Planica, Planica, mojoj jetri klanica…

Rezime

Od pedeset prijavljenih za bus na Planicu, skupilo se 41 odabranih koji su, nakon akademskočetvrtnog čakanja od pol sata i kretanja, kao po komandi počeli otčepljivat rakije, viskije a bogami i pive.

Kazzo Mortale (kazzomortalle.blog.hr) je prošlogodišnju predivnu, bogom danu bisku podebljao medicom sakupljenom međicama nedefloriranih albino pčelica.

Šarli Euklid (euklid.blog.hr) je pak i ove godine nažicao punicu za još jednu samo njenu orehnjaču koju sam od divljenja htio trpat u džepove te gaće.

Vozač koji je imao sjajnu, iako nenamjernu provalu (“Znači, idemo do Ravne gore i vi onda lokalnim busom?”), imao je samo kazetofon, pa smo se oslonili na svoje glasove što nije bilo dobro, ali nije bilo ništa prema onome što nas je čekalo u povratku.

Kako to obično biva s rakijom krvopijom, od 9 do 4 mi se malo prekida filmić, ali, sa sigurnošću se sjećam da smo:

Pili rakiju i pjevali bugarske i finske narodne
Kupili ulaznice (Slovenci mi nakon 5 godina davanja akreditacija odbili dat istu. U jednu ruku ok, jer nisam nigdje uspio progurat tekst u tiskovine, al sam bar redovit na blogu… Anyway…)
Prevarili policajce i sikjuritije i unijeli alkohol
Kupovali pive po tri eura, mamuim, 33 posto skuplje nego lani. Hvala onom ko mi je kupio pivu
Pili pive
Pili rakiju od prolaznika
Navijali s prolaznicima
Slikali se sa Slovencima, Hrvatima, Moldavcima, Ugrofincima, Hetitima i svima jer je to takav Melting pot da je prema Planici London goli penis
Play of the day dopire od par Slovenaca koji su prošvercali kazan s rakijom od šumskog voća i onda s kutlačom davali ljudima da loču (ne vidjeh, bio na drugom kraju)
Ah, da, tu su bili i neki mršavi dečki koji su letali…
Duboko zamjeram Didi (dida99.blog.hr) što nije pazio na mene iako sam ga upozorio, pa sam netragom nestao od grupacije (kad se jako napijem, oću bit sam…) i završio ležeć ispod pitureskne sjenice dolazeć polako sebi i snimajuć divne pejsaže
Nakon natjecanja tulum se nastavlja ispred Papa Joea, svako nosi i konzumira svoju cugu i hranu (divoteee), a novost je pozornica s lokalnim polkama i KUD-ovima.
Konačno život u Kranjskoj Gori – inače je mrtvo, a htio sam se ubit jer je te večeri svirao Atomik Harmonik, treš trešnih treševa prema kojem je Amir Karić Leo – Sinatra…
Osim što sam bio najpijaniji lik dana, imao standardne izljeve dizanja ljudi u zrak, nestandardne izljeve skakanja Sandrinja po meni te već tradicionalni Paun dance (upucavalačko-baridbeni ples zavođenja natprosječno potentnih Čukča i Tunguza u kasno proljeće kad Kamčatka zazeleni).
Duboke isprike prekrasnoj plavuši koja je srećom uspjela pobjeći…
Moje velike isprike ikome ko je to morao gledati
Ubit ću se jer sam i ove godine zaboravio kupit onu krckalicu za protiv vrana i barem jedan besmisleni šal. Drugi nisu…
Nikog nismo (puno) čekali, napunismo bus i uz pokoje piškenje i nenamjerno proljevanje rum-kole za čas stigosmo do granice.
Tamo su Janezi srali pol sata al ne nama i dođosmo bez problema do iza Cibone, kad je jedna frakcija išla leć i prat traperice (ja, presto pit u 15.00, došo donekle k sebi i popio 9 galona vode), a druga dalje tradicionalno lokat u Spunk.
E, ali ta atmosfera u busu… ma to je meni predivno.
Vođa urlanja i zabave bio je, inače tihi mladić Neno, koji je 85% vremena navijao besmislene napjeve koji su nailazili na plodno tlo, tako da za sljedeću godinu već imamo spremnu:

“Balaban, Balaban,
Buraz ti je narkoman,
Puši svaki dan,
Da si kupi gan,
Fakat nije normalan…”

Četrdeset ljudi, od onih koji su prvi put išli s nama i bili fini, tihi i uljudni (prednjica), do veterana koji nisu prestajali urlati, svi pijani, svi veseli, svi pjevaju sve, smijeh, podhebavanje (jel samo meni Dida liči na onog iz Incrediblesa?), rađaju se nove, makar čudne ljubavi…

Ne postoji niti jedan drugi dan u godini kad se planirano idem napit i kad mi je svejedno kak ću izgledat jer će oko mene biti tisuće istomišljenika, veselih i blesavih, bez ikakve želje za nasiljem, nego samo za smijehom i budalašenjem.
I ne postoji niti jedan dan ni mjesto kad su svi ljudi toliko sretni.
Jedna je Planica, vidimo se i dogodine!

PS: Sutradan Riba vodao Roka jedinog prvorođenog po parkovima od 9 ujutro, zgrijo mu sarmu, lego s njim u krevet u 13.00 (kad mu je termin za popodnevnu ćorku), pročito bajku o kraljevskoj pusi i molećivim pogledom reko onu staru – Rok api? (op.a. Rok ide spavati).

A Rok me pogleda, vidi mi strganu pocrnjelu facu (o, da, puklo me sunce u Sloveniji na nplanini!?), digne se, ugasi nam svjetlo i kaže – Tata i Rok api.

Kraj bajke…

Sutra slike!