Neki dan smo imali raspravu o rasolu, a ugledni bloger i sjajan čovjek Dragutin Nemec, alias Pau Rasol iliti Rodion Romanovič Rasoljnikov na svom je fejsbuku zaorao duboko u tematiku. Pa s autorovim odobrenjem prenosim sve o rasolu iz njegovog pera. Uživajte!
Rasol, iscjelitelj mamurluka i još puno toga!
Život na zemlji je dolina suza i često gubimo vrijeme na gluposti. Jedna od ozbiljnih i zanemarenih stvari, kada maknemo duhovna pitanja nakratko na stranu – jest RASOL. U čast i slavu rasolu, tom olimpskom nektaru, kao i drugim rubnim, da ne velim alternativnim, gastronomskim užicima bačenim u zapećak – evo moja prva i to suštinski ozbiljna – gastro recenzija. Stavit ću još pokoju i neću štedjeti riječi, zato je i ova, kao što će i druge biti, dugačka. Nitko se ne zalaže za mala, naoko beznačajna, kisela zadovoljstva koja čine jedan ispunjeni život. Zaslužili su iz mraka isplivati u javnost, punu istih dosadnih recenzija mainstream hrane i pića. Odrezak ovaj onaj, vino pivo ovoono, boring.
Dapače, ovo samo uvjetno možemo nazvati pićem, rasol je poput gljiva, kategorija koja stoji kao jablan među grmljem, ponosno sama za sebe. Najbliži pandani su mu sirutka ili kiselo mlijeko, ali to su već natezanja poput što su to zapravo ugro-finski jezici.
Kao prvo, ne mislim osobno kako nečija čak i najnespretnija ruka može toliko zaribati osnovnu biokemiju koja nastane pukom interakcijom soli, zelja i pritiska kamena da bi bilo nekakve značajne kompeticije, ali ipak ću, suodnosno nekakvom idealu, uzeti u obzir jedan konkretni rasol. Govorimo dakle o rasolu darežljive NN gospođe (nisam gledao ime OPG-a) u najboljim godinama na štandu kiselog zelja i repe, taman na dnu internih stepenica koje spajaju zatvoreni i otvoreni dio Dolca, a koja je zagrabila s dna kace i poklonila punu testnu posudu. Dovoljno je samo kupiti nešto zelja i turšije, da to učini i vama. Bliss.
VANJSKE KARAKTERISTIKE I UPORABA: žućkasto-mliječan, vidljivo zreo i fermentiran, zamućen i s mikročesticama zelja, čistunci mogu i profiltrirati/procijediti prije ispijanja, no ovaj oblik mu daje dodatnu teksturu na nepcu. Zbog prolaznih plinova suspektnog mirisa koji na kratko podsjete na neke čisto fiziološke banalnosti, a koji nastanu pri prvom otvaranju poklopca s posude, ili čepa s boce ili kanistra (za nezajažljive rasolaše), otvoriti na dovoljno izoliranom mjestu od ostalih ukućana, kako se ne bi nepotrebno dizale kućne tenzije. Piti ohlađeno, iz duboke čaše, hrabro i s velikim gutljajima. Ljeti osvježava, zimi olakšava i rastapa težu zimsku hranu i uravnotežuje ne samo probavu, već i cijelog čovjeka makar na kratko vrijeme, vraća u prirodnu ravnotežu.
PRVI UTISCI: Otkliz niz grlo je bez prepreka ili povratnog refleksa, govorimo o idealnom laganom, nemjehuričastom osjetu poput slane limunade. Sa slankasto-svilenom svježinom i dozrelom kiselkastosti koja ravnomjerno i utješno ispuni cijelo područje larinksa, farinksa, jednjaka i traheje, potičući pozitivnu salivaciju.
TRAJNIJI UTISCI: Mješavina istovremenih različitih osjećaja, od kojih naglašavam osjećaj regeneracije tkiva, rječnikom jednog bivšeg predsjednika Republike, energy rejuvenation, reprogram DNA i RNA. I to ne samo područja zahvaćenog tom plemenitom tekućinom, već cijelog gastroenterološkog područja. Pače, s efektom koji je potpuna suprotnost očekivanom, umjesto suspektnog povećanja aciditeta doslovce popravlja isti, poput nekog filma iznutra oblažući napaćeni organizam. Ispijanju prethodeća žgaravica je instantno nestala, a cirkulacija izišla skroz van, na periferiju kože. Šireći pore. Možda čudno, kao da je privremeno nestala potreba za naočalama za čitanje i razbistrio se pogled na svijet.
AFTERTASTE: Plemenita dosjela “turšijastost”, iako bez nepotrebnog kompliciranja i previše različitih okusa koji bi bili u konfliktu, čega “pod muss” ne smije biti. Ovo je jednostavno, učinkovito, lužnatoslankasto čisto piće – i takvo mora i ostati.
ZAKLJUČAK: Svakako probati, piti, srkati ili na bilo koji način u sebe unijeti taj nektar, makar i posredno, putem kapi zadržanih na rezancima kiselog zelja nabodenima na vilicu… ne samo rasol konkretnog proizvođača, nego nabavite i bilo koji kojega se domognete. Čim ga vidite u nečijoj šupi, srčite s dna kace dugačkom slamčicom, ufektajte koju litru, ne čekajte i ne skanjujte se u dvojbama… Ars longa, vita brevis!
