Na vinskoj večeri u sjajnom Vinskom klubu u Strojarskoj ulici, po drugi puta sam sreo Sašu Bernobića. Prvi put nije bio savršen dan za shvaćanje njegovih vina, ali ovoga je puta bilo sve drugačije. Ruku pod ruku sa sommelierom i šaptačem vinima Tomom Jakopovićem, Saša je okupljenim novinarima, vinarima i vinoljupcima održao predavanje uz kušanje njegovih vina, nakon kojeg nisam znao hoću li izaći ispred nebodera VMD-a, ili s predavanja na Agronomskom fakultetu, na kojem sam došao do kraja druge godine i odustao…
Saša istražuje, kombinira, uzgaja nove kvasce, pa čak i jede zemlju u vinogradu da bi došao do novih saznanja. Duboko sam mu se naklonio nakon predavanja i novih saznanja i postavio par pitanja…
Saša, krenimo od početka, u Istri si ili u turizmu, ili na moru ili u poljoprivredi. Kako je tekao tvoj put?
Definitivno si ovom rečenicom jako dobro opisao Istru (smijeh)! Istra je sunce, more, Mediteran, kontinent, turizam, poljoprivreda, enogastronomija… sve to u jednoj rečenici predstavlja Istru kao destinaciju. Moj put je krenuo vrlo “krvavo i trnovito” što se kaže, upravo zato što sam od samog početka gledao spajati sve te komponente koje sam nabrojao. U Istri se nikad ne možeš osloniti samo na jednu komponentu, već povezivati i spajati sve blagodati koje Istra daje.
Kad smo kao obitelj krenuli u vinogradarske vode još davne 1999. godine Istra se taman budila kao enogastronomska destinacija i turizam je još uvijek bio masovan, bez naglaska na nekakve ključne segmente kakve imamo danas (poput prirodnih ljepota, svježe hrane, vina, maslinova ulja… no tijekom godina kako se Istra razvijala, razvijao sam se i ja, završio sam srednju poljoprivrednu školu u Poreču, zatim Agronomski fakultet u Zagrebu, i kad sam dovoljno sazrio, krenuo u ozbiljniji pothvat vinogradarstva i vinarstva, a to znači stvaranje jednog malog obiteljskog brenda s naglaskom na kvalitetu, odnosno upoznavanje vlastite mikrolokacije vinograda.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Kada si prvi put počeo razmišljati o vinarskoj karijeri?
Prekretnica je bila kad sam završavao osnovnu školu… kada biraš karijeru, a želiš ostati u Istri, najčešće biraš u dva smjera: ili ćeš prema poljoprivredi, ili ćeš prema turizmu – trećeg u pravilu nema (smijeh). Tako sam se krajem osnovne škole zaljubio u vino i odlučio krenuti u te vode, i nije mi žao do dan danas. Trebaš imati kvalitetan support koji će te usmjeriti prema dobrom putu, a na tebi je samo da posložiš puzzle u glavi i kreneš raditi (smijeh).
Kako je bilo na Agronomiji, navodno si bio student generacije?
Na Agronomiji je bilo toliko dobro da se i dan danas želim vratiti u studentske dane (smijeh). Ne radi gradiva, već radi ekipe koja je bila fantastična. Nisam bio student generacije jer u takvoj ekipi smo svi studenti generacije (smijeh). Pripadnik sam tzv. Zlatne generacije 2009., koja slovi za najbolju generaciju u povijesti faksa. Ta je generacija dala trenutno najbolje vinare u Hrvatskoj, Korak i Jagunić s Plešivice, Štampar iz Međimurja, Miklaužić i Jančar iz Moslavine, Crvik iz Konavala, Ante Cibilić (glavni enolog vinarije Korta Katarina na Pelješcu i ujedno vlasnik privatne vinarije Cibilić wines), Mislav Maršić glavni enolog vinarije Grabovac iz Dalmatinske zagore…
Tu su bili i vodeći hrvatski doktori znanosti poput Igora Palčića, koji je trenutno najjači znanstvenik u području ishrane bilja u vinogradarsko-vinarskom sektoru te Maja Maslek koja je možda najjači biotehnolog u Hrvatskoj na području vinarstva. Tu je i Tamara Vranješ koja je voditeljica marketinga u vinariji Badel, naša Lucija Ćustić Luce koja je u pjevačkim vodama i zovu je nova hrvatska Adele s razlogom… u svakom slučaju jedna jako interesantna ekipa (smijeh).
Koja je povijest obiteljske vinarije, kad je došlo ime i sjajni kreativni nazivi vina?
Prvi su trsovi posađeni još davne 1999. godine, ali brendiranje je krenulo s berbom 2015. godine. Branding je odradila jedna mala privatna grafička kuća Black Box Graphic House iz Poreča, vlasnice Renata Rupil. Renata je grafička dizajnerica koja “ima svoj đir” i drugačija je od drugih, i upravo me to privuklo kod nje. Svaki njezin rad te ostavi u prvotnom šoku, no s vremenom kad shvatiš poantu priče – sve ima logično objašnjenje. Nisam htio na etiketi naglašavati svoje prezime jer u Istri je to “hiperprodukcija”, odnosno ima jako puno istih prezimena, i još k tome ako su vinari onda se izgubiš u masi. Zato smo stvorili nešto novo i drugačije te da nije zamorno. Kad kažeš OH, to su samo dva slova, ali imaju milijun značenja i poveznica, i to je smisao brenda.
Osvajali ste nagrade po vinskim natjecanjima?
Naravno, i na lokalnim, ali i na međunarodnim natjecanjima – jako smo ponosni na berbu 2015. kad smo osvojili velika zlata za naše Malvaziju i Chardonnay i ujedno smo bili i šampioni izložbe. Ova nam je nagrada jako draga jer je upravo to bila prva godina OH WINES vinarije, odnosno rebrandinga, i to nam je zapravo bio vjetar u leđa. Od ostalih nagrada tu su srebrne medalje s Decantera, a ove godine smo se prvi put usudili poslati uzorke na IWC – najjaču svjetsku komisiju ocjenjivanja vina gdje uglavnom ocjenjuju enolozi velikih kooperacija te Masters of Wine, a manje vinski novinari pa se nadamo visokim ocjenama. Uvijek gledam svoja vina slati na ocjenjivanja u svijet, a manje lokalno, jer su ocjenjivanja uvijek realnija vani gdje nitko nikog ne poznaje (smijeh).
Koja je danas vaša filozofija?
Od početka se vodimo filozofijom koju smo zacementirali u brend, a to su naša tri temeljna parametra:
1) OH LOKACIJA – mikrolokalitet Ohnići gdje se rađaju naši vinogradi i maslinici – ljudi obožavaju priču otkud dolazi najbolja sirovina za proizvodnju vina i maslinovog ulja, a meni je to jako bitno jer su naši kupci najvećim dijelom s područja Njemačke i Austrije pa se susreću s nekim novim sortama i tehnologijom.
2) OH SUPPORT – uvijek je tu podrška stručnih ljudi koji pomažu savjetima kako bismo tržištu dali najbolja vina.
3) OH DOJAM – sreća kad ljudi probaju OH vina pa imaš taj pozitivan dojam užitnosti (smijeh).
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Opiši nam ukratko priču o non-saccharomyces kvascima?
Non-saccharomyces kvasci su nešto sasvim novo u vinskom svijetu. To su zapravo kvasci koji se prirodno nalaze na pokožici grozda, ali imaju totalno drugačiji kemizam rada od običnog vinskog kvasca. Dok običan kvasac uzima šećer iz mošta i pretvara ga u alkohol i CO2, non-saccharomyces kvasac uzima jako mali dio šećera i pretvara ga u kemijske spojeve mirisa i okusa. Samim time stvara se vino koje nije tipično sortnosti na koju smo navikli. Primjer je malvazija kojoj je glavna sortna karakteristika miris na cvijet bagrema i gorki bademasti završetak. Korištenjem non-saccharomyces kvasaca dobivamo netipične arome poput marelice, marakuje, intenzivnog tropskog voća, a okusno je vino puno nježnije i nema gorkastog završetka jer se stvaraju kemijski spojevi koji daju nježnost i elegantan završetak vinu. S non-saccharomyces kvascima stvaraš novi stil vina koji nije tipičan sorti, a smatram da je to ključno i za tržište koje je sve strože u pogledu nečeg novog i interesantnog.
Koliko vina imate u podrumu, koliko hektara, klasične brojke…
Mi smo mala obiteljska vinarija koja je svoj proizvodni ciklus zatvorila s 5 hektara rodnih vinograda te 2 hektara rodnih maslinika. Trenutna proizvodnja iznosi 15.000 butelja vina te 1500 butelja maslinovog ulja. Planovi za budućnost su neki lagani rast proizvodnje od maksimalno 30% i to održavati. Ali i to nije sigurno, jer gledam uvijek napraviti nešto novo, pa su te brojke samo statistika (smijeh). Tržište će pokazati u kojem ćemo se smjeru razvijati sljedećih 10 godina. Sami smo svjedoci da su ovo turbulentna vremena te da se svijet mijenja iz dana u dan. Tko zna kakav će turizam biti u Istri kroz 10 godina kad živimo u vremenima “znam da ništa ne znam” (smijeh).
Kako gledaš na razvoj vinske Istre danas?
Istra je brutalno razvijena što se vinskog svijeta tiče. Što god tko rekao, veliku zaslugu u tome imaju vinski doajeni poput Kozlovića, Matoševića i Coronice koji su Istru visoko brendirali na vinsku kartu svijeta i koji dan danas rade fantastična vina i različite stilove u podrumu. No, obilaskom sajmova svako toliko čuješ rečenicu poput “meni su sva vina ista” i “ima isto vino kao lani”. U Istri se u zadnjih desetak godina “rodilo” jako puno mladih vinara koji su željni mijenjati samu tipologiju vina, i to je jako dobro. U novim nasadima se javljaju i neke nove sorte poput Viognera, Malvazije Crne, Hrvatice, Borgonje, Manzonija, Grenacha crnog pa čak i Semillona. Uvjeren sam da ćemo kroz desetak godina Istru gledati kao potpuno drugačiji vinski svijet.
Gdje se danas mogu kušati i kupiti tvoja vina?
Pošto smo jako mala obiteljska vinarija, 70% prodaje vina se ostvaruje na kućnom pragu, 20% se distribuira kroz restorane, a 10% je izvoz u zemlje EU. Što se restorana tiče, trenutno smo prisutni samo na području Istre u eminentnim ribljim i mesnim restoranima te laganim koracima osvajamo i ostale regije odnosno gradove poput Opatije, Rijeke te Zagreba. To su sitni, ali za nas veliki koraci za koje treba puno vremena i koji ne idu preko noći, i toga smo itekako svjesni. Radimo samo s restoranima, wine barovima i malim obiteljskim hotelima, ne ulazimo u supermarkete i neke ogromne hotelske kuće. Svake godine vidimo pozitivan pomak u prodaji jer se javljaju neki novi restorani i kupci što znači da radimo dobar posao (smijeh).
Hvala ti što si nam donio i maslinjak, misliš li se njime više baviti u budućnosti?
Priča o prvom hrvatskom otkoštenom maslinovom ulju odnosno denocciolatu je jako dobro prihvaćena u gastronomskom svijetu i stvarno se nisam nadao takvom interesu. To je isto jedna novost u svijetu maslinarstva koja je zaintrigirala tržište da se zapita što je to zapravo. Kad smo krenuli u taj projekt bio je veliki strah kako će tržište reagirati na takav proizvod, no tu sam zapravo vidio kakvi kupci dolaze u Istru. To ulje nije jeftino, ali se rasprodalo u rekordnih dvadesetak dana… svatko tko je došao u posjet vinariji želio je personaliziranu butelju tog ulja obzira na cijenu. U budućnosti je definitivno cilj da cijela proizvodnja bude u denocciolato varijanti, ali i tu još uvijek treba puno rada.
Koja je tvoja poruka za kraj?
Uvijek se vodim onom poznatom “kad ti život da limune, ti napravi limunadu”. Smatram da uvijek treba vjerovati u sebe i gledati u budućnost. Najsretniji si kad stvoriš proizvod koji daje pozitivne emocije – i to je onaj OH DOJAM s početka priče koji je jako bitan (smijeh). Veselim se budućim projektima i želji da kroz par godina opet napravim nešto novo i ludo!
OH Wines
OPG Bernobić Saša
Ohnići 6 HR-52447, Vižinada
FB: https://www.facebook.com/OHwine06
WEB: http://www.oh-wines.com/
091 452 7473
info@oh-wines.com
