Sedam dana na moru solo s Juniorom

1,1K

Dan nakon što sam ušao u četrdesetu, došao sam na otok.
Rok se igrao sa sestričnom u njihovoj kući u kojoj sam u dogovoru s roditeljima njegove majke i njom osobno dobio cijeli tjedan s mališom.

Mama je otišla na koncert irskog Bodalca, a ja izvadio ribu, meso, povrće i igračke iz Klite i počeo jednu sasvim novu avanturu.
Dosad smo, naime, proveli solo u komadu najviše 24 sata.
Al džaba bilo straha…

Rok inače kao i svaki klinac obožava slatkiše, a ja ga da ne postane Žakolik pokušavam naviknuti na što zdraviju klopu, pa se za svaki bombon treba potrudit, ili bit fin, ili napravit deset sklekova ili bar lijepo zamolit.

Uglavnom, izvuko se u tjedan dana bez čokse, s 3 (komada, ne vrećice!) juicy fruitsa i dvije cedevite, pa sam bio ponosan jer je pojeo tonu grožđa (tata papa koštice i koru), malo manje naranče i puno manje jabuka.
I pritom mu baš niš nije falilo.

A ja sam i dalje alergičan na koru od naranče (nabubre mi dlanovi dok cijedim!?) i jabuke (počnem se gušit i češat po svim otvorima na glavi), ali to pripisujem starosti i pesticidima protiv kojih se više nemre borit.

Malo me peklo što me Junior zove imenom maminog novog dečka, ali sutra smo otplivali Kukljiški maraton (tata plivo, Rok s Barba Marinom i tetom Gogom navijo) di je tata pobijedio u kategoriji i osvojio zlato, pa je Rok tri dana ponosno šetao selom s medaljom na pupku, a ja opet postao „Tata Liba“!

Medalja

Najveći ljetni doživljaj mom omiljenom skoročetverogodišnjaku je svakako pedalina s toboganom.
Hvala ti bože, nema nikakvog straha od pasa i dubine, pa smo se kraljevski zguštali a ja se oduševio kolko je snage u malom vidrivoju.

Baka ga je utrenirala da mu je jedna plivalica sasvim dosta pa sad malo pliva u krug, i nikako da digne noge, ali još malo i eto tati Thorpedislava!

Jutrom bi se dizo u 7, zalio vrt, pobro blitvu i skuhao juhicu ili štogod za ručak ili bar pripremio za podgrijvanje oko 1.
Oko deve bi se uvalio maloj raskrečenoj zvjezdači u krevet i polako ga milkio i budio.

Obožavam trik:
„OK, ako ti nećeš čokolino, ja ću ga pojest!“
„Neeee, moj čokolinoooo!“ i trk do kuhinje, onako krmeljav, zaležan i slinav dok se popikava na nogavicu od pidžame.
Divno je biti tata…

Jedan od najljepših doživljaja ljeta je bio izlet na Ošljak, to nešto prekrasno između Zadra i Ugljana u vlasništvu obitelji Valčić na kojem se isti međusobno smiju ženit tek u petom koljenu.

Deki je tamo došao prosit Lori rečenicom – „ovdje vam fali svježe zagorske krvi“, i pelcao se.
Ljudi, to je raj.
Kuće prema Preku, šuma i pustopoljina prema Zadru, birtija i plaže.
Po kruh – brodom.
Navlačimo cvikere i krećemo u posjet Juliji (3,5) i Jani (5).

Cvikeri

Rok u stilu svog tate, nebeskog džentlmena i kavalira s manirom, te vlasnika titule „Schwaller auf der jahre 1989“ kulerski prima komade za ruke i krećemo u polusatni obilazak otoka.
Da ima kose, ko spot Mirzinog jata…

Mirzino jato

Ošljak podsjeća na mješavinu veloluškog Ošjaka i meni najdražeg Proizda, ima tu osamu i dubinu cvrčaka i borovine zbog koje bi bio u stanju ignorirat sve blagodati civilizacije.
Da ne spominjem oradice tete Dore, a kamoli knedle…

Ošljak

Play of the day je bilo kupanje kad je trebalo potopit Tata Ribu koji se pretvorio u čudovište i bacao trojac Rok – Julija – Jana oko sebe.
Pritom Jana nema narukvice jer zna plivat, a Julija i Rok imaju po jednu.
Pa kako mi legnu na glavu tako ih ja hitim metar od sebe.
Dok nisam hitio Roka, a njegova plivalica-rukavica rekla pffffff…
I pukla.

I uspori mi se film i gledam čedo na dva metra s onim dječjim upitnikom u očima (tata, zašto zvijezde padaju – pitaj mamu) kako kreće u uton ako se odmah ne trzne…
I on se trzne i nekako vidrasto krene prema meni a ja mudro čekam i umirem zapet ko puška ta dva metra, al ne mičem, a on dolazi do mene i urla – tata, ja plivaaaaaaaam!
Al me usro, uf…

Za prije spavanja i za dočekat ručak koristili smo metode – pusti Ben Tena ili Skubidua.
Ne znam što djecu navodi na voljenje glupih crtića, ali u moru destrukcije, sranja i klanja – obavezno biraju najgore.
Pa tako i Bena Kretena i njegovih deset lica – junaka od kojih koristi tri.
I onda igramo igru „Tata, pretvorio sam te u… Ledenu kocku!“
I tata bi Fontana…

Ben Ten

Sva sreća, kasnije me vrati u čovjeka.
Al jednom sam skoro proslinijo jer je išo piškit pa me zaboravio odledit…

Večeri su rezervirane za Pampulin ili Dvorac.

Smijeh u dvorcu

Pampulin i nije nešto jer Rokinho i nije nešto skočan, al se po dvorcu voli naganjat s Matejom, pa prođe pol čuke ko niš.
A i usavršava telemark!

Telemark

Nekad se zna nadurit, i općenito nije baš ugodan kad želi sladoled kad nije vrijeme za sladoled (urla, tuče, plače – vjerojatno svi imaju tu fazu), ali smo inkvizicijskim metodama – stega, presija, durenje, kazna, mračna soba, postigli dogovor za jednu kuglicu dnevno.
Zaleđeni Dukatino se ne pika.

Plazonja

Dan prije dolaska bake i dide, išli smo na roštilj kod Dene i Markija u Zadar.
Na trajektu je pitao kaj teta ima u uhu, pa smo prvi put slušali Motorhead na slušalice.
Bio je oduševljen!

Trajekt

Nakon divne žderačine, upoznavanja istomišljenika i prekrasne Bibinjke te šore s malim Josipom (neriješeno, odma su se izljubili, ali – Rok je počeo fajt!? Moj Rok!!!) otišli smo gledat Pozdrav Suncu.
Pa se sjeo.
Pa je neki retard bario koku tako da je s njom pleso valcer i stao Roku na ruku dok je ovaj sjedio na podu, ali ovaj put se izvukao.

Neko mi stao na ruku

Pa smo morali brojat kolko krug ima koraka i spuštat se po novom dvorcu.

Tata, broji!

I bilo nam jako veselo.

Nakon drugog smo kruga papice morali ići i na pampulin di te vežu, mamu im skupu 25 puta u pet minuta, ali bilo je divno slušat mališu kako usran od straha pjeva „Brate brate gospođo, pala van je booorša“…

Inače, Postolar Triper mu je uz Divlje Jagode omiljeni bend, pa ako čujete da sviraju u Zg i okolici, javite!

Pampulin

Ulovismo tako zadnji trajekt za Ugljan, gledasmo zvijezde, ja mu objašnjavo o Malom medi, južnom zviježđu, Orionu, posjeti Australiji koja dijeli neke zvijezde s nama, razlici između meteora i meteorita, Sjevernjači i Mjesecu i eto rezultata…

Gecrken

Bilo je lijepih doživljaja u životu ovog oćelavog barbe, ali taj filing nošenja meke tople buhtle koja te grli jer misli da si jastuk, hrkuckanje i mekoća obraza te najnježnije stavljanje u krevet – ljudi, nešto neprocjenjivo.

Kuća čista, dijete veselo, ove godine mi čak nije ni opal, no blood, no kraste, jedna medalja, puno blitve, juhe i ribica u pupi, apsolvirana igrica Mateja je maca, Rok je kupovatelj, tata Riba je prodavač, srce na full…

Gotova dva tjedna kolektivnog, ostavljam Juniora u dobrim rukama i krećem u vjetrenjačku borbu s prljavom državom i zlim ljudima.

Al s punim baterijama!

Pusaaaa!