30, sarma 32 kune), bilo bi savršeno. Eh, kad bismo barem mogli birati radna mjesta prema blizini nekih ovako finih pajzlova, i učinak bi nam bio bolji. Velike pohvale To-Mi!
Ukupna ocjena 8/10
