Kaslić – od eng. Castle each, iliti – svaki zamak. u purgerskom – poštanski sandučić
Kao mlađi mladić, s oko trinaest, našao sam u areninom ili kojem već crnom oglasniku neki frendfajnder, poslao kuvertu s deset dojčmaraka, napisao u pismu hobije i države u koje bi putovao, a oni su mi zauzvrat poslali 10 adresa ljudi navodno sličnih interesa.
Pa sam tako par godina vježbao engleski i krasopis, čekao u redovima u pošti, skupljao markice i zaljubio se fatalno u Beate s kečkama iz neke privaginine u istočnoj Njemačkoj.
Prestao sam se dopisivat kad se crvenokosi Geir iz nekog fjorda zaljubio u mene, ali sam se u međuvremenu navukao na činjenicu da volim otvarati sandučić i veselit se ikakvoj pošti.
Starci su tih godina plaćali svojih standardnih pet računa, za Božić i Novu Godinu se sažaljevalo zgrbljenog poštara, čestitke se držale pod borom, a pokojni je dida oko prvog u mjesecu nervozno iščekivao invalidninu.
U doba Spectruma znao bi svaka tri mjeseca naručit kazetu (krivu, uglavnom zavijajuću OR-WO ili goru, s igricama koje nisu odgovarale opisu) s novim igricama iz oglasa iz Sveta računala i to tako da poštar s računom dođe onaj tjedan kad je škola popodne pa da starci ne skuže.
Tada u školama još nije bilo droge, kamera, džuboksa sa čokoladom a djeca su umjesto mobitela posjedovala kućni odgoj, i umjesto u kockarnicu se išlo kod frenda s komodorcem (10% slučajeva) ili naganjat išta okruglo (93% – ovo je za smartblond).
Iz vojske sam poslao oko 500 pisama, dobio ih još i više i bezuspješno se paralelno upucavao Ireni, Maji, drugoj Maji, Andrei, Koraljki (njoj najviše iako je imala debilno-deformirani rukopis pa nikad ne bi pol tog skužio), i još par njih, pa se kasnije nastavio dopisivati s par normalnijih likova i opet volio viriti u kaslić.
Kasnije smo svi iščekivali maminu invalidninu (koja mi je, uz čestu student-servis šljaku bila džeparac), računi su se uduplali a onda je došlo i nešto što je u djetinjstvu bilo nezamislivo poput mobitela ili da stvorenje poput Petra Vlahova može imati reportaže u centralnom Dnevniku – počelo nam je stavljat reklame u kaslić.
Eeej!
U naš kaslić!?
A naša privatnost?
Halo?
Stari je bio polulud i tjerao tipove koji bi zvonili dole a) urlajući na njih preko interfona ili b) tiho se šuljajuć na balkon te kad bi skužio studoše raznosivače njihovim potpunim ignoriranjem i psovanjem u bradu.
Paralelno se polako pojavljuje internet, sve se manje piše po papiru, ne pišu ni rođaci iz Australije, rodbina iz Prigorja je uglavnom na nebu, a računi su se učetverostručili.
Kad mi i stigne neka razglednica, osjećam se zbunjeno kao da sam našao crvenog cenera (sto dinara, onaj pegaz, koji penis…) ispod monitora – totalni relikt…
Pa sam tako mjesec dana iz fore skupljao sve što mi je palo u sandučić.
Bez veze…
Random order mjesečnog smeća kojim me zatrpalo ide otprilike ovako:
By ribafish
Billa – Žuto, antipatično, preveliko. Previše me bombardiraju po telki i radiju da bi išao baš njima
Diona – Jad i bijeda. S one jedne jadne straničice me gleda uvijek jedan te isti brkati poslovođa lopov nekog bosanskog naglaska. Al me tete prek ceste vole i pozdravljaju i ja njih!
Lidl – Serem ti na dućan di nema muzike (osim za Božić kad između Fantoma i Maraja Keri svugdje drugdje – biram upravo njih) i di je traka di ti trebaju stat stvari koje je teta blokirala dužine mog penisa. Al kako rade na normu, brze su ko Spidi Gonzales. Sviđa mi se što imaju raznovrsnu ponudu u letku, ali kad dođeš do dućana – nestalo…
Konzum – Ne idem tamo ako ne moram, jer odmah vidim Ivu Todorić kako od mojih para kupuje 60 megakremšnita punjenih šampitama, išlerima, maslacem od kikirikija i s dva FAP-a puna majoneze i grohotom se smije u slowmotionu. Sam letak je prebijel i nikakav
Emezetta – Nikad mi nije sjelo ime, a prijelom je skroz socijalistički. Nikad me ne primame ničim, a tek kad sam saznao ko je gazda…
Metro – Najprofesionalnije od svih, omot, razvrstano, velike sočne fotke. Vidi se da Švabo dela. I žene koje reklamiraju donje rublje su baš ono… Ko nekad kad sam ko prištavlija bacao drkicu na tete u grudnjacima iz kataloga Quellea. Doktore, jesam li bolestan? Znao sam, hvala…
Merkur – duguljasti letak koji izgleda OK, ali nikad ne nudi ništa, nego samo sve isto što i drugi ali duplo skuplje. Najbolji mi je onaj radnik mjeseca na kraju i njegovi savjeti… Svašta…
Mercator – Slovenci… Ma. Odem tamo jer mi je najbliže i imaju sjajan izbor povrća za moju našaćenu jetru. Ali letak je zanemariv
Interspar – Sad ga si nemrem vizualizirat, pa moš mislit koliko je kvalitetan…
Pevec – Slike kvalitetne ko s vjenčanja Žuži Jelinek. Trećeg. Sve vuče na bofl, ali na kraju ipak završiš tam…
Prima namještaj – Naprosto jezivo, poluprazno, scarry
Lesnina – Razočarenje stoljeća. Format Vjesnika i namještaj iz vagona Vlaka u Snijegu. Saperlot!
Bipa – Kriste…
Bauhaus – Do sad me nije zanimalo, ali uskoro sam nahrdo…
Baumax – Pogledaj pod Bauhaus. Nervira me onaj njihov pederski đambo plakat…
Euronics – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i nemoju ono kaj mi je crklo
Hgspot – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i skuplje od Euronicsa
A di je Kerum gospodo, di Plodine, Kaufland, di VeMil???
Unutra se skupilo i pet flajera za pizzu i dva za ćevape.
Korisno.
Beskorisne su dvije pozivnice za projekciju filma “Isus te voli, Isus te želi, Isus će svoj perec s tobom da podijeli” ili whatever, Crkve svetog Isusa Spasitelja s Raznoškom s porukom – “Dođi mali griješniče, druži se s nama, dobit ćeš i ti jeftino kinesko odijelo i košulju te pripadajuću ti mesinganu pločicu s imenom i prezimenom pa ćemo zajedno pljeskati i pjevati i živiti od prodaje magle i dovođenja još griješnijih i jadnijih.”
Kao i tretman za manikuru, novi frizeraj, roletara i informatički tečaj te dva jaka momka koji nose krupni otpad i popravljaju PC-je.
I računi…
By ribafish
Ali o tome sutra…
52 komentara
Ja kupio krevet u primi za 500 kuna
Joj, daj reci tko je gazda emmezete, baš me zanima…
Toga nema u Rijeci, ali nikad se ne zna…
Hvala
najjaci je komentar na bipu
drito to
jos ono rozo staklo u ilici
bode u oci ko tepešev kolac
katastofa
mene rastuži ovaj tekst i to ono baš…neki dan staroj kažem kako je tužno što nalazimo po sandučićima, samo junk i račune…
kako mi fale pisma i razglednice…bemmti tehnološki napredak
Ccccc… ne komentiram jedan post i evo njega s provokacijama… ne možeš ti bez mene…

Što se komentara tiče – meni se samo sviđaju dečki sa stavom… a to su češće sportaši nego štreberi. Uostalom, nisam primjetila da se ti pališ na bucmaste ili žgoljave cvikerašice štreberice…
Pomisao lizanja sladoleda sa čvrstog glatkog torza mi je baš primamljiva…
hahaha, al’ ovo je lom: ”Lesnina – Razočarenje stoljeća. Format Vjesnika i namještaj iz vagona Vlaka u Snijegu.”
a kaj se tice pisanja pisama, ma ne samo pisama, nego inace, meni je cudno drzat olovku u ruci…
po ovom kaj pises, fakat se vidi da smo slicnih godina. Tvoji su bili bogatiji, ja sam spectruma kupil tek kad sam krenul na faks, mislim, onak ko povijesnu zanimljivost (jos dela). Ali sam zato imal praksu v firmi (PEL Varazdin) di smo sklapali ‘Orao’, YU racunalo, s motorolom nekaj hiljada unutra (6000?), 32KB memorije (pazi ga, koja makina!). Tete u oglasima…da, znalo se brutalno iskoristiti neku takvu ;-). Pisma…da, takodjer na stotine, tisuce, u nekoliko jezika i alfabeta…ma koji Dostojevski, amater. A sad ni sebi vise ne napisem. Ostalo mi je samo da saljem 4 razglednice s (pre)raznih lokacija. Nekad bi ih slal bar deset. Vremena se mijenjaju. I dobro. Deri!
Pa ja sam dosta mlađa i isto sam se puno dopisivala i igrala igrice na komodorcu… prvo 64 pa 128… kad se sjetim one olimpijade i one jedne igrice u kojoj čovječuljak jede dijamante, kamenje pada na njega i neka stvorenja ga hoće pojesti. Jel netko zna ime te igrice?
boulder dash
Ne diraj Konzumov letak! Ili mojoj Supružnici dojavi detaljnije primjedbe
Tako je Riba!!!! Sad sam vidjela na wikipediji. To mi je najdraža igrica.
Što se letaka tiče… vi to skupljate, gledate, čitate????!!!!! Isuse! Podsjećate me na mog starog…. aaaaaaaaaajjmeeeeeeeeeeee!!!!
dobro da si se ogradio od teta iz Dione preko puta, inace ne bi vise smio tamo. A onda Kerum…
Di ti je najblizi mekator ?(češ,češ…)
eh, to da krivo napišeš “svet računara”, e to me zabolelo. Kako si mogao tako brzo da zaboraviš, haha
Ajme koliko računa… pa kaj ti to sve imaš?!
A i ja sam se pitala zašto nikad kataloga od Kauflanda nema :-/
jedan od boljih posteva koje si napisao u zadnje vrijeme
sve me vratilo u djetinjstvo…pisma, koverte koje smo radili od stranica starih BRAVO časopisa, razglednice…di je to otišlo…eh
Eeeeeh…. Svet računara, Moj mikro, ZX Spectrum, POKE, Jet set Willy, School daze… to su bili dani…
Kae Bipa?
kaj nije bipa ono nekaj ko drogerija il tak neš?
bipa je billa s kozmetikom
malo skupljim markama al i onim ”dostupnim”
ono odvratno rozo na juznoj strani ilice negdje izmedu frankopanske i trga
aaaaa, da da ona ruzna roza boja, jos gora od one za t-mobile, a bipa je seljacko ime da nemre bit seljackije…..ovo je PRE!!
a mislis?
ne znam ko im je zaduzen za marketing al stvaaaarno…
daj adresu da te razveselim brdom razglednica
A šta i ti znaš svršit…. s računima!
bila zakon što se tiče organizacije, temacki sve fino posloženo, meso upakirano odlično, blagajnice super, ali povrče, gotova jela, suhomesnati proizvodi katastrofa!
konzum: organizacijska katastrofa, gde god dođeš čekaš pun kurac, sporo, neorganizirano,kaos!!
povrče- odlično( ne kao sa placa, ali solidno), meso pakiran- srednja žalost kao i mesnica, suhomesnati proizvodi odlično uz malu napomenu da im je izbor sireva odličan!
moram napomenuti da je bili i konzumu izbor i ponuda buteljiranih vina odličan, ali samo u velikim konzumima , ne u ovim malim kvartovskim, to je užas.
getro, ah srednja žalost, niš kak spada, svaštara !
lidl, ajme meni , šta je to, samo bofl roba, tamo sam ušao jednom i nikad više!
uglavnom, kada imam vremena odem na plac jer plac je zakon, u mesnicu također, ribarnicu također, na placu kupujem: maslinjak, češnjak, kvasinu, paradajz , pršut domači koji se reže na ruke nije industrijski tj. drniški, sireve domače: paški, livanjski, biokovski sa travama, istarski, kozji, kravlji….
uglavnom uopče me ne zanimaju, lidli, merkatoni, i ostala slovenska sranja, a pogotovo cijene , to nikada ne gledam, samo znam plac je ZAKON!!!!
World Pen Pals, moja prva ulaznica u Jameriku na bar mitzvah darling Cassie. I gomila pisama usamljenih vojnika. Nisam mogla dočekati poštara, pa sam jurcala u poštu svakodnevno.
A sad niti ne znam koji mi je sandučić. Niti ključ. Al znam sve passworde.
@porta- ono povrce s placa ti je zapravo iz konzuma!!
Sve sta dosad pises mi je super, ali ovo me razocaralo. Zalis se na sve lose u Hrvatskoj a na sve novo se gleda sa strahom, a od prica “joj, fale mi pisma iz sanducica” mi se povraca. Dajte molim vas nama mladima da zive i idu naprijed u ovoj prekrasnoj zemlji, kad vec sami necete naprijed. Zar ostaci socijalizma/komunizma od jednog urednika Playboya???
Reklame u sanducicu? Je li mozda bolje cekat u redu za meso ili vozit aute par/nepar? Sta je tako strasno ako se ljudi bore za tvoje pare?
Cvrsto vjerujem da ce preporod u Hrvatskoj nastupit kad svi ostaci komunizma i socijalizma pomru. I znam da takvih “ostataka” ima mnogo. Ali opet, ovakve vapaje za “starim sistemom” od tebe postovani Riba nisam ocekivao.
S postovanjem,
Dominik
P.S.
“Tada u školama još nije bilo droge, kamera, džuboksa sa čokoladom a djeca su umjesto mobitela posjedovala kućni odgoj, i umjesto u kockarnicu se išlo kod frenda s komodorcem (10% slučajeva) ili naganjat išta okruglo (93% – ovo je za smartblond)”
– nismo ni mi danas tako losi bez brige, samo ne moramo pjevat drugu Titu nista u cast a kucnog odgoja ne fali takodjer. Ako ti se ne svidjaju mobiteli, prestani koristiti svoj. Isto tako i svoj email racun pa sve pisi rukama.
dominik, milo, ne ispucavati gnjev na barba ribi koji samo želi svoje građansko pravo na izbor. probaj ponovo pročitat pa možda shvatiš bit. mržnja ne vodi ničemu…
orka- ne kupujem od prekupaca , nego od kumica koje poznajem, recimo od moje omišanke kupujem pomidor kada ga ima i maslinovo domače, kukumare isto kupujem kod nje kada ih ima, čuj može se nači na ovom našem utrinskom domačeih stvari!
je dobro si reka reklame su užas pogotovo one SVE ZA VRT koje se uglavnom dostavljaju u zgradurine od 20 katova—- kojima je vrt 2 pitara na balkonu ako i to
Tako je! Utrinski plac rula imperijalno!
tww- jebena debilčino!
Ma nije da ja mrzim ne, bez brige. Nisam takav, bez zaje. Ali eto, tek da malo dam jednu opasku na inace odlican blog! Samo naprijed!
kolko sam ja svatila, Dominiče
poanta je da je glupo ljudima gurat te katastrofe od kataloga iz jos gorih ducana u kasiće, koji su namjenjeni za kak da se izrazim
osobne pošiljke?
i sad je prokomentirao te katastrofe
e da Riba
ne znam jesi to bio ti prije par godina
na nekj emisiji za preuređivat stanove s onom Jajom kaj je pjevala prije u Jinxima?
mislim ne znam jesi to bio ti al sam ziher da je bio neki lik kog su zvali ribafish…
joj, je. meni je ona druga unistila boravak. ne svrsila vise u zivotu…
kako uništila? ja se sjećam da je baš bio retro i lijep… ono, M.Monroe na zidu… kao da je mene pitala!!!
i,Carice, Yaya i dalje pjeva u Jinxima… Na zapadu…
Kartonski Oliver Dragojević u Lidlovoj opravici,veličina 1/1, odma na ulazu u dućan…smrznuh se momentalno…
ne znam onaj album zdnji mi je bio tolko los njihov da sam se cak ponadala da ne sviraju vise
da fakat!! riba je bio na toj emisiji, brijem da sam cak i gledala, a najjace na kraju ono kad idu vidjet kak su napravili pa glume odusevljenje!!
hahahha, a vidis mu na faci da bi je najradije zabetoniro….
To je i moja ujna gledala…
ma boravak je ko da uđeš u zonu sumraka.. sumoran.. ni blizu, ni slično veselom otvorenom ribici! brrr… cno bijeli svijet! poduzimaj nekaj riba, itno!!!
..ispalo mi jedno r!
Porta retardu možeš da sisaš.
ritno?
crno
da, da..
ritno!!!
smart, jesi ti imala izvezeno ime i prezime na rupčićima?
Molim?! Kakvi rupčići?!
tww – šta još si i peder?