Sveti Ivan Zelina: Vrhunski odmor uz sjajne eno gastro lokacije

720

Sveti Ivan Zelina: Vrhunski odmor uz sjajne eno gastro lokacije

Mnogi od nas bivšu samo Zelinu pamte po otvorenim bazenima na kojima se kupalo kad se nije imalo para za more, pitoresknim brežuljcima s brojnim kletima te definitivno dobrom odojku. Brežuljci su još uredniji, o vinu ne morate brinuti jer imaju i svoju vinsku cestu, odojak je konstantno izvrstan i to na više lokacija, a bazeni… Bazeni će pričekati još koju godinu u vrletima birokracije, ali u ovim godinama, ionako bi teško došao hopsat na Zadrugu ili Psihomodo…

Zelina je svega nešto više od pola sata udaljena od centra Zagreba, kod Svete Helene se skinete s brze ceste, prijeđete nadvožnjak i krenete ravno za prve vinarije, ili desno za sam gradić koji sa svojih petnaestak tisuća stanovnika ne oskudijeva ni u čemu i uvijek ima nešto za pohvaliti se. U posljednje vrijeme tako polako niču OPG-ovi, izletišta i kuće za odmor, pa smo odlučili par dana prevesti upravo odmarajući i tražeći idealno mjesto za odmor. Rečeno – učinjeno, izbor je pao na kuću za odmor Tinna, niti tri minute vožnje iznad samog centra. Iako ćete teško pogriješiti s obzirom na ocjene i brojnost ponude kuća za odmor u Zelini i okolici, ovo je ipak posebna priča.

Sveti Ivan Zelina – više od pola stoljeća ljubavi prema kontinentalnim vinima Hrvatske

Naime, Dario i Martina Dužaić odlučili su kupiti zapuštenu straćaru od hrastovog drveta, urediti prašumu u okolici, nadograditi je tako da se naslanja na original, pa vas tako danas s vrha brega gleda prekrasna kućica kao iz Ivice i Marice. Pazilo se na svaki detalj, tu je i peć na drva, jednostavno se teško nagledati koliko je lijepa. Doduše, nije prevelika niti previsoka u potkrovlju, ali to joj samo daje na šarmu. Bonus uz kućicu je ogromno uredno dvorište s pripadajućim vjevericama i u zoru srnama, čak sedam mjesta za popiti jutarnju kavicu (potvrdila Kasandra) te kao takvo savršeno za istrčavanje vašeg pesa (potvrdio Dživo). Kuća je naime pet friendly, a gazda usto i veterinar, pa si mislite. Tu je još i vanjski bazen, sauna i jacuzzi u izdvojenom objektu, a za ogroman kamin jednostavno nisam imao vremena jer smo zbog bogate ponude u okolici stalno negdje jeli i pili.

A počeli smo klasičnom usputnom restauracijom, jednom od onih od kojih je i nastalo ocjenjivanje Michelinovih zvjezdica. Pizzeria 4M se nalazi 7-8 minuta od centra Zeline, ima velik parking i drži se klasičnog načela – tu bumo vas dobro i puno najeli. I upravo je tako, goleme porcije, plate za dvoje gladnih rudara, ugodna nepretenciozna atmosfera i par jako zgodnih detalja. Iako se ne zamaraju trendovima u pizza svijetu, ovdje rade toliko dobro klasično tijesto za pizzu da će vas vratiti u neka bolja vremena, a osim za pizzu ga nude i umjesto kruha, pa tako od srca preporučujemo lepinju od pizza tijesta s tršćanskim umakom, odnosno uljem, peršinom i češnjakom.

Jedini je problem što ne možete prestati gutati slano, puno i mekano tijesto, pogotovo u kombinaciji sa suhomesnatim proizvodima mesnice Kudelić, pogotovo kosanom mašću, paštetom od čvaraka i šunkom Grof. 4M inače najviše rade gablece koji koštaju za Zagreb nevjerojatnih 6 eura, umjesto lignji petkom imaju oslića i pastrvu, a vlasnica 4M-a Ivkica Čegec nam je ponosno predstavila svoju platu koju smo tek dotaknuli jer smo pretjerali s predjelom. Ali kad je bilo tako fino, inače, na plati je bilo svega, od piletine do šiš-ćevapa, a meni osobno su najbolje sjeli fantastični pečeni šampinjoni uz klasični pohanac. Drugi puta s duplo manje predjela i uz više gemišta kućne vinarije Žigrović – posebne pohvale mladom veselom sauvignonu.

Dok Zelinčani čekaju da se izgrade novi bazeni, usred polja kod mjesta Krečavas nalazi se Jokobanja, izvorište termalne mineralne vode od 52 stupnja gdje staro i mlado dolazi na besplatno tuširanje. Na dubini od 750 m pronađen je spremnik hipotermalne vode (izdašnost 8 l/sek, voda je izrazito meka) te je postavljen drenažni kanal koji izbacuje vrelu vodu pod pritiskom na površinu.

Jokobanja nije samo javno izvorište, već i mjesto koje okuplja i staro i mlado, od ranih jutarnjih do kasnih večernjih sati 365 dana u godini, pa sam se tako morao i ja istuširati i vidjeti hoće li mi narasti kosa i nestati grba i škemba. Naravno, riječ je samo o vrelom zdravom tušu i upoznavanju novih ljudi koji ovdje dolaze jednom tjedno iz Zagreba! Tu bi se mogao dobar tulum napraviti da ima nekakav izvor cuge, baš poput Pivskog kombija koji je u planu vrijednim mladim ljudima iz craft pivovare Angeluš.

Ova mlada craft pivovara smještena u Biškupcu (odmah ispod Zeline), svoju je lokaciju našla u prizemlju kuće Filipa Devčića i njegove supruge Marije Kušić, a najveći uspjeh postigla na ocjenjivanju najboljih hrvatskih lagera u organizaciji Dobre hrane, kad je njihovo pivo u konkurenciji 24 lagera – osvojilo prvo mjesto. Prepoznatljivi po debeljuškastim bocama i voštanoj zaštiti čepa (odustali su i od jednog i od drugog), ovi ljudi ručno pune oko 6.000 litara piva mjesečno, a cilj im je ući u visoko kvalitetne lokale po cijeloj Hrvatskoj – ima ih u Batku, La Štruku, Purple Monkeyu, Lanterni na Dolcu, Burger Baru i još puno finih lokacija. Filip, koji je inače po struci enolog (!) pun ideja i vizija, s puno truda kuha, Marija radi sve ostalo, imaju čak i svoj Whiskey i općenito – evo vam najtopliji savjet da probate jedno od najpreciznije skuhanih piva u Hrvatskoj, već spomenuti lager, ali i pale ALE (lager i ALE od nedavno idu i u boce od 0,5 l – novo!), session IPA-u te izvrstan neskafeasti porter kao desert!

Taverna 1860 je prekrasno uređena kurija iz, logično, 1860. godine, sva u cigli i voltima, već petu godinu u suvlasništvu Gorana Lemića za kuhačom i Tome Kotarskog, vrhunskog sommeliera i vinoznalca koji koristi svaki trenutak da podijeli s istomišljenicima samo najbolje od Zagorja i Prigorja. Dobro, nađe se tu svega za široku publiku, ali toplo vam preporučujem njegovo stručno vođenje gdje ćete uživati u najkvalitetnijim biserima ovog kraja. Do Tome me odveo moj dragi bivši mehaničar Beri, a kad Beri negdje ide jesti, onda je to stvarno vrhunski, pa smo se tako ovaj put malo dublje upoznali sa svime što nudi ovaj spoj lokalnog, tradicionalnog, ali i modernog, uz pomno praćenje sezone i tu i tamo širenjem na cijelu Hrvatsku poput pljukanaca s tartufima. Čim smo sjeli, već se na stolu stvorilo izvrsno predjelo, sušeni svinjski jezik koji nevjerojatno podsjeća na okus stare goveđe salate (ali to sam samo ja, i salata mog starog) te kućni namaz urnebes i domaći kiseli luk, kao i jako fina juha od vrganja s pravim vrganjima.

Nakon isprobanih više sauvignona, među kojima i legendarni Puhelek Purek i ugodno iznenađenje Bedekovich, došli smo i do glavnih jela. Taverna 1860 od favorita poslužuje pošten, velik i sočan burger, meka i ukusna rebarca s rijetko finim hrskavim batatom, lungiće u saftu s domaćim kroketima (izvrstan kruh im radi zelinska pekara Mario) te apsolutni hit – zagrebački odrezak s ratatouille povrćem. Težak zadatak i za veće izjelice, krupan, sočan komad mesine u panko mrvicama, izvanredno ispečen i pun sokova i ljubavi. Svejedno, trebalo je naći mjesta i za njihove nadaleko poznate deserte, meni otprije omiljen štrudl s borovnicama i semifreddom te zapečene štrukle. I Chardonnay Jarec – Kure. I još pjenušca vinarije Kos. Pa doma uz kamin, zaspali na kauču i Dživo i ja, jedva se otpetljali…

Nakon jutarnje šetnje zelinskim krajem i uživanjem u beskrajnim zelenim brežuljcima i vinogradima, otišli smo i u jedan od njih, ali poseban po tome što organizira i – Piknik u Vinogradu! Upravo se tako zove druženje u izletištu Kos – Jurišić, gdje vas u prekrasnom starinskom restoranu s vrhunskim smještajem (imaju pet apartmana Wine Paradise, pa ak’ vas prehiti…), osim ozbiljnih domaćih jela pod dirigentskom palicom vječno nasmijane gospođe Đurđice, očekuje i dekica s košarom njihovih vina i brdom pohanih piceka. Naravno da ste svi jeli pohance, ali ovakve – teško… Prvo nas je suprug Mario ulovio u sačekušu u vinariji par kilometara niže u Nespešu (Kraljevina mu je i dalje jedna od najboljih u zemlji), dao nam da probamo sve, kao i seksi poslužene domaće plodove tora s daske od bačve i vrući kruh od Marka, a onda smo se preselili na breg i skoro se rasplakali kad je Đurđica rekla da nam je napravila nešto specijalno. A to nisu bili pohanci…

Svejedno, znamo gdje i kad se javiti za dan na dekici, a i moćna gusta vinogradarska juha je rasturila, toliko da nismo mogli pojesti niti pola medaljona sa šljivama u saftu (rade još i zelinsku šniclu, teleće pečenje, svinjetinu u umaku od vrganja…). Ali zato jesmo desertić te probali ostatak vina iz palete (sivi pinot, chardonnay, muškat i uvijek zanimljiv kerner) ove zgodne butik vinarije koja godišnje napuni 20.000 boca. Pogled na vinograd i nizinu, toliko dragi, jednostavni i normalni ljudi, fina vina i jedva smo otišli dalje… Najtoplija preporuka, vina su apsolutan value for money, klopa fantastična, provedite popodne ili u vinogradu, ili u izletištu Kos – Jurišić, sigurno ćete se vraćati.

Da ne bi bilo da samo jedemo i pijemo, prošetali smo i po Poučnoj eko-stazi „Zelinska gora“ smještenoj na sjevernom obronka Medvednice. Početna točka je u Biškupcu Zelinskom, a završna na Kladeščici, najvišoj točki Zelinske gore. Osnovni cilj ovog projekta je očuvanje netaknute prirode Zelinske gore i daljnjeg turističkog razvoja ovog kraja, a uz naglašavanje prirodnih bogatstva flore i faune ovog područja, jedna od najbitnijih točaka je i Zelinska glava – neprocjenjiv izvor vode uvršten u 23 zaštićena područja Zagrebačke županije.

Cijela staza je označena drvenim poučnim pločama sa zanimljivim i prigodnim sadržajima iz biljnog i životinjskog svijeta Zelinske gore i hrvatskog Prigorja, ali i drugim korisnim informacijama za planinare, bicikliste, šetače, gljivare, kao i sve ostale ljubitelje prirode. U donjem djelu staze, uz jedan od mnogobrojnih potoka, nalazi se drvena sjenica kao odmorište za sve putnike namjernike. Dužina staze iznosi 7 km, a potrebno vrijeme razgledavanja je oko 3 sata. Mi smo izdržali tri kilometra i išli na završni obrok.

On nam je serviran u dobro poznatom izletištu Ljubekov Gaj, na samom izlazu iz Zeline, prije nego se idete priključiti na glavnu cestu za Zagreb. Navrh brda je stara klijet s milijun detalja, od lovačkih, preko agrarnih, tikvica, trsova do meni malo jezive lasice koja stoji na samom ulazu. Više smo puta ovdje dolazili na odojka, domaću juhu s rezancima), koji se suše na stolovima kod kuhinje, kao i zbog te neke lokalne atmosfere na dvorištu gdje nakon par gemišta jednostavno moraš zapjevati, kao u Tko pjeva, zlo ne misli…

Pije se domaći sauvignon, a u nedostatku odojka, jer stvarno nismo mogli, jeo se rolani vepar u saftu s domaćim njokima te meka, gotovo raspadnuta janjetina ispod peke. Ipak, jelo dana je bila sočna i taman žilava patka s izvrsnim mlincima, nakon koje se razvila burna rasprava otkuda dolazi ime od posluženih palačinki u „Vajn šatou“. Ako imate ideju, javite, mi se nismo dogovorili…

Zadnje spavanje u kući za odmor Tinna (jer se gazdarica zove Martina što je već bilo zauzeto), cjepanice u peć, pucketanje vatre, odlazak po Dživu, koji se toliko udomaćio da je iskopao rupu u travi veličine zemlje u tranziciji u potrazi za krticom, isprike domaćinima, zadnji griz špeka i sira OPG Marina Crneković i Puhelek Sauvignona čime nas je opskrbila naša vrijedna domaćica Marinka te škripa drvenih stepenica i tonjenje u san. Posljednji pozdrav s izlaskom sunca i povratak u Zagreb punih baterija. Nije li vrijeme da i vi malo pobjegnete na zasluženi odmor? Sveti Ivan Zelina je idealna za to…