Dani Staročeškog piva u Daruvaru

939

Dani Staročeškog piva u Daruvaru

Daruvar sam zavolio tijekom Klik patrole dvije i neke, kad sam upoznao par sjajnih ljudi i bio oduševljen jednostavnošću dvije glavne ulice, bogatstvom kafića i veselog noćnog života.

Kasnije sam par puta posjetio lokalno pivovaru udaljenu od centra grada nekih 45 sekundi tromog hoda, i upoznao Krešu, Masterbrewera, čovjeka koji radi od piva što hoće.

U međuvremenu sam vodio ine pivske svečanosti poput zagrebačkog Pivkana, što mi je i donijelo laskavu titulu voditelja prve večeri zabavnog programa, te smo krenuli u Daruvar kombijem DPP-a.

Tamo smo se odmah pozdravili s direktorom Tomislavom,

slikali pred mudro napravljenom ogradom (a i stolovi su bili od istog materijala!),

a onda sam vodio program i pijuckao,

pijuckao i vodio program, kada je Krešo oko deset pozvao nas par na kušanje njegovih novih pivskih igrarija.

Pivo od cikorije neću komentirati, ljudima je leglo kao ledeni kakao, ali ja imam nešto protiv okusa divke iz mladosti, pa sam jedva dočekao ono od divljih kupina.

Dakle, miris fantastičan, boje ledene kraljice, podlo ljubičasta s najfinije zlosutno ariel bijelom pjenom koje moje iskusno oko pamti.

Jedino možda premalo kiseline i aftera fali, ali za vizualni dojam čista desetka.

A onda je Krešo ponudio pivo od mente i ja sam se zaljubio.

Da sam imao pet milja dolara, oteo bih ga tog trena iz pogona, odveo u njujoršku državu i za dvije godine bio prebogat.

Ledeni čaj od pet posto alkohola nakon kojega mirišiš kao maneken! Savršeno!

Onda sam vodio nagradne igre,

slikao se sa hostesama

divio broju ljudi koji su napunili šator

i zaključio da su Prežderani sjajan bend, Majke standardno dobre

i da je Bare vječan.

Onda smo obišli Daruvar i slikali se sa zvijezdama poput frontmana Big Rocka,

pa smo si opet malo spili,

a kako Staročeško više ne rade s kukuruznom krupicom, nego isključivo od ječma – sad ga morate probati!

Malkice mamurni, nakon fruštuka sedam sekret… članova Hrvatskog Društva Prijatelja Piva

se krenulo okupati, ali je netom prije toga stalo na putno točeno Staročeško crveno po sedam i pol kuna (!?), koje nas je i opet iznenadilo mahagonij bojom i kompletnim okusom.

Posluživali su ga malo prehladnim, ali meni je jako pasalo.

Nakon kupanja u toplicama Aqua Balise udaljenim 150 metara od pivovare, ovdje je fakat sve blizu, svratili smo se pozdraviti sa sjajnim organizatorima.

Ali tada su bendovi počeli svirati stare Češke, pa smo se družili sa Česima,

a neki čak i zaplesali…

Ukratko, ostali smo desetak sati dulje od planiranog i zapisali Daruvar zlatnim slovima na pivskoj mapi Hrvatske.

Ponovilo se, vidimo se i sljedećeg kolovoza…